Za jedne dobar ispušni ventil, za druge uredsko zlo

Kvalitetno praćenje trača zapravo je obavještajni rad koji pruža uvid u igre moći i raspodjelu utjecaja na radnome mjestu, a dobro poznavanje situacije može biti korisno u donošenju odluka, tvrdi novo istraživanje provedeno na Sveučilištu Indiana. Takav stav može, međutim, biti i opasna zamka.

Teza, doduše, nije sasvim nova jer proizlazi iz mogućnosti praćenja unutaruredske politike, skupina, interesa i mišljenja, što je svakako vrlo vrijedan uvid za svaku upravu. Kvalitetno praćenje trača zapravo je obavještajni rad koji zainteresiranima pruža uvid u igre moći i raspodjelu utjecaja na radnome mjestu, a dobro poznavanje situacije može biti iznimno korisno u donošenju niza vrlo važnih odluka. Osim što je izvor informacija, više ili manje točnih, trač ima i niz veoma konkretnih pozitivnih osobina kao što su stvaranje odnosa i kontakata, izgrađivanje povjerenja, učenja nepisanih normi ponašanja ili uspostavljanja mjerila po kojima se pojedinac može usporediti s drugima i kvalitetnije vrednovati sebe u odnosu na okolinu.

Profesor psihologije na fakultetu Knox, Frank McAndrew kaže kako trač ima načelno loš ugled, ali da ga ne treba gledati isključivo na taj način. ‘Trač je društvena vještina’, kaže i objašnjava da trač nije nešto čime se neki ljudi bave, a neki ne, nego je to vještina u kojoj su neki bolji, a neki lošiji. Podrijetlo trača datira u prve ljudske zajednice, kada je uspjeh unutar tih skupina ovisio o dobroj informiranosti pojedinca ili skupine o onima drugima, tako da su oni s manjkom te vještine brzo bili iskorištenjeni.

Ružna je istina, kaže McAndrews, da smo svi mi danas zapravo potomci onih drugih, vještih trača.

Ogovarane na radnome mjestu jedan je od otrovnih načina na koji neki ljudi upravljaju drugim ljudima. Čak i kada je riječ o onom najbezazlenijem – tko je s kim ili kako se odjeva – cilj mu je, najčešće, omalovažiti ili uzemniriti nekoga ili mu oduzeti poziciju koju ima ili bi mogao imati u uredskoj hijerarhiji. U ozbiljnjem slučaju ogovaranje je način manipuliranja ljudima, događajima, pa i vrijednošću kompanije, i može itekako pogoršati odnose, ali i smanjiti efikasnost zaposlenika i tvrtke. Osobito je važno da menadžeri vode računa o pojavi tog oblika komuniciranja među zaposlenicima u kriznim situacijama. Tada se ogovaranjem može poslužiti i konkurencija kako bi destabilizirala ili uništila tvrtku. A kako je zaustaviti? Ponajprije jasnim i pravodobnim komuniciranjem, davanjem potpunih, provjerenih i relevantnih informacija, osobito u kriznim vremenima. Bez obzira na veličinu kompanije, no osobito kad je riječ o maloj tvrtki, iznimno je važno nikad ne sudjelovati i/ili ne poticati takav način komuniciranja.

Ima i drugih mišljenja, naravno. Neki stručnjaci za coaching smatraju da trač nikad nije najbolje rješenje ili da ga ne treba uvažavati. Moto Handel Groupa, kompanije za osobni i menadžerski coaching, jest ‘istina je seks’, što podrazumijeva isključivanje trača kao poželjnog oblika komunikacije na radnome mjestu. Kao argument tom stajalištu može poslužiti primjer tračanja o nečijem otkazu, što redovito samo povećava strah i stvara paniku u radnoj zajednici. U svom programu treniranja menadžera ta kompanija slijedi načelo prema kojem radnicima jednostavno treba iskreno reći što se događa, odnosno otvoreno prenijeti svoje misli.

Stresne situacije samo potiču daljnje širenje trača i prouzrokuju nemir. Istraživanje koje je prije dvije godine provelo Društvo za upravljanje ljudskim resursima u Americi pokazalo je kako je 54 posto zaposlenika na području ljudskih resursa zabilježilo porast glasina i tračeva o otpuštanjima vezanima uz recesiju i rezanje troškova, što je najbolje riješiti otvorenom i jasnom komunikacijom. Što više konkretnih podataka zaposlenici imaju, to je manja potreba za došaptavanjem i nagađanjem.

Možda trač može imati neke pozitivne primjene i koristiti općoj atmosferi na radnome mjestu, ali veoma lako može izmaknuti kontrolu i pretvoriti se u nešto maliciozno i kontraproduktivno. Isto tako ne treba provesti velika i skupa istraživanja da bi čovjek uočio neizbježne uzorke u ponašanjima zaposlenika kada je riječ o tračanju. Najčešće su oni koji najviše vremena posvećuju tračanju najlošiji radnici ili su među lošijima, koji svoju lijenost ili manjak talenta kompenziraju blačenjem i olajšanjem kolega. Još gora varijanta jest ona u kojoj se, opet nekvalitetniji radnici, koriste vještinom tračanja i laganja kako bi se probili u tvrtki i osigurali si bolje pozicije od onih koje bi im njihov angažman i rad priskrbili.

Budući da se tračanje jednostavno ne može izbjeći, vjerojatno je najbolje rješenje pokušati ga iskoristiti u svoju korist s određenom umjerenošću i promišljenošću. Vještina je to koju se, što god netko mislio, donekle ipak mora svladati. Valja stoga paziti komu se i što govori, na koji način i u kojem kontekstu, svaku informaciju na taj način dobivenu uzeti s određenom rezervom i pokušati je potvrditi te nastojati ne uvući se preduvodu u prepucavanja određenih skupina ili pojedinaca na poslu.

Sljedeća korist proizašla iz tračanja jest ventiliranje frustracija i loših osjećaja. Naravno da pozitivan učinak trača ovisi i o perspektivi. Ako je netko tema neugodnog trača, posve se sigurno neće dobro osjećati zbog toga, no ako je riječ o istresanju primjedbi i frustracija, trač služi kao učinkovito oružje za ‘luftanje’ zle krvi. Drugim riječima, takva forma iskazivanja osjećaja služi kao ventil onima koji u nekim drugim uvjetima ne mogu otvoreno istresti negativne emocije, što su, dakako, redovito oni s nižim statusom unutar kompanije, obični radnici. Trač je oružje potlačenih, kažu stručnjaci.

McAndrew pak upozorava na uobičajeno lice mjerje oduvijek tijesno vezano uz problem trača. Naime, svatko će, ili većina, načelno izraziti prezir prema osobama koje se uvijek nalaze u središtu trač-sesija, ali s druge strane svi ti ljudi težiti dobrom uklapanju u okolinu i željeti biti ‘in the loop’, odnosno u tijeku s događajima. Netko tko stvarno ima sposobnost zanemariti pikantan trač, zapravo je neobičan, a ne obrnuto. Osim toga, poentira, najviše ljudi iz prve ruke zna da je jako teško zadržati za sebe neke spektakularne vijesti.