Te se brinuti da organizacija bude odgovorna prema društvu. Menadžerska pozicija ne pruža privilegije ili autoritet – ona nameće odgovornost. Valja se boriti protiv pojave da menadžment ljudima otežava izvršenje njihovih poslova. Jedna od najvećih zamjerki koje su mu uputili i nikad zaboravili visokopozicionirani menadžeri jest što se okomio na njihove astronomske plaće. Drucker je upozoravao da su one poslovno neutemeljene i neetične i da ćemo za to jedanput morati platiti visoku cijenu. I to se upravo dogodilo. S druge strane zahtijeva poštovanje radnika. Druckerova je ona glasovita da su zaposlenici kapital, a ne trošak. Godine 1959. iskovo je izraz ‘radnik znanja’. Prema njemu, radnici znanja temeljna su sastavnica modernoga gospodarstva. U vezi s njima Drucker postavlja do tada nevidene zahtjeve: radnik znanja mora sam sobom upravljati, mora znati svrhu svojeg rada.
Svaka je organizacija – kaže Drucker – u simbiozi s društvom. Obje strane i daju i uzimaju. Kompanije se koriste komunalnom infrastrukturom, distribucijom energije, zapošljavaju radnike koje nisu same izgradile, utječu na okoliš, uživaju sigurnost i tomu slično. One ujedno otvaraju i održavaju radna mjesta, proizvode, plaćaju poreze, daju poslove dobavljačima itd. Prema tomu kompanije se moraju ponašati društveno odgovorno. Menadžment mora odgovorno djelovati i izvan granica svoje kompanije. Koje su od Druckerovih brojnih preporuka u ovom trenutku krize najdragocjenije hrvatskim menadžerima? To su one koje bi – ako ih se sustavno i beskompromisno primjenjuje – potaknule iskoreke koji su na vrhu hrvatskih prioriteta. Izlazak iz sadašnje krize prvi je, ali nipošto jedini. Njega će slijediti rat za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva izvan hrvatskih granica koji se ne može dobiti bez iskoraka u produktivnosti. Sve drugo bili bi pogrešni potezi nakon kojih bi slijedilo – u obliku sljedeće krize – plaćanje visoke cijene.