Saint Jean Industries

Najavio upravo putem bloga na kojemu je i pušten promotivni film o spomenutom uređaju. Većina je svjetskih medijskih kuća prenijela tu vijest, a portali su na svoje internetske stranice postavili linkove kako bi njihova publika mogla pogledati promotivni film. Postoje i mnogi drugi primjeri u kojima su blogovi postali izvori vijesti, ali i poslužili kao materijal za stvaranje tiskanih knjiga. Blogovi su se udomaćili i na domaćim portalima, ali ne kao izvori vijesti, već prije kao stalna kolumna poznatih novinara i pisaca. Iako je bilo primjera kad su poznatiji domaći blogeri dospjeli na novinske naslovnice, ali najčešće su to bile provokativne teme.

Postoje i domaći primjeri u kojima su društvene mreže bile izvor podataka za novinske priče i televizijske reportaže. Nedavno je u Hrvatskoj prekinut koncert mladih poklonika neonacizma, a mediji su organizatorove sklonosti i citate pronašli na njegovu Facebook profilu. To je tek najsvježiji primjer korištenja društvenih mreža za stvaranje vijesti.

Koliko nove društvene mreže mogu biti zanimljive etabliranim medijskim kućama, govori i primjer od prošloga ljeta kad je izbio požar na krovu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Upravo su korisnici Twittera prvi svojim mobitelima fotografirali taj događaj i o njemu izvijestili javnost. Kako se na Twitter profil može u vrlo kratkom roku, za svega nekoliko minuta, postaviti sliku i napisati malu vijest, neki su svjetski mediji odlučili svoje novinare zadužiti da tvitaju kada doznaju nešto zanimljivo, a Twitter se vrlo često koristi i za izvještavanje s raznih konferencija, pa tako oni koji tim konferencijama ne mogu nazočiti mogu u svakom trenutku na Twitteru pratiti što se događa, odnosno tko o čemu govori.

I domaće medijske kuće koriste Facebook i Twitter, ali u ograničenu obliku. To u praksi znači da se može postati obožavatelj nekih novina ili ih pratiti putem Twittera, ali ne postoji novinski portal na koji novinari, ali i članovi Twittera, mogu slati kratke vijesti. Pravi je problem kontrolirati što korisnici pišu, što znači da bi netko morao 24 sata čitati poruke koje dolaze i uklanjati uvredljive jer oko pet posto korisnika Twittera šalje poruke koje se ne mogu pustiti na portal – objasnio je Gordan Orlić, savjetnik za razvoj u Europa Digitalu, tvrtki kćeri Europa press holdinga zaduženog za portal Jutarnji.hr. Ipak, postoje aplikacije iPhone za slanje vijesti koju mogu koristiti novinari, ali i obični građani.

Kako u Hrvatskoj Twitter nema tolik broj korisnika kao Facebook, za tu je društvenu mrežu u Europa Digitalu zadužena jedna osoba, a dvije su zadužene za obožavatelje Jutarnjeg lista na Facebooku. U prosincu smo radili na akciji za hvale korisnicima Twittera koji prate Jutarnji list. U toj smo akciji u manje od dva dana skupili oko 30 posto korisnika Twittera u Hrvatskoj. Zatim je u Jutarnjem listu izišla cijela stranica s ikonama korisnika Twittera koji su nam se javili – kaže Orlić. Kako 75 posto domaćih korisnika interneta ima profil na Facebooku, na toj se društvenoj mreži događaju prave stvari, a Jutarnji list ima najbrojniju grupu obožavatelja od svih medija u državi. Osim što obožavateljima Jutarnjeg lista na njihovom Facebooku profilu piše da podržavaju spomenute novine, na njihove profile šalju i vijesti koje su prilagođene za Facebook.

Na samom su Facebooku kod domaćih korisnika popularne i grupe u kojima se želi pomoći nekome tko je zapao u nevolju. Posljednji takav primjer koji je dospio i na novinske naslovnice bio je vezan uz oca koji je opljačkao ljekarnu kako bi njegovo tek nekoliko mjeseci staro dijete imalo što jesti. U samo jednom danu grupa na Facebooku koja podržava spomenutog oca prikupila je na desetke tisuća obožavatelja i pogurala tu vijest na naslovnici novina. S druge strane među domaćim korisnicima Facebooka dobro prolaze i grupe koje se protive nečemu što se vidje u poplavi novih grupa za vrijeme nedavnih političkih previranja. Iako se čini da je lako oformiti jednu takvu grupu na Facebooku i prikupiti članstvo, ipak nije tako. Zapravo jako malo grupa dobiva više stotina obožavatelja, a tek rijetke postaju važne.

Kolika je vrijednost društvenih mreža u izvještavanju, vidjelo se u neredima koji su prije godinu dana izbili u Teheranu. Kako iranske novinske kuće nisu smjele izvještavati o tadašnjim neredima i policijskoj brutalnosti prema prosvjednicima obični su građani putem Twittera slali slike i filmove s teheranskih ulica. U to je vrijeme Twitter trebao predstaviti svoj novi dizajn, ali to je pomaknuto upravo zbog situacije u Iranu.

Razlika u odnosu na rokove, koja je uvjetovana industrijskom granom kojom se bave, nije jedina koja Saint Jean čini drukčijim. Golem disbalans između te tvrtke i onih drugih domaćih postoji i u odnosu na rokove plaćanja. Naravno, u uvjetima opće nelikvidnosti koji su zahvatili Hrvatsku ta razlika još više upada u oči. Neplaćanje je nepoznat pojam u Saint Jeanu i nezamislivo nam je da netko radi, a nema čime platiti obveze. Nije tako samo kad je riječ o naplati vlastitih potraživanja nego i o plaćanju svojih računa. Da mi u Hrvatskoj ne platimo dobavljače na vrijeme i da se to dozna u Francuskoj, nastali bi ozbiljni problemi. Njihova je logika jednostavna – ako nemaš novca platiti sve potrebno, onda nemoj ni raditi – objašnjava Rosandić.

Ipak, unatoč svemu tome prošla godina za Saint Jean Industries bila je teška jer je kriza, koja je zahvatila autoindustriju, neumoljivo zalupala i na njihova vrata. Nakon slobodnog pada u narudžbama koji se počeo osjećati već potkraj 2008. godine, prvi mjeseci 2009. bili su samo dno, s najgorim rezultatima. Morali smo djelovati odmah. Nismo imali puno vremena razmišljati; u mjesec dana isplanirali smo poteze i odmah počeli djelovati. Skratili smo radni tjedan skraćivanjem radnog dana na šest sati. Nismo davali otkaze, ali morali smo ne produžiti ugovore nekim radnicima. Rezali smo troškove dok najgore nije prošlo – objašnjava Rosandić. Tvrtkama koje upravo dotiču dno krize taj scenarij mogao bi biti vrlo poznat. Ipak, da donošenje takvih poteza nije tragično samo po sebi pokazuje daljnji razvoj situacije.

Naime, nakon kritičnog razdoblja, kad se situacija počela normalizirati, uključene su jedna po jedna mjera sve dok se proizvodnja nije vratila u uobičajeno stanje. Radni tjedan ponovno je prodlužen, radnicima su ponuđeni ugovori. Siječanj ove godine zbog pravodobno povučenih poteza na razini je siječnja prekrizne 2008. godine, pa se brzo pokazalo da su odluke bile dobre. Prošlu godinu završili smo u plusu, unatoč svim negativnim okolnostima, a ova godina trebala bi biti bolja prema rezultatima i od 2008., kad kriza još nije počela. Naravno, pod uvjetom da se ne dogodi još jedna nepredviđena situacija poput ove globalne krize – kaže Rosandić. Takva su pozitivna očekivanja razumljiva jer je za Saint Jean Industries, kao i za manje- više cijelu branšu, kriza prošla, barem njezin najgori dio.

Od početka nam je svima bilo jasno da ćemo prvi izaći iz krize jer smo prvi u nju i ušli iako je to mala utjeha u razdoblju kad se tvrtka suočava s problemima. Naravno da nije moguće izbjeći sudbinu cijele industrije. Ipak, velike veze s izlaskom iz krize imali su tu i potezi koje su vukle francuska i njemačka vlada, a koje su donijele mjere koje su pomogle cijeloj autoindustriji – objašnjava Rosandić.

Naravno, iz krize je izvučena i velika pouka jer se usmjerenje na samo jedan segment proizvodnje (automobilsku industriju) pokazalo veoma opasnim za proizvođača aluminijskih dijelova. Dostupna visoka tehnologija zbog toga je još dodatno unaprijeđena i prošle godine, u najtežem vremenu, dodatno ulagalo. Investirali smo 11 milijuna kuna u nove tehnologije i otvorili nova tržišta izvan automobilskih industrija – objašnjava Rosandić. Preusmjeravanje je napravljeno prema tržištu budućnosti, energetički, pa se sada u Slavonskom Brodu izrađuju i dijelovi za različita energetska postrojenja, kao što su elektrane raznih vrsta. Primjer Saint Jeanu pokazuje tako da se iz ozbiljnih kriza može izaći još snažniji.