BRODOGRADNJA Sindikalci će braniti brodogradilišta po uzoru na seljake

Potez koji je premijerka povukla ustupcima poljoprivredi obit će joj se, izgleda, o glavu jer će odsad bilo koja ugrožena socijalna skupina misliti da je najbolji put za budućnost štrajk do iznemoglosti, kao u slučaju seljaka.

Dugi natječaj za prodaju pet hrvatskih brodogradilišta ne donosi ništa novo, a prema svemu sudeći, ni njegov rezultat neće biti zadovoljavajući za Vladu kao prodavateljicu. Naime, nešto više od mjesec dana prije njegova isteka natječajna dokumentacija otkupilo je samo nekoliko zainteresiranih koji još procjenjuju nove uvjete i nisu optimistični kad je riječ o davanju konkretnih ponuda. S druge strane, poučeni netom dobivenom bitkom seljaka za dodatni novac iz proračuna, sindikalisti najavljaju da će i oni iskoristiti slična sredstva da bi sačuvali radna mjesta.

• Branit ćemo opstojnost brodogradilišta svim sredstvima. Neka Vlada računa na to jer mi osim svojih radnih mjesta nemamo ništa – kaže predsjednik Sindikata splitskoga Brodosplita Zvonko Šegvić, koji je rekao kako će od seljaka tražiti da im se pridruže u borbi. Potez koji je premijerka Kosor povukla davši ustupke poljoprivredi obit će joj se, izgleda, o glavu jer će odsad bilo koja ugrožena socijalna skupina misliti kako je najbolji put za vlastitu budućnost štrajk do iznemoglosti, kao u slučaju seljaka.

Šegvić je svjestan da u brodogradilištima ima viša zaposlenih, ali odbija svaku pomisao na ideju da brodogradnja u Hrvatskoj nema budućnost. Spominje čak 25 svjetskih nagrada koje su posljednjih godina dobili brodovi sagrađeni u Hrvatskoj, a za situaciju u brodogradnji okrivljava državu kao vlasnika, nesposobne uprave te teške uvjete poslovanja izvoznih tvrtki.

• Sva su brodogradilišta u prošloj godini samo na ime kamata platila 713 milijuna kuna, a nijedna tvrtka na svijetu ne može biti uspješna ako plaća kamate od devet posto – kaže Šegvić dodajući da je samo Brodosplit u deset godina platio 102 milijuna eura kamata.

Njegovo je stajalište da brodogradnja nije toliko proračunski teret kao što se misli jer su prema njegovoj računici brodogradilišta plaćenim porezima i doprinosima vratila iznos dotacije i jamstava u državnu blagajnu. Njegov je prijedlog za oporavak te industrije gradnja 20 brodova državnim novcem koji bi se prodali kad se uvjeti na tržištu poboljšaju.

• Sada je sirovina jeftina, pa se isplati graditi brodove. Moglo bi se na njima dobro zaraditi kad se promijeni konjunktura na tržištu – predlaže Šegvić smatrajući da bi za takvo što trebalo otprilike milijardu kuna u sljedećih nekoliko godina: – Ako mogu zemlje EU potpomagati autoindustriju, zašto mi to ne bismo mogli s brodogradnjom? – konstatira Šegvić.

S druge strane čini da Vlada i resor ministra Popijača rezervni plan sličan Šegvićevu nemaju. Naime, do zaključenja broja nismo mogli dobiti konkretni odgovor iz Ministarstva o tome što se planira u slučaju ponovnog fijaska natječaja za prodaju brodogradilišta koji istječe 19. travnja. Pohvalno je da Vlada ovaj put putuje po svijetu predstavljajući se potencijalnim ulagačima. Državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva (u odlasku) Tamara Obradović Mazal predvodila je delegaciju u Južnoj Koreji, ali nije se vratila s konkretnim rezultatima. Uskoro će sličan ‘roadshow’ ministar Popijač prirediti i potencijalnim investitorima u Kini.

• U Koreji smo se predstavili Samsung Heavy Industriesu i M&M Corporationu. Zanimali su ih tehnički detalji i podaci o zaposlenosti, knjigama narudžaba, kao i o specijalizaciji pojedinog brodogradilišta – kaže Obradović Mazal dodajući da je upriličen i sastanak sa zamjenikom korejskog ministra trgovine.

Ponovljeni natječaj malo je pogodniji za kupce jer se vrijednost pomorskog dobra povećala, što je smanjilo obveze koje ponuditelj mora izvršiti. – Novi vlasnik na sebe preuzima teret viška zaposlenih i dugove brodogradilišta, što znači gomene financijske izdatke unatoč tomu što se brodogradilišta prodaju za iznos od jedne kune – kaže Blaž Buble, direktor tvrtke Filip Zepter Yachts koji je u ime srpskog biznismena otkupio natječajnu dokumentaciju za Brodogradilište Kraljevicu.

Buble misli da se teret viška zaposlenih i njihova zbrinjavanja želi prebaciti na buduće vlasnike, što nije korektno prema potencijalnim kupcima. – Prema našoj procjeni u Kraljevicu je gotovo 50 posto radnika višak, zato bismo, podnesemo li ponudu, vrlo brzo od heroja postali oni koji upropastavaju hrvatsku brodogradnju, što nam nikako nije interes – objašnjava Buble.

Budući da su prilikom preuzimanja dokumentacije potpisali ugovore o tajnosti podataka, nisu mogli govoriti hoće li u drugom krugu dati konkretnu ponudu. Natječajnu je dokumentaciju osim Zeptera za Kraljevicu uime tvrtke More Trogir otkupio i Slobodan Ljubičić, i to za brodogradilište u Trogiru, te novi igrač, tvrtka za proizvodnju vijaka DIV (vlasnik kninskog TVIK-a), koja je kupila dokumentaciju za nekoliko brodogradilišta. Ostali su ponuđači iz prvog kruga ili odustali ili još razmišljaju.

• Više nisam zainteresiran. Brodogradilišta pod takvim uvjetima prodaje nemaju perspektivu – odgovara vlasnik Felix regulacije Mijo Opačak, koji je u prvome krugu bio zainteresiran za riječki 3. maj.

U krugovima Danka Končara kažu da još razmišljaju o tome hoće li i za koja brodogradilišta otkupiti dokumentaciju, a brodarske kompanije Uljanik i Tankerska plovidba odlučile su da im nije u interesu kupiti pulski Uljanik. Korejski brodari s kojima smo kontaktirali (Samsung, Daewoo te Hyundai) do zaključenja broja nisu odgovorili jesu li zainteresirani, tako da je mjesec i pol prije zaključenja natječaja situacija potpuno neizvjesna.

Obveze hrvatske Vlade prema Europskoj komisiji u procesu dovršetka pregovora nisu privatizacija brodogradilišta, nego kresanje subvencija u skladu s pravilima tržišnog natjecanja u EU. – Stečaj nije opcija jer bi u tom slučaju proračun bio opterećen s novih 4,5 milijardi kuna državnih jamstava – smatra Ozren Matijašević iz Hrvatske udruge sindikata.

On kaže da su se hrvatski pregovarači izborili za dva kruga privatizacije, a ako ni to ne uspije, brodogradilišta bi, osim što više ne mogu primati državne subvencije izuzev za razvoj, morala vratiti potpore koje su primila od ožujka 2006. do danas. – U Bruxellesu se treba izboriti za početak restrukturiranja uz nadgledanje Europske komisije. To treba učiniti s novim menadžmentom, poslovno održivim planovima i sjedinjenom nabavom – više-manje istim stvarima koje je trebalo napraviti prije deset godina – zaključuje Matijašević, koji vjeruje da će se uspjeti pronaći kompromisno rješenje s EU.