Upis na tuđe nekretnine bez znanja vlasnika (na prijevaru) poprimio je u Hrvatskoj takve razmjere da su se oprezniji vlasnici, izgubivši povjerenje u zemljišne knjige, dosjetili kako krađu nekretnine otežati ili možda potpuno onemogućiti. Jednostavno, vlasnik sâm podnese barem dva-tri prijedloga za upis zabilježbi na vlastitu nekretninu.
Najčešće su krađe nekretnina upis novog vlasnika na nekretninu prijašnjeg vlasnika, navodno nepoznatog, mučke s prvenstvom upisa vlasništva i niz ostalih maštovitih prijevarara, primjerice manipulacija prijenosom imovine između istoimenih tvrtki sa sjedištem u različitim gradovima i inverzijom brojeva zemljišnoknjižnih uložaka (zabilježili smo da je umjesto na ZK 3245 prijenos vlasništva obavljen na ZK 3425, a na sudu je sve prošlo ‘neprimijećeno’).
Zabilježbom se evidentiraju i čine javnim (ograničavajuće) okolnosti za pravni promet nekretninom, tako da se treće osobe ne mogu pozivati na nepoznavanje tih ograničenja. Dok treće osobe za uklanjanje (samo)zabilježbi moraju pokretati komplicirane postupke, vlasnici ih, ako im to zatreba, jednostavno povuku bez kompliciranih postupaka.
Osiguranu s čak 13 zabilježbi. Riječ je o prvoj zabilježbi koja u predviđenoj rubrici vlasničkog lista nije definirana, zatim o preciznije određene četiri ‘zabilježbe odbijenog prijedloga’, šest ‘zabilježbi žalbi’, jednoj ‘zabilježbi otvaranja stečajnog postupka’ i jednoj ‘zabilježbi zabrane raspolaganja’.
Od 13 zabilježbi 12 je stavila sama vlasnica, a samo je jednu preuzela od prijašnjeg vlasnika. Nijednu od tih zabilježbi, premda je nekima istekao rok, vlasnica nije povukla ili predložila njihovo brisanje. Reklo bi se – pravi bedem za obranu od toga da se netko bez znanja vlasnice pokuša na prijevaru upisati na tu nekretninu. Krađu te nekretnine bez znanja vlasnice zbog tolikih zabilježbi ne bi se moglo izvesti ni uz pomoć i posredovanje predsjednika općinskih sudova ili šefova zemljišnoknjižnih odjela.
O pouzdanosti pak i vjerodostojnosti predsjednika općinskih sudova i šefova zemljišnoknjižnih odjela kao i zemljišnih knjiga u Hrvatskoj govorim i preporuka mjernika koji su sa svojeg nedavnog skupa u Hotelu Antunović u Zagrebu, prema pisanju dnevnih novina, preporučili vlasnicima da najmanje svake dvije godine provjerite nisu li u međuvremenu izbrisani kao vlasnici i nije li se netko bez njihova znanja upisao kao vlasnik dotad njihove nekretnine.
Ovih dana u javnosti je senzacionalno odjeknula vijest o oslobađanju (bivše) sutkinje Ivane Domić iz Supetra na otoku Braču od optužaba da je zlorabila položaj isknjiživši vlasnike nekretnina bez njihova znanja i dosudivši nezakonit upis vlasništva nad istim nekretninama svojim znancima.
Jadranka Biga-Milutin, kolegica sutkinje Domić i predsjednica Sudskog vijeća Županijskog suda u Šibeniku, izjavila je da ni nakon saslušanja stotinu svjedoka i izvedenih više od tisuću dokaza ničime nije dokazano da je Ivana Domić iskoristila svoj položaj kako bi drugim osobama pribavila protupravnu imovinsku korist niti da je bila u dogovoru s ostalim optuženicima.
Ta izjava upozorava na nekompetentnost Državnog tužiteljstva, ali i potvrđuje da postupak brisanja vlasnika nekretnina bez njihova znanja provode i ostali suci, a ne samo (bivša) sutkinja Ivana Domić. Uobičajeno je da se pronađe atraktivna nekretnina na kojoj se dulje ništa nije upisivalo i pokrene sudski postupak radi utvrđenja da je vlasnik ‘nepoznat’ (obvezni oglas da se jave eventualni nasljednici objave se diskretno na oglasnoj ploči u podrumu zgrade suda).
