Prekmursku gibanicu Društvo za promociju in zaščito prekmurskih dobrot iz Murske Sobote zaščitilo je kot izvorni slovenski kolač i tako doslovce ‘otelo’ zaštitni znak susjednim i prijateljima iz Međimurja. Mura dosad nije razdvajala Slovence in Hrvate. Brojni so Međimurci imali vinograde na slovenskoj obali in obrnuto, a dijelili so i taj poseban, raskošni kolač, energetski bombu koju so Hrvati zvali međimurska gibanica. Najkraće rečeno, riječ je o četiri kolača u jednom. U drugim krajevima Hrvatske, pa i Slovenije, Austrije, Njemačke, posebno su se radili štrudli (savijače) od sira, jabuka, maka ili oraha. Međimurci i Prekmurci sve su te nadjeve stavili u jednu gibanicu.
Slovenci su istražili povijest prekmurske/međimurske gibanice i rezultati im ne idu u prilog. Sami su riječ ‘gibaničnik’ rabili za pecivo u 18. stoljeću, a Hrvati su ‘gibunjicom’ zvali kruščice 100 godina ranije. Najstariji zapisani recept za prekmursku gibanicu datira iz 1828. godine. Tada je slovački etnograf Johan Csaplovics Jeszenov molio slovenskog župnika Jožefa Košiča iz Senika pri Monoštru da mu opiše kako žive seljaci u selima uz Muru i posebno naglasio da želi recept za prekmursku gibanicu. To je objavio u knjizi ‘O Hrvatima i Slovencima u Ugarskoj’. On spominje 10 do 11 kora između kojih su nadjevi, dok Međimurci danas rabe 12 kora. Možda je to razlika koja će omogućiti da međimurska gibanica ostane ista. Ako prekmurska doista postane zaštićeni brend, Međimurci će, primjerice, morati mijenjati slijed nadjeva. Pritom, ipak, moraju jabuku ostaviti na vrhu jer se njezin sok cijedi i ‘napaja’ kore i ostale nadjeve ispod sebe. Uz finu gibanicu dobro je popiti čašu poluslatkog vina kakvih u Međimurju doista ne nedostaje.
