STJEPAN PAVIĆ Blokiraj pa zavladaj

Kao dobavljač Pavić je Pamučnoj industriji sâm nudio pređu bez ikakva osiguranja plaćanja, a potom joj blokirao račun, što je prouzročilo prestanak proizvodnje u Dugoj Resi. Sada je s partnerom Milanom Čudićem postao njezin vlasnik.

Dok su na 17. javnoj dražbi za kupnju Pamučne industrije Duga Resa Luka Ivančić, mladahni unuk glavne državne revizorice Šime Krasić i njegovi suparnici sutkinji Jadranki Mađeruh s vrata sudnice dovikivali da povisuju ponudu za 300 tisuća kuna, koliko je sutkinja odredila da bude dražbovni korak, jedan je čovjek veći dio vremena, s tek pokojim izlaskom na hodnik, proveo sjedeći mirno i naizgled nezainteresirano. Kad bi izišao na hodnik, tijekom razgovora s takmacima Vinkom Barišićem iz Jadranova tvornice čarapa i Ivom Bedalovim iz tvornice konca Unitas vidjelo se da se oni itekako dobro poznaju i da je pravo čudo kako tako složno nastupaju, a zapravo su konkurenti za kupnju Pamučne. Tek kada je sutkinja i službeno odlučila da je s izlicitiranih 16,8 milijuna kuna pobjednik na dražbi tvrtka Prave nekretnine mladoga Ivančića, pokazalo se da je taj tajnoviti čovjek itekako zapravo zainteresiran za ishod dražbe.

Riječ je o Stjepanu ili Stipu Paviću, vlasniku tvrtke GT Glastex GmbH iz Klagenfurta. Pokeraški hladno odgledao je i odslušao dražbu iako je zamalo i ovaj put iz nje bio diskvalificiran. Takav slučaj, naime, dogodio se na prethodnoj dražbi, kada Pavićeva navodna uplata jamčevine od pola milijuna kuna nije bila prihvaćena kao pravodobna, pa mu je uskraćeno pravo na licitiranje. Nakon pobjede na licitaciji Pavić ne samo da nije pokazivao nikakve znake veselja, kamoli euforije, već je pošto-poto htio izbjeći i novinare. Koliko je Pavić tada bio škrt na riječima, toliko je i njegova poslovna biografija skrivena iza općenitog i svima u tekstilnoj branši poznatog naziva ‘dobavljača pamučne prede’. Pavić je inače godinama bio dobavljač za Pamučnu industriju Duga Resa, a interesantno je da ga dvije suprotstavljene strane, a to su bivši stečajni upravitelj Ante Šojat i povjerenica Sindikata TOKG-a Višnja Pavić, vide u posve različitom svjetlu. Šojat kaže da je Pavića upoznao kad je kao stečajni preuzeo Pamučnu i da mu je Pavić tada došao ponuditi daljnju opskrbu pamučnom predu, bez obzira na stečaj.

• Doslovce je kazao da je zbog nastavka proizvodnje spremam dati nam predu ‘na otvoreno’ i da ćemo to platiti iz proizvodnje. Tako je i bilo. To sam prihvatio jer sam htio očuvati proizvodnju. Kontinuitet takve opskrbe je uspostavljen, sirovina je bila kvalitetna i tako je bilo sve dok Sindikat i neke druge struje nisu odlučile sve to prekinuti, kazao je Šojat.

U Sindikatu TOKG pak tvrde da je Pavićeva predu na tržištu uvijek bila znatno skuplja od prosječne tržišne cijene, a Višnja Pavić, sindikalna povjerenica u Pamučnoj, upozorava na Pavićevu socijalnu neosjetljivost koju je iskazao blokadom računa Pamučne i stavljanjem hipoteke na pogon u Generalskom Stolu. Naposljetku dug nije pretvorio u vlasništvo nad tom nekretninom, tvrdi, nego se naplatio iz tekućih prihoda Pamučne u stečaju.

Na pitanja zašto nije išao sam ili s Čudićem, nego baš s Pravim nekretninama koje uopće nisu ni registrirane za bilo kakvu djelatnost vezanu uz tekstilnu proizvodnju, Pavić je odgovorio da mu je zbog poslovanja u Austriji i zauzetosti takvo rješenje bilo mnogo spremnije jer nije imao vremena osobno se posvetiti temeljitoj pripremi vezanoj uz formalni dio preuzimanja. No nakon samo nekoliko dana Pavić je dao i mnogo hladniju i rezerviraniju izjavu.

• Međutim, nakon tako velike medijske i ispolniteljke halabuke, a mislim da je to ponajprije zbog partnerstva s članovima obitelji Šime Krasić, smatram da smo Čudić i ja pogrijesili što smo išli tim putem. Vjerujte, da sam znao da će se to sve medijski toliko potencirati, zasigurno ne bih odabrao za ulazak u taj posao tvrtku Prave nekretnine, rekao je za Lider Pavić. Dodaje da vjerojatno tekstilna proizvodnja neće biti jedina djelatnost u Dugoj Resi.

• Neće se u Pamučnoj raditi samo trikotaža, nego i drugi oblici tekstilne proizvodnje iako mislim da je o svemu tome još prerano govoriti. Tvornica nije radila dvije godine i govoriti o njezinu oživljavanju jest kao i govoriti o nekome tko je živ zakošan, pa je pitanje može li se i kako sada toga mrtvaca oživiti ili je ipak prekasno. Zato smatram da se u Pamučnoj nećemo baviti isključivo tekstilnom djelatnošću, zagonetan je ostao Pavić.