Home / Biznis i politika / ILI ŠUKER ILI MMF Nastavi li država trošiti, trebat će joj ‘policajac’

ILI ŠUKER ILI MMF Nastavi li država trošiti, trebat će joj ‘policajac’

Nastavi li država trošiti, trebat će joj ‘policajac’. MMF-a neće biti jer bi njegov dolazak ministru Šukeru značio osobni poraz. MMF će doći samo ako se smijeni Šuker, a to zasad nije izgledno – procjenjuje analitičar Ante Babić.

Kakofonija s Markova trga. Zašto nam treba omraženi policajac? Treba nam već i zbog kakofonije koja se posljednjih dana širi s Markova trga. Najprije je ukinuta niža stopa križnog poreza. I to nakon što su vladajući potrošili puča uvjeravajući nas da za takav potez u proračunu nema mjesta. Potom je slabašno najavljenje rezanje proračunskih rashoda (prije je to ispisivanje bila birača). Onda je slijedilo obećanje o novom valu ulaganja u gospodarstvo teško čak 15 milijardi kuna. Uza sve to Vlada ušutkava sve brojnije prosvjede novim obećanjima iz prazne državne blagajne. Nakon seljaka i druge su interesne skupine shvatile da se pritisci, od prosvjeda i štrajka glađu do tjednog jahanja po odgovornima, kao što to radi HUP, mogu ishoditi ispunjenje zahtjeva. Uostalom, seljački zahtjevi nisu okončani povratkom traktora na njive. Za poticaje se, kao što u ovom broju Lidera otkriva kolega Edis Felić, bore i velike poljoprivredne tvrtke koje su prijašnjim dogovorom bile zakinute. Kako stvari stoje, Vlada će (opet) pokleknuti. Iz čega će platiti to obećanje, jasno je samo njoj. Krešimir Sever, vođa Nezavisnih hrvatskih sindikata, već upozorava da udaranje po džepu radnika ne može biti jedini način kranja proračuna, i ako se budu rezala prava zaposlenih u javnom sektoru, prosvjedi su izgledni: – Teško je reći tko se uspije izboriti za svoje pritiskom na Vladu. Cijelo su vrijeme na dobitku samo političke i dužnosničke elite sa svojim povlaštenim plaćama i mirovinama koje su same sebi namjestile – uvjerava Sever.

Pandorina će se kutija borbe za stečena prava prosvjedima tek otvoriti ako privatizacija brodogradilišta ne uspije. Vladin tajni pričuvni plan, čini se, uključuje i stečaj, a stečaj, gotovo sigurno, i neki oblik prosvjeda. Upravo u praksi razvlačenja proračuna između raznih interesnih skupina analitičar Guste Santini vidi golem problem: – Svi prijedlozi pomoći i oporavka dolaze od interesnih skupina. Nama treba hrvatski program, a to nije onaj koji promoviraju poslodavci ni onaj za koji se zalažu sindikati. Poslodavci traže smanjenje PDV-a, isto traže sindikati, ali nitko se od njih nije zapitao što to znači za Hrvatsku. Malo je bilo diskusija koja nisu bila na bijene interesa. MMF mi se u tom kaosu čini sve bližim i potrebnim – upozorava Santini.

Savjetnici protiv Šukera. Analitičar Ante Babić misli da su za kaos mjera i poruka koje stižu iz Vlade krivi premijerki savjetnici, zapravo sukob mišljenja između njih i ministra Šukera. Premijerka Kosor sve više sluša savjete sa strane koje u kombinaciji sa zadaćom ministra Šukera (očuvanje statusa quo u proračunu) proizvode kakofoniju, misli Babić: – Problem je što bi sve te ideje trebale biti konsolidirane s moćnim ministrom. Svjetskom bankom, od reforme zdravstva, mirovinskog sustava, HŽ-a do subvencija. MMF na to može dodati eventualno zamrzavanje ili smanjenje plaća u javnom sektoru. Problem je što ništa od tih potpisanih obećanja nismo ispunili – upozorava.

Lovrinović protiv MMF-a. I analitičar Velimir Šonje misli da bi dolazak MMF-a bio pametan potez. – Ne znam je li to više da je to dobro za Hrvatsku. Ja sam još u prošloj godini pokušavao reći da MMF nije dobro i da je to dobro i za reforme i za stjecanje kredibiliteta na međunarodnim tržištima, što bi u konačnici smanjilo trošak koji ćemo platiti na vanjskim dugovima. U ovome trenutku MMF bi nam mogao samo koristiti. Uostalom, Poljska, koja je u krizi najbolje prošla, zatražila je njegovu pomoć. Pa nije to napravila iz sporta nego zato što ima neku korist od toga – savjetuje Šonje.

Jedino Ivan Lovrinović sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta misli da nam MMF-ova intervencija ne treba. Uz jedno ‘ali’. – Najčešće je udar vraćanja inozemnih obveza s kraja veljače i početka ožujka amortiziran, dakle uspješno smo refinancirali obveze, a imamo i znatne devizne rezerve. Jedino ako bi se kriza još produbila, ako antirecesijske mjere ne budu dale rezultata, a vidimo da mjere još nepovezano lutaju, trebalo bi pozvati MMF – misli Lovrinović.

Rejinska agencija Dun&Bradstreet već je prijavila MMF, dijelom i zbog tinajućeg sukoba unutar HDZ-a, koji bi se mogao rascijepiti na dio koji podupire premijerku i dio koji još žali za odbijanjem premijera. Santini kategorički tvrdi da bez MMF-a nećemo obuzdati potrošnju. Povijest to pokazuje. – On će radikalizirati javnu potrošnju i svesti je u realne, održive sfere. Najveći smo zločin počinili 1998. kad su uvođenjem PDV-a prihodi naglo porasli i do danas nisu prestali bujati. Umjesto da se okupi velika koalicija koja bi neopterećena izbornim rezultatima radikalno rezala sve što mora, mi ćemo to eventualno prepuštiti trećerazrednom birokratu iz Washingtona. Očito drukčije ne može – zaključuje Santini.

I Šonje priznaje koaliciju koja bi odgovorno i složno sredila rashodnu stranu proračuna. No kako i sam kaže, nije dijete i ne vjeruje u bajke. – Ne bih o koaliciji preduzirao ništa, možda su neke stvari moguće, no bilo bi korisno imati bar neki oblik sporazuma, odnosno konsenzusa o ulozi fiskalne politike i državnih izdataka u gospodarstvu – preporučuje dodajući kako će MMF u travnju, kad stigne na redoviti godišnji pregled, biti zadovoljan brojkama.

  • Kratkoročno gledano, brojke su korektne. Javni je dug, ovisno o tome kako ga mjerimo, 40-ak posto BDP-a, deficit proračuna bit će između tri i pet posto BDP-a, no čak i sa šest posto to su brojke koje komparativno izgledaju dobro. Jedino će biti packi zbog izostanka strukturnih reformi – misli Šonje.

Lovrinović, međutim, ne vidi što bi se to osim lokalne uprave moglo rezati, jer plaće, mirovine i socijalna prava preosjetljiva su tema. – No može se napraviti reda u poticajima, prije svega poljoprivrednim. To znači da će se nekomu uzeti, ali nekomu i dati. Odakle? Već sam predložio da se ugroženim slojevima društva može pomoći oporezivanjem dobiti banaka – preporučuje.

Ante Babić se pak čudi neutemeljenom optimizmu vlasti, no još važnije, pita se odakle obećani novac za infrastrukturna ulaganja.

Financijski policajac za izbore. Možda je riječ o predviđenim planovima Plinacra, HAC-a, HEP-a, pa je to Vlada samo pisala i prezentirala. Ako je tako, onda to nisu nikakve Vladine mjere. Ako su to ipak neke nove ideje, onda imamo problem kapitala. Vlada se može zadužiti u inozemstvu, može ondje naći otprilike dvije milijarde eura za to, ali trebat će još toliko da se spasi fiskalna godina. A tu je i pitanje čemu uložiti tako golem novac za investiciju koja će se isplatiti za 10 ili 15 godina. Ostaje još HNB, koji još može spustiti stopu obvezne pričuve. Ako računa na pomoć guvernera Rožatinskog, onda mi nikako nisu jasni napadi na njega u Saboru i Glasu Koncila – poručuje Babić.

I Santini misli da guvernera čekaju teški dani, ali bude li dosljedan i ponudit ostavku, njegov bi nas odlazak mogao stajati četvrt milijuna eura, upozorava.

MMF bi sigurno smanjio pritisak na guvernera. Znaju u Vladi da bi rezerve banaka koje se hlađe na računu u HNB-u tamo pokrile nova ulaganja i ovogodišnji manjak u državnoj blagajni. No još je jedan razlog zbog kojeg nam treba svjetski policajac. Potkraj godine počet će pripreme za izbore. A oni potpisuju sigurnu smrt svakom pokušaju uvođenja reda u državne financije. Tutorstvo policajca neće nam trebati samo onda ako interes države nadjačaju ego čuvara proračuna. Ako je vjerovati onima koji stajanje poznaju iznutra, to je vjerojatno koliko i šansa prosječnog Hrvata da sutra poleti u svemir.

28,6 milijardi kuna su obvezne pričuve banaka kod HNB-a što pokriva najavljeno ulaganje od 15 milijardi i dio proračunskog deficita.