Oni znaju pisati zakone: Mihajlo Dika, Jakša Barbić, Željko Potočnjak.
I dosad smo objavljivali tko je u Hrvatskoj sposoban napisati dobar zakonski tekst. Pobrojali smo, primjerice, prof. Mihajla Diku (dobra je napisao ovršni i stečajni zakon), akademika Jakšu Barbića (dobra napisan Zakon o trgovačkim društvima), dekana Željka Potočnjaka (dobra napisana izvorna verzija Zakona o radu).
No, izvorno dobre napisane verzije poboženih zakona političari i državni činovnici dopisivanjem su i prepravljanjem prometnuli u loše propise. Pravim autorima dobro napisanih izvornih verzija zakona možda jedino treba prigovoriti što nisu pravodobno točno razgraničili svoj rad od brižtina političara i državnih službenika. Primjerice, valja podsjetiti na nadopisivanja Ovršnog zakona bez znanja prof. Dike, pa onda ponovnog vraćanja u taj zakon onoga što je bilo izbačeno, i to u više navrata.
Za Sanaderovu je vladu bilo karakteristično da se posve odustalo od toga da zakone moraju pisati za taj posao dobro osposobljeni stručnjaci. Praktično ni iza jednog zakona predloženog za Sanaderova mandata nije stajala ozbiljna stručna studija u kojoj se makar pokušalo sagledati i pobrojati pozitivne i negativne aspekte primjene konkretnog zakona.