Niska inflacija, manjak novih dugoročnih kunskih obveznica te potencijalno snažna monetarna relaksacija impliciraju niže dulje kunske prinose u 2010.
Veličina izazova za središnje banke tajming povlačenja dvogodišnje interventne likvidnosti uvjere li se u održiv oporavak ekonomije uz inflaciju pod kontrolom. Svjetska tržišta osluškuju kad će nam Federalne rezerve (FED) poručiti da minimalne kamate višu nisu potrebne. S obzirom na to da će utjecaj rekordnih monetarnih i fiskalnih poticaja kad-tad prestati, jedino je osobna potrošnja zasnovana na održivom oporavku tržišta rada, realnom dohotku, pa i zaduživanju, kadra omogućiti oporavak. Ostaje i pitanje što ako ekonomija opet ‘zašepa’ u deflaciju, jer nova bi fiskalna ekspanzija teško prošla u svjetlu galopirajućega javnog duga. Koliko su FED-ove odluke osjetljive, govori slučaj bezazlenog podizanja diskontne kamate praćen trenutačnim skokom dvogodišnjih i desetgodišnjih prinosa za 13 i 10 temeljnih bodova.
Žestoka rasprava također se vodi o ranim modalitetima monetarnog izlaska – povući likvidnost pa podići kamate ili obrnuto? Scenarij u kojem FED jača kupnju hipotekom osiguranih papira, a podizanje kamata prethodi uklanjanju viška likvidnosti, moguće je kad bi tržište nekretnina prilično kaskalo za buđenjem šire ekonomije. Neviđeni rast FED-ove bilance ne smije biti zapreka u prilagodbi spasonosnih mjera. Čak je opravdano da FED zadrži interventno kupljene stotine milijardi trezorskih zapisa do dospjeća pa ih ciljano (ras)proda u slučaju anomalije niskih trezorskih prinosa. Pad FED-ovih pozicija u ‘trezorcima’ u ranoj fazi monetarnog stezanja bio bi kontraproduktivan i s obzirom na znatan kamatni prihod prema toj osnovi.
Ekonomisti se još spore o dinamici slabljenja monetarnog poticaja, i to ponajviše o rastu kamatnih stopa. Povijesno se prvih 200 do 250 temeljnih bodova temeljne kamate podigne u samo nekoliko kvartala, a tržišta danas konsenzualno vide to na samo 0,75 posto na kraju 2010. Logika onih koji danas očekuju odlučniji FED temelji se na sumnji u potrebu odugovlačenja ako su uvjeti na novčanim tržištima i u ekonomiji sazreli. Nakon te inicijalne faze tempo rasta kamata mogao bi se usporiti uz rizik dulje stanke u 2011., kako monetarni stisak, fiskalne škare te jači dolar nepovoljno utječu na rast i sentiment. Napokon treba znati da dinamiku izlaska npr. Europske središnje banke određuje i fiskalna neizvjesnost u eurozoni, pa još izostaju odluke o većem uklanjanju likvidnosti.
