Neetična bitka za mjesto predsjednice najvećeg suda

Poruka iz ustavne tužbe sutkinje Stubičar o izboru predsjednika Općinskoga građanskog suda u Zagrebu nedvosmislena je: građani, ne vjerujte u sudsku zaštitu.

Silvija Sunčana Stubičar, sutkinja Općinskog suda u Zagrebu piše: ‘Provjerom u pisarnici Upravnog suda utvrdila sam da su 18. ožujka 2010. godine dodjeljivani u rad predmeti zaprimljeni 2006. godine’. Sutkinja Stubičar je to napisala u ustavnoj tužbi radi ospravanja odluke o imenovanju njezine protukandidatkinje Mirele Mijoč predsjednicom Općinskog suda u Zagrebu.

U ustavnoj tužbi dokazuje se da je podnošenje ZAHTJEVA za zaštitu Ustavom zajamčenih prava Upravnog suda besmisleno. Ako se taj zahtjev podnese sada, bit će dodijeljen u rad 2014. godine, kad će sutkinji Mijoč isteći sporni mandat. Zbog toga nezadovoljna sutkinja Stubičar predlaže Ustavnome sudu da zanemari besmisleni postupak na Upravnom sudu i privremeno odgoditi pravne učinke odluke ministra Šimonovića o spornom imenovanju protukandidatkinje Mijoč predsjednicom Općinskog suda u Zagrebu.

Ako Silvija Sunčana Stubičar kao sutkinja argumentirano postavlja pitanje vjere u zaštitu (svojih) prava na Ustavnome sudu, zašto bi vjeru u pravnu zaštitu na tom sudu imale sve ostale stranke, odnosno građani koji nisu suci? Poruka iz ustavne tužbe sutkinje Stubičar nedvosmislena je: građani ne trebaju vjerovati u zaštitu svojih prava na Upravnome sudu. U razgovoru je sutkinja Stubičar objasnila da je uvjerena kako će Ustavni sud riješiti njezinu ustavnu tužbu i ‘privremeno odgoditi pravne učinke odluke ministra Šimonovića o spornom imenovanju protukandidatkinje Mijoč za predsjednicu najvećega općinskog suda u Hrvatskoj’. Sutkinja Stubičar misli da njezini kolege suci Ustavnog suda neće staviti na vagu svoju reputaciju da bi zataškali sporno imenovanje sutkinje Mijoč.

Pitam se koju to reputaciju imaju suci Ustavnoga suda nakon odlika u slučaju spornog izbora Slavice Banić za sutkinju tog suda, odlika o naplati parkinga, ili odlika o ‘haraču’? Sutkinja Stubičar ne vjeruje Upravnome ali vjeruje Ustavnome sudu. Osobno mislim da ne treba vjerovati ni Upravnom ni Ustavnom sudu, a kao profesionalni novinar mislim da to treba i objaviti. Iz ustavne tužbe sutkinje Stubičar vidljivo je da ne bi trebalo vjerovati ni najvećem Općinskom građanskom sudu u Hrvatskoj. Prvo, vidljivo je da je Ivica Pezo razriješen dužnosti predsjednika Općinskog suda u Zagrebu jer se za njegova mandata pojavila sumnja da je počinio koruptivno kazneno djelo radi čega se protiv njega vodi kazneni postupak.

Nakon tog razriješenja v.d. predsjednica suda je Mirela Mijoč, koja je, prema navodima iz ustavne tužbe, sama sebi dodjeljivala u rad predmete koji se mogu brzo i lako riješiti, a protukandidatkinji predmete koji se ne mogu riješiti brzo u tako velikom broju. Sutkinja Mijoč riješila je tako u 2009., navodno, 6.937 predmeta i ostvarila 420,4 posto norme.

Formalno je, međutim, mnogo veći problem to što je supersutkinja Mijoč ujedno i članica Sudačkog vijeća koje je ocjenjivalo ‘obnašanje sudačke dužnosti’ kandidata za predsjednika Općinskog suda. Supersutkinja Mijoč se, navodi se u ustavnoj tužbi, nije izuzela iz rada Sudačkog vijeća pri ocjenjivanju protukandidata i sebe same.

Sve te manipulacije događale su se pred očima 200 sudaca i državnih službenika diplomiranih pravnika, odnosno ukupno 823 zaposlenika na Općinskom sudu u Zagrebu. Mislim da ni svim tim šutljivim i slijepim sucima i sudskim zaposlenicima zbog toga također ne treba vjerovati. Pravi je problem u tome da jedino građani koji vjeruju u sudstvo dragovoljno pristaju na izvršenje presuda.