Privatizacija i ekonomski izazovi

Za razliku od Hrvatskog operatora tržišne energije, za koji nije razvidno na koji način troši novac, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost može se pohvaliti s tri tisuće projekata koje je sufinancirao.

Otprište pet milijardi kuna uloženo je u više od tri tisuće i dvjesto različitih ekoloških projekata u posljednjih pet godina. Rezime je to poslovanja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, osnovanog 2004. Najveći dio od 3.210 projekata, koliko je do konca veljače odobrio Fond, odnosi se na financiranje projekata lokalne samouprave među kojima najvažnije mjesto zauzima sanacija odlagališta otpada. Najveći su projekti koje je potpomagao Fond sanacija Salonita, Mravinačke kave, Tvrnica glinice pokraj Obrovca, Koksare Bakar i TEF-a kod Šibenika te 299 službenih odlagališta komunalnog otpada.

Iako najveći novčani iznos Fonda odlaži na financiranje projekata lokalne samouprave, posljednjih su godina i gospodarski subjekti dobili mnogo novca za projekte s područja zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. Doduše, za razliku od gradova, općina i županija, koji od Fonda dobivaju nepovratna sredstva, gospodarski su subjekti na temelju natječaja mogli dobiti zajam do iznosa od 1,7 milijuna kuna na rok od pet godina i s odgodom povrata sredstava od dvije godine ili subvenciju kamate do dva posto ugovorene kamate. Tako su se financirala 563 projekta, a tvrtkama je Fond ukupno odobrio otprište 683 milijuna kuna.

Tvrđa Belišće, primjerice, potpisala je tri ugovora s Fondom za projekte povećanja energetske učinkovitosti i smanjenje onečišćenja okoliša otpadnim tvarima iz proizvodnje papira i ambalaže. Projekti su vrijedni otprište 9,26 milijuna kuna, a Fond ih je financijski pratio odobravanjem beskamatnih zajmova na rok od pet godina s počekom od dvije godine. Sličan ugovor potpisao je i Gumimpex, koji je u gradnju pogona za preradu otpadnih guma uložio 6,2 milijuna eura, a zahvaljujući tomu što je Fond subvencionirao kamatu uštedio je otprište tri milijuna kuna. Jedan su od novijih projekata Fonda i subvencije za prijevoznike za kupnju ekološki prihvatljivih teretnih vozila i autobusa, standarda Euro 5. Prema tom programu mali će i srednji poduzetnici koji će svoja stara vozila zamijeniti za nova prema standardu Euro 5 dobiti potporu od 70 tisuća kuna, a veliki do 50 tisuća kuna. Uz financijsko poticanje lokalne samouprave i tvrtki Fond je osmislio i projekte pomoći za kućanstva. U suradnji sa Zagrebačkom županijom sufinancira 50 kućanstava u iznosu do 11.200 kuna za ugradnju solarnih kolektora za toplu vodu.

Za razliku od HROTE-a (Hrvatski operator tržišne energije), za koji se nedavno otkrilo da je ostao bez 200 milijuna kuna jer mu HEP nije prosljeđivao naknadu za obnovljive izvore koju građani plaćaju svakog mjeseca, u vezi s plasiranjem sredstava Fonda za zaštitu okoliša za sada nije bilo velikih prijepora i afera. Naravno, kao i drugdje, i tu ima pokušaja manipulacije, pa je tako Fond nekoliko godina bilježio gubitak u povratnoj ambalaži. Kritike na račun Fonda upućivali su i proizvođači zbog visokih nameta, odnosno naknada koje moraju plaćati. No za razliku od HROTE-a, za koji nije razvidno kako troši novac, Fond se može pohvaliti s tri tisuće projekata koje je sufinancirao. A proizvođačima koji plaćaju razne ekološke naknade utjeha može biti što se dio njihova novca tvrtkama vrati u obliku subvencija za ekološke projekte.

Bi relativno lako naći kupce, pa nije jasno što se čeka, pogotovo jer su mnoge od njih godinama služile kao mjesto uhljebljenja (i vršenja nečasnih i kriminalnih radnji) državnih dužnosnika. Država je jedna od većih dioničarki u Podravci, većinske udjele ima u relativno uspješnim tvrtkama poput Končara i Croatia osiguranja te u manje uspješnima kao što je Croatia Airlines, da ne govorimo o javnim poduzećima kojih dio također treba prepustiti tržištu.

O privatizaciji Croatia osiguranja nitko u Vladi zasad ne razmišlja iako bi, primjerice, i prodaja manjinskog udjela bila dovoljna za dokapitalizaciju HPB-a ako je zadržavanje države u bankovnom sektoru Vladina strateška odrednica. O pravom su vremenu za privatizaciju ekonomisti, a više od njih političari, mnogo razglašali. Termin se uvijek može proglasiti lošim ili dobrim, u skladu s političkim prilikama.

Ako se tako promatra, onda nikad ne treba provoditi privatizaciju jer uvijek se može reći da su valucije preniske ili previsoke. Kad netko misli da su niske, pribjegava kritici da se navodno ‘obiteljsko srebro’ prodaje u bescijenje. Kad su razmjerno visoke, onda je kritika da ne treba privatizirati ili restrukturirati jer nam dobro ide. No to je demagogija. Privatizacija se ne provodi od danas do sutra. Tržišne valucije još će se mnogo mijenjati dok ne počnu imalo važnije privatizacije – misli ekonomski analitičar Velimir Šonje.

On smatra da treba napraviti program privatizacije i prodaje za sve udjele u tvrtkama u kojima država ima vlasnički udjel osim iznimaka u kompanijama ili njihovim dijelovima za koje postoje čvrsti ekonomski argumenti za njihovo zadržavanje u državnom vlasništvu, kao što je slučaj sa željezničkom infrastrukturom i nekim drugim sektorima. S njime se slaže i ekonomist Ante Babić, koji kao prve na bubenju vidi tvrtke poput Podravke i Ine (što će nam dionice kad smo predali upravljačka prava, smatra Babić), za koje bi se vrlo lako moglo naći rješenje koje bi napunilo proračun. On misli da je upravo sada pravo vrijeme za novi privatizacijski val jer je kapital na najvećim svjetskim tržištima lako dostupan.

Da smo nakon prvoga duga neke tvrtke državi proglasili njezin stečaj, danas bi ona dovršila transformaciju i bila spremna za kupce – komentira Babić, koji misli da bi se trebalo strateški opredijeliti i prema javnim poduzećima i odrediti koja bi se od njih mogla prepustiti privatnicima: – HEP i HŽ strateške su priče koje tek treba osmisliti tako da se dio restrukturira i pripremi za prodaju. Valja se ugledati na Češku, čija je energetska kompanija ČEZ nakon djelomične privatizacije postala gigant koji posluje u više država i ostvaruje gomele prihode – komentira Babić.

Ovih dana HEP je najavio prodaju dijela nekretnina potencijalno vrijednih dve milijarde kuna, no čak i da uspije naći kupce na tržištu kakvo je danas, vrlo će vjerojatno taj novac potrošiti za investicije (ili bolje, za plaćanje vlastitih računa i prekidanje dijela nelikvidnosti koju stvaraju državna poduzeća).

Stručnjaci misle da buduću privatizaciju treba provesti uz pomoć izvana: – Vlada treba donijeti političku odluku i dati mandat domaćim i stranim savjetnicima te pronaći optimalne modele restrukturiranja i privatizacije. Nijedna vlada na svijetu to ne radi sama, pa ne može ni naša – kaže Šonje, a s njime se slaže i Babić.

Trebalo bi konzultantima koji bi mogli u privatizaciji ponuditi ‘management fee’ od desetak posto, što je uobičajena naknada za takve poslove – smatra Babić dodajući kako su Vlade ustanove pokazale da to nisu kadre same učiniti.

Svi prijedlozi stručnjaka ne mogu se provesti u djelo od danas do sutra, no čak i da se lisnica ministra Šukera ne udeblja od privatizacije ove godine, bilo koji prihodi od privatizacije u budućnosti olakšali bi rješavanje drugih strukturnih problema, glavnih uzroka krize koja bi u Hrvatskoj mogla potrajati još nekoliko godina. Ako za to postoji politička odluka, neke tvrtke mogle bi naći kupca čak i danas, jer riječ je o kompanijama izlistanima na burzi koje koliko-to-liko transparentno posluju.

Privatizacija uvrštenjem na burzu najbolja je i provjereno transparentna metoda – smatra Šonje.

Tako bi profitirala ne samo država nego posredno i Zagrebačka burza i veliki investitori poput mirovinskih fondova, koji bi sigurno uskočili u vlasne buduće privatizacijske i burzovne histerije.

Za sve to potrebna je brza i jasna politička odluka jer neki analitičari smatraju da je sada pravo vrijeme za novi privatizacijski val.

Čak i da se odmah počne pripremati prodaja, teško je očekivati znatno prihode u ovoj godini. No kapital nije sposoban dugo se zadržati na jednome mjestu, pa bi, ako takvo što ne učinimo, kupci mogli otići u zemlje poput Grčke, Portugala, Španjolske ili Italije, u kojima se zbog krize mogu očekivati velike akvizicije – zaključuje Babić.