Slike odabrane za izložbu u Klovicévim dvorima umjetnikov su pogled u njegove osjećaje, kroz prozor, u dvorište, na sliku s ulice, bicikle i žene, drveće i cvijeće, sve što ima oblik, boju i postojanost.
Ako vam netko kaže da naslovi slike nisu važni, da sve može proći bez njih, ne vjerujte da je to istina. Prije će biti da umjetnik u stvaralačkom zanosu nije imao dovoljno otvoren asocijativni svijet ili jednostavno nema dovoljno mašte, ideja i duha. Doista je na izložbi najtužnije gledati slike ‘bez naziva’. Posve neinventivno, siromašno. A može i drukčije. Može se s naslovima otići tako daleko da se kao gledatelj počnete zabavljati u izložbenim dvorana. Da uza slike počnete čitati njihov stvarni smisao, tražiti doslovna i skrivena značenja, da ih nakon nekoga vremena doživite kao listanje i čitanje knjige. A sve je to bezvremenski zanimljivo, duhovito i otkvačeno na svojoj najnovijoj izložbi pod naslovom ‘Žena na mjesečini’ priredio slikar i grafički dizajner Boris Bućan i pokazao u Galerij Klovicévi dvori u Zagrebu.
Nepresušna je to galerija naziva. Tako vas u pravilnim, velikim oslikanim formatima crteža koji balansiraju na granici crteža i slike na zidu galerije dočekuju ‘Mačka u vreći’, ‘Nosorog u škarnicu’, ‘Štipaljka-totem – lezbijke’, ‘Daždevnjak’, ‘Trkač – zgužvani papir’, ‘Anđeo – zgužvani papir’, ‘Afrička maska-stolac’, ‘Afrička maska-telefon’, ‘Strašilo u polju’, ‘Kaput od zmije’, ‘Žena na mjesečini’, ‘Žene i jabuke’, ‘Purani na palmi’, ‘Trajanov šaraf’… Ima ih još, gomila slika, sve do broja osamdeset. Toliko je, naime, odabrano slika za tu izložbu.