Ekokatastrofa u Splitu

Zbog manje gostiju hoteli mogu tražiti naknadu štete. Zakon i pravnim osobama, a ne samo fizičkima kao do sada, priznaje kao štetu povredu prava osobnosti. U slučaju havarije trajekta u splitskoj luci naknadu štete mogu tražiti hoteli, koncesionari kupališta, Grad Split…

Kad je riječ o vrsti štete, to je ponajprije trošak čišćenja, od upotrijebljenih materijalnih sredstava do ljudskog rada i, konačno, troškova specijaliziranih tvrtki koje u to ukakuliraju i svoj profit. Iako ta stavka može biti vrlo velika, sigurno nije najveći dio ukupne štete. Mnogo je veći i problematičniji dio tzv. izmakla dobit, dakle ono što bi netko inače zaradio, a zbog te nesreće neće. U turizmu, koji je veoma osjetljiv čak i na obične glasine, jedna takva katastrofa može mnoge odvratiti od ljetovanja ne samo u Splitu nego i mnogo šire, jer mnogi turisti koji dolaze prvi put u Hrvatsku nemaju, nažalost, ni približno jasnu zemljopisnu predodžbu o našoj zemlji.

U situaciji globalne krize i recesije, u kojoj je turistička ponuda u zemlji i inozemstvu mnogo veća od potražnje, već i malen problem (a ovaj baš nije malen, to više što su vijest prenijele svjetske agencije) može turiste odvratiti od odredišta. A to jest šteta nastala izlijevanjem nafta u splitsku luku. Aktualni Zakon o obveznim odnosima i pravnim osobama priznaje kao oblik štete povredu prava osobnosti, u što se ubraja i smanjenje ugleda zbog loše ekološke ocjene odredišta. To je stavka u odnosu na koju još nema prave sudsko prakse jer je riječ o novom rješenju (prije se ta neimovinska šteta priznavao samo fizičkim osobama), ali pogledamo li stranu praksu, posebno američku, može biti riječ o golemim iznosima. Ipak, postoji i znatno ograničenje propisano ne samo u našem pravu nego i u stranima da bi se spriječilo uništenje brodara zbog pomorskih nesreća. Zapravo, to je ograničenje visine štete uporabom tzv. specijalnih prava vučenja koja se dovode u vezu s to nažom broda, koja mogu prilično smanjiti prava oštećenika.

Tko je odgovoran? O tome gotovo nema dvojbe: odgovornost je na domaćem brodaru čiji je trajekt udario u obalu i iz čijeg se spremnika izliža nafta. Posebno treba naglasiti da će gotovo sigurno biti riječ o najožbiljnijem tipu odgovornosti, o odgovornosti bez obzira na krivnju, dakle o objektivnoj. Naime, iako zakon ne definira opasnu stvar i opasnu djelatnost, dugogodišnja je sudska praksa iskristalizirala stajalište da su sva motorna cestovna vozila opasna, zato su to ponajprije brodovi, a opasna je djelatnost, potpuno sigurno, prijevoz goriva. Iako nije riječ tankeru, bit je ista: veliki je spremnik tanker u malom. Osiguravatelj može financijski smanjiti problem brodara, ali ne i potpuno ga riješiti. Ako šteta namiri iz osiguranja, izgubit će tzv. bonuse, i sljedeća premija bit će mu skuplja.

Konačno, tko može tražiti naknadu štete ili tko je oštećenik? To može biti bilo tko, od običnog iznajmljivača soba u blizini luke preko hotela i restorana, pravne osobe koja gospodari kupalištima, koncesionara do samoga Grada Splita kao pravne osobe. Šteta, koju će se moći sagledati tek nakon završetka ove turističke sezone, i to u kontekstu ograničenja visine štete brodara, može biti velika. Naravno da će neki i tu pokušati lovit u mutnom i prikazati da je loše poslovanje posljedica nesreće, a ne nečega drugog, ali unatoč tomu može se očekivati velika šteta.

Oštećenici se ne trebaju posebno žuriti, ali dobar je savjet da prate sve što se događa (uključujući eventualne prekršajne i kaznene postupke protiv odgovornih osoba) i što prije obavijeste brodara o tome da se smatraju oštećenima i da će tražiti naknadu štete koju će precizirati naknadno. Tako se ne može ništa izgubiti, a možda se stekne praksa nagodbe izvan suda, što bi značilo korist za obje strane.