Kako spriječiti deset najčešćih metoda dogovora o cijenama

Kad postoji konkurencija, povećava se kvaliteta robe i usluga, potrošači plaćaju manje za njih i imaju veći izbor, a poduzetnici su motivirani za inovacije.

Mnogo je aspekata namještanja cijena i dogovora o njima koji obično uključuju povredu prava tržišnog natjecanja. Zbog toga se poduzetnici moraju pobrinuti da uvijek posluju u skladu sa zakonom.

Objavljivanje SMS prepiske dvojice novinskih izdavača o cijenama magazina i najnovija odluka kojom je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja osudila dogovaranje o cijenama u kartelu dnevnih novina skrenula je pozornost na cijene i njihovo određivanje.

To je jedan od najvažnijih aspekata prava tržišnog natjecanja i područje na kojem poduzetnici moraju dobro paziti da ne prekrše zakon. U svojoj dugoj praksi pravnog stručnjaka za područje tržišnog natjecanja često sam se susretao s poduzetnicima koji u dogovaranju o cijenama sa svojim direktnim konkurentima nisu vidjeli ništa pogrešno, niti su znali da je takvo dogovaranje izričito zabranjeno zakonom.

Dogovaranje o cijenama osobito uključuje dogovore s konkurentima o cijenama koje će se zaračunavati za proizvode ili usluge, kao i utvrđivanje cijena ili utjecanje na cijene ili manipuliranje cijenama prema kojima treće strane, kao što su distributeri, mogu preprodavati proizvode.

Dogovaranje o cijenama među poduzetnicima često je na vrhu popisa za postupanje tijela za zaštitu tržišnog natjecanja jer se ono smatra jednim od najtežih oblika povrede prava tržišnog natjecanja. Razlog je tome što se poduzetnici, kad postižu dogovor, odnosno sporazum o cijenama, zapravo ne natječu jedni s drugima. Naime, kad se poduzetnici djelotvorno natječu (konkurencija), potrošači plaćaju manje za robu i usluge, kvaliteta proizvoda i usluga povećava se, potrošači imaju veći izbor, a poduzetnici su motivirani za uvođenje inovacija.

Zbog toga su sankcije za poduzetnike zbog dogovaranja o cijenama obično stroge: u pravosuđima nekih zemalja, uključujući one u Europi, mogu se primjenjivati i kaznene sankcije. Također, u mnogim zemljama strane koje tvrde da su pretrpjele štetu zbog prakse nekonkurentnog utvrđivanja cijena drugih strana mogu podići tužbe za odštetu na sudu protiv tih drugih strana.

Cijene se mogu dogovarati na mnoge načine: nije riječ jednostavno o tome da se ode na ručak ili odigra partija golfa s konkurentom i dogovori se o cijenama. Kršenje prava tržišnog natjecanja može se dogoditi gdje god dvojica ili više konkurenata ‘postignu sporazum’ o podizanju, snižavanju ili fiksiranju (vezivanju) cijena, ili čak samo o stabiliziranju (ili prestanku snižavanja) cijena po kojima prodaju robu ili usluge.

O cijenama se može dogovarati bez nekog izričitog dogovora ili formalne ponude i prihvaćanja. Tijela nadležna za pravo tržišnog natjecanja mogu smatrati sumnjivima promjene cijena koje se najavljuju znatno unaprijed, prije datuma stupanja na snagu, ili koje se najavljuju na način kojim obavijesti o promjenama cijena postaju znatno dostupnije nego što je to potrebno samo u svrhu obavještavanja potrošača.

Iako poduzetnici obično utvrđuju svoje cijene uzimajući u obzir aktivnosti ostalih poduzetnika na tržištu, oni trebaju doći do informacija o tim aktivnostima iz drugih izvora, a ne od svojih konkurenta. Iz izdvojenog teksta vidi se da postoji mnogo raznih aspekata namještanja cijena i dogovaranja o njima, koji obično uvijek uključuju povredu prava tržišnog natjecanja. Zbog toga se poduzetnici moraju pobrinuti da uvijek posluju u skladu sa zakonom.