Najjeftinije grijanje treba poticaje

Prodajna cijena peleta jest 184 eura za tonu, čime se više od mjesec dana (čak i više, ovisno o zimi) može grijati 150 četvornih metara prostora. Zato se kućanstvima isplati investirati u takvu vrstu grijanja jer se ulaganje vrati za godinu dana. No budući da su peći na pelete u startu skuplje od peći na loživo ulje, da bi se više rabilo, Vlada mora osmisli poticajnu politiku koja će koristiti i proizvođačima i potrošačima i državi, s čime se već kasni. U tom bi slučaju, pretpostavlja se, tu vrstu energeta kućanstva počela sve više upotrebljavati.

U proizvodnju goriva od otpada u drvnoj industriji do sada se uključilo osam tvrtki. Budući da domaće potražnje zapravo nema, gotovo se 98 posto proizvoda izvozi.

Grijati se čak 70 posto jeftinije nego na struju ili pak pet posto nego na plin; grijati se najjeftinije – interes je svakog. To je moguće upotrebljavamo li pelet, prešanu piljevinu, još prilično nepoznat energent u Hrvatskoj koji se, prema tvrdnjama naših sugovornika, u inozemstvu sve više rabi. Zato je, kažu u delničkoj tvrtki Energy Pellets, kod nas prodaja energetskih peleta vrlo mala, što potvrđuju brojke Hrvatske udruge za biomasu i podatak da se s tom vrstom proizvodnje u Hrvatskoj počelo tek 2007. Tako je hrvatski godišnji kapacitet danas 203.100 tona, a proizvodnja u 2009. bila je 92.000 tona, od čega je u izvoz otislo gotovo 98 posto. Razlogom male prodaje na domaćem tržištu u Energy Pelletsu smatraju to što odavno nema predloženih poticaja za kupnju peći (kotlova) u domaćinstvima.

Dodatna zarada bi bila u skladu sa ‘Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020.’ koju je donio Sabor. Marijan Hohnjec iz Savjetništva za projekte obnovljivih izvora u Ministarstvu gospodarstva potvrdio je da je trenutačno u pripremi shema sustava poticanja proizvodnje toplinske i raspadne energije iz obnovljivih izvora. To znači da bi se u prvoj polovini ove godine trebala donijeti podzakonska regulativa koja će urediti to područje i definirati načine te iznose poticaja za sunčane toplinske kolektore, kotlove i peći na biomasu, dizalice topline te iskorištavanje topline geotermalnih izvora.

Dok se to ne riješi, i hrvatski potencijal ostaje samo potencijal. Jurica Butković, direktor u tvrtki Viševica Komp, reći će da je kod nas problem i u tome što smo za takvu proizvodnju još ‘tehnološki vrlo slabi, tehnički nepotpuni i kadrovski mizerni’. Ipak, da se isplati grijati na pelet, a isto tako i proizvoditi ga, Butković potvrđuje objašnjavajući da je to sirovina koja nastaje otpadom, zbog čega sve tvrtke koje se bave obradom drva mogu to raditi. No, upozorava, najefikasniji su proizvođači koji imaju 50 do 60 posto vlastite sirovine, što je jasno uspjeha.

Nažalost, ta vrsta energenta još nije popularizirana iako smo u svojoj tvrtki zadovoljni postignutim. Viševica Komp ima više od 70 posto vlastite sirovine i u pogonu u Perušiću kapaciteta 25 tisuća tona na godinu proizvedeno 18-ak tisuća tona, a 95 posto izvozimo, najviše u Italiju i Sloveniju – kaže Butković.

Izvoz od 98 posto zapravo nam govori da konkurencije u proizvodnji peleta nema, a i inozemno je tržište takvo da ima prostora za sve. Zato se, iako u Hrvatskoj ima drvne industrije, samo osam proizvođača bavi i tim poslom, svojevrsna im je dodatna zarada. Najveći je proizvođač županjska Šišarka na čijem je čelu Ivan Čošković i koja ima kapacitet od 50 tisuća tona na godinu; u 2009. iskoristila je 25 tisuća tona. Zanimljivo je da i vinkovačka Spačva ima isti kapacitet, ali lani ništa nije iskorišteno iako je proizvodnja pripremljena još 2008. No može se očekivati da će njezin prvi čovjek Dario Puljiz u ovoj godini nešto ipak napraviti u vezi s time. Energy Pellets s kapacitetom od 28 tisuća tona i Viševica Komp 25 tisuća bolje su iskorištili svoje kapacitete od dva najveća: Energy Pellets proizvede 20 tisuća tona, a Viševica 18 tisuća.

Naši sugovornici tvrde da će inozemno tržište i dalje rasti, a za domaće pak nema razloga da zbog toliko učinkovitog a jeftinog energenta ne proizvodnja. Naime, peleti se ubrajaju u obnovljive izvore energije i ekološki su veoma prihvatljivo gorivo. S gledišta funkcionalnosti, objašnjava marketinški voditelj Agrije Osijek Đorđe Marković, tvrtke koja prodaje opremu za grijanje, klimatizaciju i sanitarije, ti pogoni ni po čemu ne zaostaju za uljnim ili plinskim sustavima grijanja, a prema potrošnji goriva do 40 su posto isplativiji.

Osim toga neovisni su o plinskoj mreži, udio pepela manji je od jedan posto, što ne zahtijeva često čišćenje, spremnik se puni peletima jedanput ili dvaput na tjedan te se mogu regulirati, odnosno programirati – kaže Marković.

To znači, dodaje direktor Viševice Komp Jurica Butković, da prilikom povratka u svoj dom možete mobilnom uključiti grijanje. Josip Dunđović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu, dodaje da je opterećenje atmosfere ugljičnim dioksidom zbog upotrebe drva kao goriva gotovo zanemarivo.