Konzervativni ulagači pri izboru ulaganja društva za osiguranje dužna su ponajprije brinuti se o sigurnosti, likvidnosti i disperziji, a tek onda o isplativosti ulaganja. Stoga u svoje portfelje spremaju više državnih obveznica nego što zakonski moraju.
Zakon propisuje da državne obveznice moraju imati udio u portfelju osiguravatelja minimalno 50 posto, a mi ih imamo čak 80-ak posto. Propisano je i da osiguravatelji određen postotak mogu uložiti i u dionice, a danas u dionicama imamo samo dva posto, pa nas i zbog takve oprezne politike ulaganja – nije pogodio ni najnoviji važniji pad tržišta kapitala. Takvo nam je objašnjenje politike i strukture ulaganja sredstava vlastite pričuve dao čelni čovjek jedne manje domaće osiguravajuće kuće, koji je želio ostati anonim. Svjestan da im je filozofija ulaganja dosta oprezna, kazao je da tako rade kako bi smanjili rizike na financijskom tržištu, a još više zbog zaštite i oplemenjivanja novca kljene nata. Naposljetu je ocijenio da bi im prošlogodišnja ulaganja mogla donijeti prinos od najmanje pet do šest posto.
Za usporedbu bi mogli naime poslužiti najnoviji podaci iz Švedske. Ovih dana objavljeno je kako su švedski životni osiguravatelji u prosjeku u 2009. godini ostvarili prinos na ulaganja od 12 posto. Godinu prije ista su švedska osiguranja imala gubitak težak 7,2 posto. Najveći prinos lani im je iznosio gotovo 21 posto, a najniži 2,3 posto. Društvo koje je lani ostvarilo i najniži prinos vodilo je, kako kažu švedski analitičari, veoma konzervativnu politiku ulaganja. To im je omogućilo da u 2008. ostvare kakav-takav prinos unatoč padu financijskih tržišta, ali ih je zato kaznilo kada su se lani tržišta oporavila. Na završetku 2009. godine ukupna imovina životnih osiguranja u Hrvatskoj iznosila je 15-ak milijardi kuna, pri čemu su većinu bila dugoročna ulaganja matematičke pričuve. Pri izboru ulaganja društva za osiguranje dužna su ponajprije brinuti se o sigurnosti, likvidnosti i disperziji, a tek onda o isplativosti ulaganja.
Kako bi imali još jasniju predodžbu o tome koliko, kada i gdje ulagati, mnogim osiguravateljima, kako sami kažu, nedostaju i precizniji propisi i pravila ulaganja. Žale se na to da su neke granice tako ‘kruto postavljene’ da bi, kada bi ih doslovno provodili u praksi – lako mogle prouzročiti i manji prihod iz slobodnih sredstava tehničkih pričuve, a katkad čak one-mogućiti ostvarenje prihoda. Poznato je primjerice da ulaganje matematičke pričuve mora biti najmanje 50 posto u vrijednosne papire čiji su izdavatelji Hrvatska, HNB ili HBOR. No što učiniti ili što će se dogoditi – pitaju se oni, ako takvih vrijednosnica nema dovoljno za kupnju ili ako one omogućuju manji prihod od nekih drugih oblika ulaganja? Ili drugi primjer: društva, prema propisima, mogu ulagati u nekretnine ako je cijenu utvrdio procjenom ovlašten sudski procjenitelj. Znači li to, pitaju se, i oduzimanje slobode društva da nešto stječu i po manjoj cijeni od procijenjene? No ima i onih koji misle kako su dani čak i ‘preširoki okviri’ kada su u pitanju primjerice ulaganja u dionice.
Prema postojećem Zakonu o osiguranju, ulaganja u dionice kojima se trguje na uređenom tržištu vrijednosnih papira u Hrvatskoj ne smiju biti veća od 25 posto traženog pokrića matematičke pričuve, a za ulaganja u udjele i dionice investicijskih fondova koji su registrirani u nas ne smiju prelaziti 40 posto traženog pokrića matematičke pričuve. Među analitičarima jesu i oni koji smatraju da bi trebalo smanjiti mogućnost ulaganja u najrizičnije financijske instrumente. Neki drugi se odmah pitaju na koliko.
U nedostatku vlastitog iskustva i znanja možda bi se doista trebalo ugledati u razvijene zemlje. Kao primjer mogli bi poslužiti i podaci američke udruge povjerenika za osiguranje o distribuciji ulaganja američkih osiguravatelja koji plasiraju životno i zdravstveno osiguranje iz kojih se vidi da američki osiguravatelji u 2008. godini nisu u dionice ulagali više od četiri posto. Ako američki osiguravatelji ne ulažu više od četiri ili pet posto u rizične financijske instrumente, pitaju se stručnjaci, zašto bismo mi s tako nerazvijenim financijskim tržištima to činili i dopustili.
Za uvođenje reda u područje ulaganja zalažu se i odgovorni ljudi iz većih osiguravateljskih kuća, primjerice Koncerna Agram, Croatia osiguranja i Allianz osiguranja. Njihovo je mišljenje da se na ispravljanju nepravilnosti, nedorečenosti ili nepreciznosti ‘ulagačkih i drugih pravila igre’ osim regulatora Hanfe mora više nego dosad angažirati i struka. Drugim riječima, ni u jednu izmjenu ili dopunu ne bi trebalo ići a da se ne čuje, odnosno uvaži, mišljenje struke.
Nima zasigurno pomogli sinergijskim učincima koje bi mu Agrokorovo preuzimanje donijelo, a bonus Agrokoru (koji je već registrirao Tisak za obavljanje poštanskih usluga) jest i liberalizacija tržišta poštanskih usluga koja počinje 2011., kad nestaje monopol HP-a na pošiljke od 100 grama. Motivi za akvizicije u kriznim vremenima mogu strateški izgledati različito, ali većina od njih svodi se na isti nazivnik: anesteziranje konkurencije i jačanje tržišne pozicije u segmentima poslovanja u kojima je kompanija najjača. Institut IGH to je učinio ovih dana dovremenim preuzimanja tvrtke specijalizirane za cestogradnju (Projektni biro Palmotićeva) i druge za izvođačke poslove izrade pilota i dijafragmi (Geotehnika inženjer) i kupcima na tržištu Bliskog istoka.
