Rajnski rizling u Hrvatskoj je zasigurno najpodcenjenija bijela sorta. Razlog tomu ponajprije je višedesetletna praksa da se ime te plemenite njemačke sorte, raširene po cijeloj ‘mitteleuropi’, upotrebljava za loše graševine. Tako smo imali banatski, dakovački, daruvarski rizling, vina koja s pravim rizlingom, a ni dobrom graševinom, nažalost, nisu imala veze.
Sredinom 90-ih godina zabranjena je uporaba imena rizling za bilo koju drugu sortu, no još uvijek se prodaje primjerice beljski rizling, što i dalje zbunjuje tržište. Ovo ne znači da graševina ne može dati dobro vino, naprotiv, no odlične hrvatske graševine (kutjevačka de Gothe i Aureus, beljska Goldberg, Krauthakerove, Enjingijeva, daruvarska, Adžićeva, Bartolovićeva, Jakobovićeva, Mihaljeva) tako se i zovu, a svog se imena ne stide.
A što se tiče rizlinga, izbor dobrih vina mnogo je manji. Dobrih rizlinga ima na Plešivici (Tomac, Šember, Korak) i u Prigorju (Zdravko Puhelek), no uz punjena jaja bolje će pristajati oni iz toplijeg Kutjeva. Najbolji izbor bit će kasna berba Ive Enjingija, vino koje uz tipične arome zrelih jabuka i krušaka, te breskve i agruma zbog kasnije berbe ima i mednu notu, a berba 2006., već dobro odležana, u boci je razvila i petrolejski štih koji će odlično upotpuniti okus gljiva.
