Home / Biznis i politika / Snaga i slabosti hrvatskih sindikata

Snaga i slabosti hrvatskih sindikata

Povjerenici HUS-a Marko Mikačić i Jozo Marić razbijaju staklo na prostorijama Salonita. Poslodavcima odgovara sindikalna razjedinjenost, ali ne i radikalizirani oblici radničke borbe.

U 80 do 90 posto slučajeva dobivaju sporove vezane uz kršenje ugovora o radu, potpisi kolektivni ugovori za mnoge grane, upozorili su na mnoge afere u poduzećima. No, sindikati su netransparentni zbog razjedinjenosti, neuspješni u privatnim tvrtkama, opterećeni liderskom taštinom i podmetanjem, na pregovore stižu oslabljeni.

Za razliku od lanjske godine, obilježene velikim riječima, ali nikakvim djelima, ova je počela odlučnim akcijama i pucanjem živaca. Prvo smo na cestama diljem Hrvatske gledali pobunjene seljake izbezumljene ukidanjem poticaja i neisplatom duga. Vlada je, opterećena vlastitim nestrateškim djelovanjem, nakon sedam dana blokade prometnica morala popustiti. Iako su na sebe navukli bijes mnogih društvenih skupina, pa i dijela sindikata, seljaci su postigli relativnu pobjedu. Neki misle da je to bila prilika za iskazivanje općeg revolta, koji u Hrvatskoj nedvojbeno tinja, no sindikalne središnjice procijenile su da to za njih nije dobra prilika.

Posljednji su primjer prošli tjedan započeti pregovori Vlade i sindikata javnih službi i državnih službenika. Vlada očekuje da sindikati odustanu od božićnica, regresa i dara za djecu. Čim su zatražili da teret solidarnosti u krizi s njima podijele i zaposlenici u državnim poduzećima, iste su sekunde navukli bijes tog sektora i njihovih sindikalnih predstavnika, većinom okupljenih u Nezavisni hrvatski sindikat (NHS) na čijem je čelu Krešimir Sever, jer oni u tome vide podmetanje i nesolidarnost.

Kad je riječ o njihovim zahtjevima, tvrdi Spomenka Avberšek, čelnica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi i koordinatorica javnih službi u posljednjim pregovorima, neće biti popuštanja jer su svoju solidarnost u odnosu na stanje pokazali lani pristavši na šestpostotno smanjenje plaća, pa i na harač. Sever pak tvrdi da sindikati okupljeni oko Matice hrvatskih sindikata (MHS) podmeću jer su javna poduzeća druga priča. Školama i bolnicama, primjerice, plaće idu izravno iz proračuna, a javna poduzeća poput HEP-a, HAC-a, HP-a i druga imaju svoje nadzorne odbore i uprave.

U sindikalne heroje prvog tromjesečja svakako treba svrstati Hrvatsku udrugu sindikata (HUS), odnosno njezina predsjednika Ozrena Matijaševića i njegovu desnu ruku Joza Marića, povjerenika za Dalmaciju. Zaprijetivši revolucijom, natjerali su ministre na obećanje da će se privatizacija u nekim dalmatinskim tvrtkama ipak nastaviti i raspisati natječaj (Imota, Trimot i Dalmacijavino), a ostatak od 10 poduzeća o kojima se razgovaralo rješavati u skladu s dogovorom.

Glavni adut Matijaševića, Ana Knežević, savez samostalnih sindikata hrvatske, najopterećenija raznim aferama, ali kao čelnica najveće središnjice koju servisira najzbiljniji tim stručnih službi čvrstom rukom održava mir u svojim redovima.

Vilim Ribić, Matica hrvatskih sindikata, jedan je od najobrazovanijih sindikalista na sceni, često težak pregovarač, ali suparnici tvrde da je najjači kad svoje članstvo uvjerava da je poraz – dobitak. Spomenka Avberšek, Sindikat zdravstva i socijalne skrbi, otkako je iz SSSH prešla u Maticu, sve je istaknutija i veoma srčana, no zna izgubiti vjerodostojnost komentirajući sve i svašta.

Nenad Mrgan, Sindikat strojovoda, već 18 godina uspješno brani poziciju strojovoda, pa iako su protiv njega ostali sindikati HŽ-a, brojčano mnogo jači, nikomu nije svejedno što će on reći ili napraviti. Siniša Kuhar, tajnik sindikata državnih i lokalnih službenika, mogao bi imati važnu ulogu u pregovorima s Vladom. Tvrdi da je 60 tisuća državnih službenika i namještenika u RH ne samo potpuno nego degradirano i poniženo.

U sindikalne heroje prvog tromjesečja svakako treba svrstati Hrvatsku udrugu sindikata (HUS), odnosno njezina predsjednika Ozrena Matijaševića i njegovu desnu ruku Joza Marića, povjerenika za Dalmaciju. Zaprijetivši revolucijom, natjerali su ministre na obećanje da će se privatizacija u nekim dalmatinskim tvrtkama ipak nastaviti i raspisati natječaj (Imota, Trimot i Dalmacijavino), a ostatak od 10 poduzeća o kojima se razgovaralo rješavati u skladu s dogovorom.

Glavni adut Matijaševića, Ana Knežević, savez samostalnih sindikata hrvatske, najopterećenija raznim aferama, ali kao čelnica najveće središnjice koju servisira najzbiljniji tim stručnih službi čvrstom rukom održava mir u svojim redovima.

Na toj sceni, pomalo u sjeni, djeluje i Udruga radničkih sindikata Hrvatske. Nitko ne spominje odgovornost za svoja djela i desetljetno vladanje scenom istih sindikalnih lidera uz koje tek tu i tamo iskrse pokoje novo lice. Ipak, javnost im najviše zamjera nesposobnost zajedničkog nastupa pred Vladom i poslodavcima. Stoga Vlada kao najveći poslodavac u zemlji vješto podgrijava sindikalnu razjedinjenost. No dokad? Zasad su najveće prijetnje sindikalnom miru u kući neriješena brodogradilišta te i dalje kaotična poljoprivreda. Međutim, samo je pitanje kad će dramatičan porast nezaposlenosti izazvati veće nemire. Pod okriljem sindikata ili nekoga drugog…