Životno osiguranje moglo bi biti zamašnjak oporavka

Savjetničkih timova (zbog čega i on želi ostati anonim), kaže da država mora izabrati pametne prioritete za sljedeću investicijsku fazu. To bi, prema njegovu mišljenju, trebali biti energetski objekti, jer gradnjom svake nove elektrane Hrvatska smanjuje uvoz električne energije i otvara nova radna mjesta. Pri tome bi svakako težište trebalo staviti na obnovljive izvore da bi se smanjila ovisnost o uvozim energetima, a što manje na ostale elektrane na fosilna goriva koje uvozimo i o čijoj ćemo nabavi opet o nekome ovisiti – upozorava.

Trebam i ulaganja u željezničku infrastrukturu i luke, no bez pretjerivanja kakvim se ulagalo u ceste. Poljoprivreda i turizam, kaže, nude potencijal, a na Vladi je da odredi smjer i prioritetne. No ta područja ne mogu biti dovoljna. Privatni sektor mora ulagati u nove tehnologije u ostalim industrijama da bi se napokon supstituirale i restrukturirale stare i neperspektivne industrije. Država to ne bi financirala, ali mora dati efikasan paket poticaja za greenfield investicije u proizvodnju i nove tehnologije, preporučuje naš izvor.

Analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić kaže da ne voli pobrojavanje sektora ili industrija koje bi mogle pogurati novi razvoj jer to privatni sektor sâm najbolje zna. Ipak, tvrdi da se više ne možemo natjecati s konkurencijom u sektorima razmjera, a to su uglavnom industrije koje su prijašnjih desetljeća gurale izvoz, nego u pojedinim nišama. Nijedan sektor neće kratkoročno dati senzacionalne rezultate, no dugoročno budućnost je, kaže, u energetici i energetskoj učinkovitosti.

• Ne mislim isključivo na proizvodnju energije, iako i u tome ima potencijala i za inozemne investitore, ali samo ako liberaliziramo, dakle podignemo, cijene. Mislim i na sve oblike proizvodnje i proizvode koji će podići energetsku učinkovitost kao što su, primjerice, novi izolacijski materijali za zgrade. Budućnost je i u biotehnologiji, za koju imamo obrazovanu radnu snagu – misli Stojić i dodaje da velike investicijske banke procjenjuju da bi se izravna inozemna ulaganja u regiju ove godine mogla udvostručiti. Na nama je da ih privučemo.

S obzirom na tradiciju oslanjanja domaćih, pa i inozemnih, ulagača na banke, bez njih će se novi ciklus teško pokrenuti. Iz Zagrebačke banke stiže iznenađujuće poticaj odgovor: – Da bi potaknula gospodarski rast, fokus će Zagrebačke banke biti na većem poticanju kreditne aktivnosti primjerenog rizika. S nižom cijenom i dostupnijim izvorima financiranja nazire se povoljna klima za realizaciju kredita, posebno poslovnih i stambenih, pa banke neće biti ograničavajući čimbenik poticanja domaćih poduzetnika i rasta tržišta. Snagom vlasnika može se potaknuti interes inozemnih investicija, posebno ako bi to bio zajednički projekt Vlade i javnog sektora s jedne strane i vodećih banaka s druge strane – stoji u odgovoru iz Zabe.

Ostale su banke suzdržanije, no spremne da pokrenu kapital koji se već podužuje neprofitabilno kiseli na računu u HNB-u (za što bi vlasnici uskoro mogli zatražiti račun). Erste banka nudi klijentima izloženost tržištu prema geografskim regijama. Tako definirani proizvodi nude dovoljno priliku za investitore. Procjenjuju se kvaliteta i tržišna isplativost projekta, odnosno analizira se ima li gospodarska grana unutar koje se projekt pokreće adekvatnu perspektivu – poručuju iz Erstea.

U Splitskoj banci očekuju promjene u strukturi kapitalnih investicija. – Splitska banka spremna je financijski podupirati sve ekonomski opravdane investicije privatnog sektora. U posljednje vrijeme bilježimo sve veći interes svojih klijenata za ulaganja u obnovljive izvore energije – kažu.

I Hypo banka zainteresirana je za financiranje projekata iz sektora energetike, poljoprivrede i turizma jer misli da su to industrije budućnosti. – No za svaki je projekt najvažnije da ispunjava kriterije profitabilnosti. Kvaliteta tih projekata varira i ovisi o vrsti djelatnosti i grani industrije – poručuju iz te banke.

PBZ je nešto suzdržaniji. – Podupiremo svaki kvalitetan i profitabilan projekt s osiguranim plasmanom na domaćem ili inozemnom tržištu, bez obzira na to je li ulaganje državno ili privatno, a ulagač domaći ili inozemni. No već dulje nema dovoljno kvalitetnih projekata i investitora – kažu.

Iz HPB-a, koji unatoč gubicima ima višak likvidnosti, poručuju da su zainteresirani za investicije, no procjenjuju da investitori još vrlo oprezno pristupaju novim investicijama i/ili čekaju stabilizaciju stanja u zemlji i inozemstvu. U takve projekte privatni investitori uvijek ulaze kombinacijom vlastita novca i kredita, a za neke se projekte mogu povući i veliki novci iz fondova EU. Zato se privatni projekti mogu realizirati uz minimalno financijsko opterećenje države, a neki su zanimljivi i igračima na tržištu kapitala. Mirovinski fondovi vole dio kapitala uložiti u stabilne velike sustave s predvidljivim novčanim tokom. Financijska je strana, dakle, manje-više osigurana.

Ostaje riješiti ono najže, na čemu ulaganja zapinju već dva desetljeća – birokraciju. Sve dok se neki papiri i dozvole u Hrvatskoj čekaju dvije, čak i pet godina, a u Srbiji, primjerice, samo nekoliko dana ili tjedana, nema razloga da inozemni kapital skrene u naše krajeve. Poduzetnici uzaludno jaču da opterećenje bruto plaća (porezi, doprinosi, parafiskalni nameti) ruši domaću konkurentnost na dno europske ljestvice. Ne riješimo li to, možemo samok deklarativno pobrojiti izvozne industrije koje bi mogle nositi novi razvoj. Ništa više od toga. Budućnost novih privatnih investicija tako je (opet) u rukama države. Valjda će država preuzeti svoj dio odgovornosti, pa da napokon možemo uskliknuti: ‘Ipak se kreće!’

1,7 milijardi eura iznos je izravnih stranih ulaganja u tri kvartala 2009., što je na razini ulaganja iz 2003.