‘American VI: Ain’t No Grave’ posljednji je u nizu postumno objavljenih albuma kantautorske country-ikone Johnnyja Casha. Svih deset pjesama snimljeno je u nekoliko mjeseci tijekom 2003., neposredno prije smrti glazbenog velikana, a on sâm kao da je predosjetio kraj, što se na pjesmama uistinu osjeća.
S manje snage, slabijeg zdravlja, pa tako i glasa, Cash, koji ionako nikad nije pripadao glazbenicima veseljacima, posve se prepustio crnim slutnjama i osjećaju skorog odlaska, a svakako uzdrman smrću svoje supruge June Carter, svoje uzdanice i trajnog nadahnucu. Na put je pošla nekoliko mjeseci prije njega, a on ju je slijedio i očito se za to putovanje dobro pripremio.
I unatoč tomu što nije ni blizu snage kakvu je posjedovao u svojim najboljim danima, Cash je sugestivan, priče koje nam daje udaraju svojom jedinstvenom jednostavnosti, ali i puninom koja se krije u glasu i emotivnosti čovjeka u crnom. Ovim albumom zatvara se krug po čijem je rubu hodao i u njegovu vatru padao čovjek čija je glazba ostala živi spomenik jednoj dugoj i plodnoj karijeri.
