JAVNA NABAVA

Na sreću poduzetnika objedinjavanje javnih nabava za državu bit će usporeno zbog otpora svih onih koji su u javnoj administraciji navikli na svoju ‘pinku’ u javnim nadmetanjima.

Javni je tužilac nakon odluke Vlade Jadranke Kosor o osnivanju Ureda za središnju javnu nabavu trebao pokrenuti službenu istragu. U toj se istrazi trebalo utvrditi zbog čega 1996. nije realizirana objedinjena javna nabava za sve korisnike proračunskog novca, kao što je bilo predviđeno projektom državne riznice. Utvrditi je trebalo i na što je točno potrošeno više desetaka milijuna dolara potrošenih u proteklim 18 godina na projekt državne riznice ako taj projekt do danas nije u cijelosti realiziran i ako premijerka Kosor mora osnivati paralelni Ured za objedinjenu javnu nabavu uz već postojeći Ured za javnu nabavu pri Ministarstvu gospodarstva i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kao da projekta državne riznice nije ni bilo.

Nakon pisma namjere tadašnje Vlade prema MMF-u, naime, u Hrvatskoj se još 1992. počelo raditi na implementaciji projekta državne riznice, a završetak projekta bio je predviđen za početak 1996. godine. Revidiranjem prvotnog projekta državne riznice u proteklim 18 godina ograničavao se obuhvat nadzora trošenja proračunskog novca. Umjesto sveobuhvatne jedinstvene državne riznice nametnut je sustav odvojenih područnih i lokalnih riznica, a isključen je i projekt objedinjene javne nabave. Pojednostavljeno, središnja riznica dobiva podatke prethodno obrađene (retuširane?) u područnim riznicama (u računovodstvima svih ministerstava i ostalih proračunskih korisnika).

Najnoviju odluku o objedinjavanju javne nabave roba, usluga i radova za sve proračunske korisnike Vlada premijerke Kosor donijela je na sjednici održanoj 10. rujna 2009. godine. Za predstojnika novoosnovanog Ureda imenovan je Dražen Ivanušec. Predstojnik Ivanušec, međutim, ima privremeno rješenje o obavljanju svojeg posla i zbog toga još ‘ne smije istupati u javnosti’. Stoga je Ivanušec novinarski upit o Uredu za središnju javnu nabavu prosljedio Željku Mehunu, glasnogovorniku Vlade. Ali ni glasnogovornik Mehun na taj upit do srijede ujutro nije odgovorio.

U Vladi s razlogom izbjegavaju javnost na temu objedinjavanja javne nabave za sve proračunske korisnike. Javnosti bi trebalo odgovoriti zašto dva paralelna ureda za javnu nabavu, ovaj novi za centraliziranu i onaj stari za decentraliziranu javnu nabavu? Zatim bi trebalo objasniti zašto su premijeri Valentić, Mateša, Račan i Sanader slijepo vjerovali svojim ministrima, a Jadranka Kosor svojima više ne vjeruje da mogu samostalno provoditi zahtjevna javna nadmetanja za velike javne radove i nabave roba i usluga? Odgovoriti bi trebalo i na pitanje što je sve dosad (ne)javno nabavljeno novcem odobrenim za (nedovršeni) projekt državne riznice i u kojoj fazi je implementacija tog 18-godišnjeg projekta. A i poduzetnicima, osobito srednje velikim i malima, trebalo bi reći kakve ih promjene očekuju na tržištu nakon ‘koncentracije’ javne nabave svih proračunskih korisnika na samo nekoliko (vjerovatno najvećih) dobavljača umjesto dosadašnje decentralizirane javne nabave na puno (manjih) dobavljača?

Budući da odgovore na novinarske upite nismo mogli dobiti ni u Uredu za središnju javnu nabavu ni u Vladi, na dio pitanja ćemo odgovoriti sami, na jedno pitanje uspjeli smo dobiti odgovor u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, a na pitanja zašto dva paralelna uređa za javnu nabavu, vjeruje li premijerka Kosor svojim ministrima i kad su u pitanju javna nadmetanja za velike javne radove, kao i koliko je dosad potrošeno novca na nedovršenim projekt državne riznice, odgovore moramo čekati sve dok netko iz Vlade ne skupi hrabrosti. Na pitanje o posljedicama ‘koncentracije’ javne nabave za sve proračunsko korisnike odgovorila je Olgica Spevec, predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja: – Zakon o javnoj nabavi sadrži odredbu kojom se propisuje da su naručitelji obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo tržišnog natjecanja. Istodobno, s aspekta javnog interesa važno je da u svakom konkretnom slučaju postupak javne nabave bude proveden javnim natječajem, da svaki potencijalni ponuđač može pristupiti istom, da u konačnici budu izabrani ponuđači koji ispunjavaju uvjete iz natječaja te da se svakoj nezadovoljnoj stranci (u žalbenom postupku) omogući pravo na zaštitu njezinih prava.

Prema našem shvaćanju, dakle, sustav javne nabave upravo i ima za zakonski cilj osigurati nabavu koja na transparentan i otvoren način omogućuje svakom tržišnom takmacu pristup tom tržištu i na taj način omogućiti racionalno trošenje sredstava poreznih obveznika. Poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva sadržaj je drugih politika i programa usmjerenih na taj oblik poduzetništva. Sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika u javnim nabavama nijovim međusobnim povezivanjem također nije sporno ako nije suprotno odredbama tog zakona i Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja – naglasila je Spevec.

Očito je da će se poduzetnici, osobito mali i srednje veliki, morati povezivati žele li se nadmetati i za velike javne radove ili velike objedinjene javne nabave roba i usluga za sve proračunsko korisnike. Na razini udruga, bilo poslodavaca bilo gospodarske komore, poduzetnici će se morati dogovarati o zajedničkom nastupu prema državi i ravnopravnom pregovaranju umjesto diktata tako velikog naručitelja koji već veličinom svojih naručžbi praktično objektivno ima monopolni položaj na malom hrvatskom tržištu. Pritom će se u gospodarskoj komori morati konačno opredijeliti između svojih dvojnih funkcija, jesu li ‘servis’ države u gospodarstvu ili su ‘servis’ gospodarstva prema državi.

Na sreću poduzetnika proces objedinjavanja javnih nabava za ‘državu’ neće ići nimalo lako i bit će usporen zbog otpora svih onih koji su u javnoj administraciji navikli na svoju ‘pinku’ u postupcima javnih nadmetanja. A ne treba isključiti ni mogućnost da će s vremenom ne stati aktivnosti Ureda za središnju javnu nabavu jednako kao što je 1996. nestala implementacija dijela projekta državne riznice o objedinjavanju javne nabave za sve proračunske korisnike. Na upitnost aktivnosti Ureda za središnju javnu nabavu upućuje i sama odluka o osnivanju. Zadatak predstojnika Dražena Ivanušca jest ekipiranje novoosnovanog Ureda za središnju javnu nabavu predstavnicima Uprave za javnu nabavu Ministarstva gospodarstva, te tijela ostalih ministarstava zaduženih za nabavu. Ekipirani Ured za središnju javnu nabavu prvo treba analizirati dosad zaključene ugovore proračunskih korisnika o nabavi unatrag više godina. Kad završi analizu, ‘Vlada će (do)znati koliko se na objedinjenoj nabavi roba i usluga koje su zajedničke svim državnim tijelima može uštedjeti, odnosno koliko bi se niže cijene mogle postići objedinjenom nabavom’ (citat iz ranijeg priopćenja Vlade).

Na upitnost Ureda za središnju javnu nabavu upućuje i to da je nositelj prijedloga o osnivanju tog ureda bio (tadašnji) potpredsjednik Vlade Damir Polančec koji je izjavio: ‘Vidjet će se nakon analize i opravdanost osnivanja središnjeg državnog ureda ili tijela druge organizacijske strukture koje bi provodilo objedinjene nabave za državna tijela, posebice Vladu i ministarstva.’ A kako je u međuvremenu Polančec dao ostavku, a nedavno je i uhićen, pitanje je što će biti s aktivnostima Ureda za središnju javnu nabavu ili tijela druge organizacijske strukture. A kad su u pitanju moguće uštede, može se pretpostaviti da bi bile doista velike. To je moguće pretpostaviti po ponudi koju su svjetski dobavljači dostavili 1993. na međunarodno nadmetanje za projekt državne riznice u Hrvatskoj, kad su predložili da će besplatno isporučiti softver i opremu, a zauzvrat su umjesto plaćanja tražili pravo da 20 godina dobivaju 40 posto od ušteda koje će se ostvarivati primjenom sustava državne riznice (najviše novca tada se očekivalo upravo od ušteda u objedinjenoj javnoj nabavi za sve korisnike proračunskog novca). Na međunarodnom natječaju svjetski ponuditelji su odbijeni i posao je povjerenjen domaćim stručnjacima koji su trebali do kraja 1995. završiti s implementacijom projekta državne riznice. Tim domaćih stručnjaka regrutiranih uglavnom iz tadašnje SDK Hrvatske u Ministarstvu financija predvodila je Franka Barbić, zamjenica tadašnjeg ministra financija Bože Prke. No, prvo su Franku Barbić formalno unaprijedili za savjetnicu predsjednika Tuđmana za financije, a zapravo je maknuli s projekta državne riznice. Ubrzo nakon toga iz Ministarstva financija otišli su i ostali stručnjaci, a 15 godina kasnije odluku o osnivanju Ureda za središnju javnu nabavu donosi premijerka Kosor kao da prije toga nije bilo ništa.