Home / Tvrtke i tržišta / Kolike će biti cijene

Kolike će biti cijene

Cijene će ostati na razini prošlogodišnjih, eventualno će biti malo niže, a kako je repromaterijal ponovno poskupio, doista nema razloga da seljaci i ovo ljeto ne pomisle na traktorijade. Prvi je hrvatski poljoprivrednik Petar Čobanković nakon prosvjeda zbog smanjenja poticaja ušao u fazu u kojoj može koliko-toliko odahnuti. Ali, bojimo se, ne zadugo jer već bi mu godišnji odmor (pretpostavljamo – na ljeto) mogao prisjetiti sudeći prema najavama naših sugovornika o kretanju cijena poljoprivrednih proizvoda. One će uglavnom ostati na istoj razini s prošlogodišnjima, eventualno s ponekim nešto malo nižim cijenama.

Međutim, budući da znamo kako je repromaterijal ponovno poskupio, doista nema razloga da i ove godine seljaci ne pomisle na razne vrste traktorijada. Ta tako su naučeni. Ivica Čapo, direktor Žitnih terminala, tvrtke koja se bavi trgovinom žitaricama, kaže da će nove godine ‘cijena biti koma’. Cijene žitarica, posebno pšenice, vrlo su niske. Trenutačno se za pšenicu ne može dobiti (ako ima kupaca) više od 125 do 128 eura po toni, a za novi rod procjenjuje 95, maksimalno 100 eura po toni za domaću pšenicu (0,73 kune po kilogramu), što je otprilike jednako prošlogodišnjoj (ako ne računamo dogovor s Agrokorom od 0,95 kuna).

Njegov kolega Božidar Gorup, direktor u Gorupu, tvrtki koja također prodaje žitarice, upozorava na to da je prije tri tjedna Europska unija odlučila ne intervenirati u cijene ječma, kukuruza i stočne pšenice. U ovom trenutku ostaje subvencija samo za vrlo kvalitetnu merkantilnu pšenicu, koja se u našoj zemlji rijetko proizvodi. Zato će, kaže, to najvjerojatnije utjecati na pad cijene pšenice, što s današnje točke gledišta znači da bi cijena u žetvi mogla biti od 0,65 do 0,70 kuna po kilogramu, dakle i niža od Čapine procjene (iako tu Čapo nije izričit).

  • Govorimo o trenutačnim cijenama pšenice za isporuke u srpnju 2010. na temelju cijena europske prodaje. Domaće tržište možda može.

Sve to utjecat će i na kukuruz, pa očekuju niže cijene. U Hrvatskoj će se sigurno sijati najmanje 10 posto više površina nego prošle godine, zato bi urod uz povoljnu godinu trebao biti bolji nego prošle godine. Uz takve pretpostavljene uvjete na cijenu kukuruzu utjecat će mnogo činitelja: ovisno o cijeni nafte korigirat će se potražnja za bioetanolom ili pak cijene plina za toplinsku energiju, što će utjecati na potražnju za bioplinom, ali isto tako važna je količina stoke za koju će trebati proizvesti hranu. Za novi rod kukuruza sada se ugovara kupnja od 100 do 105 eura po toni iz Srbije, kao i mađarski kukuruz, koji se također ugovara na 100 do 103 eura po toni, što će reći otprilike 0,70 kuna po kilogramu (koja lipa više, ovisno o tečaju). Upravo ovdje Čapo upozorava na tipičan hrvatski problem: za razliku od Srbije i Mađarske u Hrvatskoj je vrlo teško već danas ugovoriti novi rod kukuruza, što jasno pokazuje da većina naših ratara nema plan i odluči zasijati kulturnu koja im ujutro na dan sjetve prva padne na pamet: – Zanimljivo, ali istinito, Srbija i Mađarska osim kukuruza normalno prodaju novi rod i žitarica i uljarica. Mi još mnogo toga moramo naučiti – kaže.

Kad je riječ o uljaricama, na cijene utječu cijene nafta (bude li cijena na svjetskom tržištu rasla, to će povećati potražnju i cijenu uljane repice) i potražnja SAD-a i Kine za sojnim zrnom! Današnja se cijena uljane repice od 310 eura po toni, smatra Gorup, najvjerojatnije neće održati do žetve. Proizvođači u Rumunjskoj i Bugarskoj povećali su površine uljane repice, pa bi uz dobre klimatske uvjete količine mogle biti veće nego lani.

  • Prema nekim procjenama cijena u žetvi sigurno neće pasti ispod 260 eura po toni, dakle otprilike dvije kune po kilogramu – veli Gorup.

Zbog manje sjetve suncokreta prošle godine i vrlo niske cijene i ove se godine očekuje takva, manja sjetva. To će najvjerojatnije utjecati na cijenu koja bi trebala biti otprilike dvije kune po kilogramu. Trenutačne cijene na tržištu suncokreta upućuju na takav trend, upozoravaju sugovornici i podsjećaju da naši proizvođači pamte posljednje dvije godine kao vrlo loše za cijenu suncokreta, a relativno dobre za proizvodnju merkantilne soje. Zato će, nastavljaju, najviše proizvođača uljarica radije proizvoditi merkantilnu soju nego suncokret. No urod soje u Sjevernoj je i Južnoj Americi prema očekivanjima bio izvrstan, što može sniziti cijene već tijekom ljeta 2010. Podsjetimo da su prije dvije godine mnogi ratari počeli sijati kukuruz zbog odlične prethodne godine, da bi se nakon toga stvorio višak kukuruza i pale cijene. Nešto slično, dakle, moglo bi snaći i one koji su se požurili zasijati soju.

Cijene povrća bi će slične. Nedeljko Savić, vlasnik velikogoričke tvrtke Agrosan, kaže da ove godine ne očekuje rast cijena povrća, ali ni pad.

  • Za to nema prostora jer, kao što vidim, svi rade, sade, zato očekujem dovoljne količine povrća. Međutim, ni potražnja neće biti veća nego prošle godine – objašnjava.

Ni u uvozu neće biti velikih promjena. Savić kaže da je povrće inače proizvod koji se bez velikog manjka na tržištu ne isplati uvoziti jer npr. kilogram kupusa stoji 1,5 kuna. Naravno, ima proizvoda kojih se u Hrvatskoj ne proizvodi dovoljno, poput rajčice, pa se mora uvoziti, ali ni njezina cijena ne bi trebala biti mnogo viša.

To je i dokaz isplativosti proizvodnje povrća, što potvrđuje i Savić, a što većina poljoprivrednika kao da ne želi shvatiti.

  • Na 45 hektara na godinu proizvedem 2.000 tona povrća. Imam osiguran plasman za razliku od onih koji siju pšenicu. Na toliko im se površine i ne bi isplatilo sijati – kaže Savić.

Marijan Pavliša, proizvođač povrća iz Zlatar Bistrice i predsjednik Saveza poljoprivrednih udruga u Krapinsko-zagorskoj županiji, slaže se s kolegom i kao važan činitelj navodi i slabiju kupovnu moć građana. Iako smo sigurni da će građani upravo na hrani najmanje štedjeti, Pavliša uprkos tomu ostavlja malo veću mogućnost pada cijena od Savića. Međutim, ako i padnu, neće pasti drastično.

Takvu općenitu razinu cijena objašnjava Podravkin stručnjak za proizvodnju povrća dr. Zdravko Matotan podsjećajući da je većina povrća za svakodnevnu potrošnju koja će se na tržištu nudit u iduća dva do tri mjeseca isključivo iz uzgoja u zaštićenim prostorima. Budući je ovogodišnja zima bila relativno duga i hladna, u kontinentalnim područjima s mnogo oblačnih dana troškovi rane proizvodnje znatno su veći nego prethodne godine, pa su trenutne cijene više od prošlogodišnjih. Taj trend zadržat će se dok se na tržištu ne pojavi povrće iz negrijanih zaštićenih prostora i iz uzgoja na otvorenom, posebice ono namijenjeno preradi, koje je većina preradivačke industrije već ugovorila ove godine, zbog čega će cijene ponovno pasti i spustiti se na razinu prošlogodišnjih. Isto vrijedi za cijene uvoznog povrća.

Bit će zanimljivo vidjeti reakciju proizvođača na te cijene. Već sada možemo reći da će povrćari ostati mirni, ali za ratare ne znamo. No ove su godine Čobankovića mogli stjerati u kut im je uskratio ono što je obećao. Sad im nije obećao da će umjesto njih planirati proizvodnju i prodati proizvode, pa mu je to prilika da zauzme stav i kaže svima onima koji će se buniti: ‘Gospodo, loše ste procijenili tržište, zato sami snosite posljedice!’

Kad smo već kod seljačkih pritisaka, Čapo ironično dodaje da se više ne zna tko će to platiti te ‘političke cijene’, kao što ih naziva. A osim takvih cijena obojica kažu da će na cijenu u budućnosti svakako utjecati vremenske prilike prije žetve, o čemu će ovisiti kvaliteta krušarice, ali i višak pšenice uoči nove žetve. Gorup kaže da će viška u Hrvatskoj biti od 300 do 350 tisuća tona, a Čapo se boji da bi ta cifra mogla dosegnuti i 400 tisuća tona. Uza sve to Čapo upozorava i na to da na cijene žitarica, posebno pšenice, utječu velike zalihe u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, pa čak i Ukrajini (uglavnom stočna pšenica), koje su više nego lani, i manja potražnja njihovih standardnih kupaca, zemalja sjeverne Afrike.

  • Bez obzira na manje površina zasijanih pšenicom u Hrvatskoj i Srbiji moramo znati da su Mađari posijali otprilike milijun hektara, Rumunji otprilike 1,5 milijuna, a i Rusija je također imala dobru i veliku sjetvu, kao i EU – kaže Čapo.