Premijerkina savjetnička četvorka konačno se oglasila

Konačno su se usudili to objaviti! Bilo je i vrijeme. Dobro, dokument nije potpun, ali ipak se pokazala hrabrost, pa bi stvari, konačno, možda mogle sjesti na svoje mjesto.

Mislite da pišem o Registru branitelja koji su ‘nepoznati neki’ objavili na internetu? Ma ne! Isti dan objavljen je jedan drugi, ha, moglo bi se reći – dokument koji bi za budućnost Hrvatske mogao imati dalekosežnije posljedice od provjere tko ima pravo, a tko nema, biti na popisu onih koji su branili Hrvatsku.

U Jutarnjem listu kojim je obilježena 12. godišnjica izlaza pomalo skriveno, na 28. stranici, objavljen je članak koji su zajedno potpisali ekonomski savjetnici premijerke Jadranke Kosor. Premijerka je kao gošća urednica od Sandre Švaljek, Borislava Škegre, Željka Lovrinčevića i Željka Perića naručila tekst o njihovim prijedlozima mjera ekonomske politike.

Velika je stvar što su se savjetnici odvažili oglasiti ‘zajedničkim priopćenjem’. Njihov se kredit u javnosti ubrzano troši jer su mjere koje Vlada povlači sporadične, nefokusirane i neučinkovite. A nije jasno iza kojih mjera savjetnici stoje, s kojima se ne slažu, a koji su od njihovih prijedloga završili u stranačkom košu za smeće.

Kad je riječ o prvom javnom zajedničkom uratku, on baš ne oduševljava. Stječe se dojam da su savjetnici, kako ne bi odmah previše dizali prašinu ulazeći u razradu mjera koje predlažu, namjerno pola teksta potrošili opisujući svjetske, europske i regionalne ekonomsko prilike. Teza im je da je najgore u svijetu prošlo. Kad je pak o domaćoj budućnosti riječ, umjesto da kažu ‘mi očekujemo’, skrili su se iza pasiva ‘u Hrvatskoj se očekuje također relativno spor oporavak, rast BDP-a od 0,2 posto u 2010., dva posto u 2011. te otprilike tri posto u 2012.’.

U odgovoru na pitanje kako to ostvariti savjetnička četvorka pridružila se sve češćem zborskom navijanju da je ‘pokretanje investicija, prije svega privatnih, domaćih i stranih, zadatak broj jedan’. I to u ‘svim sektorima, a osobito u energetici, zaštiti okoliša, željeznici, lukama i nacionalnom sustavu navodnjavanja’. Zalažu se i za nastavak privatizacije ‘većom uporabom domaćeg kapitala’.

Savjetnici se diplomatsko-makroekonomskim izričajem zalažu i za ‘relativno smanjivanje tekućih izdataka za plaće’ i za ‘jačanje konkurentnosti poduzeća’ jer će se tako za uzlaznu fazu pripremati i svi hrvatski konkurenti.

Četvero ekonomista zaključuje kako je Hrvatska na raskrižju i da treba ‘odlučno, cjelovito i odmah, sa stranačkim konsenzusom ili bez njega napasti na važnim reformskim područjima’. I dodaju kako za njih četvero – nema dvojbe.

To je pohvalno, ali za pravu ocjenu savjetničkih savjeta ipak bi trebalo vidjeti cjelovit uradak. Treba biti oprezan kad su odjednom svi za neko rješenje. U ovom slučaju za ‘biljanje’ privatnih investicija. Od bankara preko opozicijskih čelnika SDP-a i HNS-a do premijerkinjih savjetnika.

Uočljivo je da su investicije koje se nabrajuju kao najvažnije u sektorima namijenjenima supstituciji uvoza (energetika), netržišnim segmentima (zaštita okoliša, sustav natapanja…) ili prometu kroz Hrvatsku (željeznica, luke). Jasno je o čemu je riječ.

U Hrvatskoj ne postoji klima koja bi omogućila privlačenje investicija u pravu industriju, koja bi izbacivala proizvode za svjetsko tržište. Najnovije, 20-postotno poskupljenje plina za industrijske potrošače primjer je kako će i postojeće proizvodnje napuštati Hrvatsku, pa je teško vjerovati da bi netko još investirao u njih. Dolazit će investitori koji će, poput njemačkog RWE-a, prodajući električnu energiju domaćem tržištu, za nekoliko godina iz dobiti isplatiti sve uloženo.

Dakle, od četvorke Švaljek – Škegro – Lovrinčević – Perić očekuje se set prijedloga, koliko god bili bolni, koji će Hrvatsku učiniti atraktivnom za prave, a ne za skrivenosubvencionirane investicije. Za ove koje predlažu treba otvoreno reći da su možda jedine moguće u kratkom roku, ali i da skrivaju opasnost da im se brzo ispušu efekti.

Počnu li pokretati te investicije, poduzetnicima je najbolje primijeniti taktiku ‘zgrabi i bježi’! Ako već ne mogu od politike očekivati klimu za prave investicije, nek se ‘uvale’ i odrađe nekakav posao na onima koje se pokrenu. Ne misleći koliko će to zemlju naposljetku stajati.