Velik broj od 80 volontera Hrabrog telefona i Dječje kuće Borovje jesu studenti. Oni svoje slobodno vrijeme iskorištavaju da bi pomogli najmlađima koji trpe psihičko i emocionalno zlostavljanje.
Optimizam i veselje u posljednje su vrijeme često deficitarne emocije, pogotovo za mlade ljude zarobljene između diplome i nemilosrdne situacije na tržištu rada. Međutim, jedan pogled na mlade studentice u Dječjoj kući Borovje u Zagrebu dovoljan je da vam postane jasno kako je pravi lijek za dijagnosticirane boljke – volontiranje. Emina Horvat, Martina Vidaković i Martina Posavec neke su od više od 500 volontera koji su se do sada uključili u rad Hrabrog telefona, poznate humanitarne organizacije koja pomaže zlostavljanoj i zanemarenjoj djeci i njihovim obiteljima, ali i radi na prevenciji zlostavljanja i zanemarivanja te neprihvatljivog ponašanja.
Volonteri Hrabrog telefona studenti su završnih godina društvenih smjerova – psihologije, socijalnog rada te Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Posebno educiraju u telefonskom savjetovanju i uključeni su u stalnu dodatnu edukaciju i superviziju. Čini se to velikom misijom za opterećene studentske rasporede, međutim, te djevojke s time i više nego dobro izlaze na kraj.
- Nekoliko sati na tjedan svakako se može odvojiti za volontiranje. Osim toga nakon što nekomu pomognete, osjećaj je izvrstan, puni ste poleta – kaže Martina Posavec, studentica socijalnog rada i otprilike godinu i pol dana volontera na Hrabrom telefonu.
Naime, volonteri na telefonskoj liniji imaju relativno kratke i fleksibilne smjene, što im omogućuje da usklade volontiranje s radnim i ostalim obvezama. Posla ima napretek.
- Djeca zovu vrlo često, uglavnom zbog neslaganja s roditeljima i svojim vršnjacima ili zbog nedostatka potpore u okolini. Srećom, još nisam imala iskustva s težim oblikom zlostavljanja. Najčešće samo trebaju pomoć u odlukama u životu – objašnjava Martina.
Iako 50 posto poziva Hrabrom telefonu upućuju djeca, zovu i stručnjaci i roditelji. Najčešći je razlog nazivanja psihičko i emocionalno zlostavljanje. Osim telefonske linije na Hrabrom telefonu provodi se niz programa, uključujući rad s djecom u skupinama. Martina Vidaković od 2004. volontira u Dječjoj kući Borovje. Nakon što je nedavno diplomirala socijalni rad, na Hrabrom telefonu radi kao pripravnica na programima prevencije neprihvatljivog ponašanja s djecom od četiri godine pa sve do tinejdžerske dobi. S djecom radi individualno, u grupama do desetero te im pomaže i u učenju.
-
Glavna motivacija svih volontera jest pomoći nekomu. Osim toga ovdje se i obrazujemo i stjecamo dragocjeno iskustvo. Količina iskustva koja se tako stekne neusporediva je s fakultetskim – kaže Vidaković. Ona se nada da će nakon završetka pripravnog staža na Hrabrom telefonu brže dobiti posao u struci. Kaže kako je tek nakon nekog vremena shvatila važnost volonterskog rada za profesionalni razvoj.
-
Naša je struka specifična, prilično je teško raditi s ljudima. Unatoč dosta fakultetske prakse volontiranje je velik korak naprijed – objašnjava Vidaković.
Emina Horvat, apsolutnica pedagogije i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu, osim na Hrabrom telefonu volontira i u Udruzi Igra. Usprkos tomu što joj se polaganje završnih ispita malo oduljilo, iskustvo volontiranja ne bi mijenjala. Smatra da je njime upotpunila, a ne opterećila svoje obrazovanje. Kao i mnogo njezinih kolega sa strepnjom iščekuje diplomu jer će se morati opredijeliti za smjer nastavka karijere.