Ne dogovore li se Vlada i fondovi, moguća rasprodaja ‘mirovinskih’ dionica

Nedavno propala Skupština Podravke pokazala je da mirovinci ne mogu vjerovati Vladi, a da je distribucija aktivnih dioničara 50 prema 50, što znači da pat-požicija može biti riješena samo kompromisom. Naime, na strani mirovinskih fondova bilo je 50-ak posto glasova, a isto toliko strani države i malih dioničara. Iz toga mirovinski fondovi izvlače računicu da je njihov prijedlog za broj članova Nadzornog odbora – troje iz redova mirovinaca, troje iz države i jedan iz radničkih redova – logičan jer reprezentira vlasničku strukturu. Protuprijedlog druge strane, države, pod utjecajem HSS-a, traži devetero članova koji uključuje više malih dioničara i lokalnih predstavnika; Friščić od njega ne namjerava odustati. Mirovinci su cijelom pričom vrlo razočarani jer su na prošloj Skupštini u posljednji tren izigrani. Uoči nje postignut je dogovor između države i mirovinaca, da bi na Skupštini predstavnik HFP-a ipak glasovao za Friščićev prijedlog. Zasad ni mirovinci ne odustaju od svog prijedloga, a iako je u međuvremenu održan jedan sastanak, nema novog dogovora. Jedini je način rješavanja problema sklapanja ‘pakta o nenapadanju’ između države i mirovinaca, a ne dogodi li se to, mirovinci će u krajnjem slučaju vjerovatno početi prodavati svoje udjele jer im se, kažu, onemogućuje upravljanje njihovim vlasništvom. Počnu li prodavati mirovinci, za njima će, vjerojatno, i drugi institucionalni investitori. Kako se može doznati, mirovinci u sadašnjim uvjetima ne zanima ni otkup novih Podravkih dionica (od onih 10,6 posto), o čemu se spekuliralo. Sjednica NO-a Podravke sazvana je za 21. travnja, no datum nove Skupštine još nije poznat iako Upravi i NO-u mandat istječe potkraj svibnja.

1,8 milijardi kuna treba pripremiti preuzimatelj koji pokuša neprijateljsko preuzimanje Podravke

Mimovićev strah od policije Usprkos upornom uvjeravanju da ima dobre namjere, Uprava i lokalna zajednica vrlo su ga brzo proglasili nepoželjnim. Sada je na scenu stupio misteriozni Ranko Mimović iz Fia grupe sa sjedištem u Beogradu koji primjenjuje agresivnu taktiliku, a pravih reakcija, ako zanemarimo nevjeru glede ozbiljnosti njegovih namjera, još nema. Ozbiljan ili ne, Mimović tvrdi da investitori koji stoje iza njegove tvrtke (25 posto talijanski fond Finest, a 75 posto F&K grupa) imaju ozbiljnu namjeru kupiti Podravku te Pluris i Validus, sljednike nekadašnje Fima grupe. Tvrde da nisu špekulanti, nego dugoročni strateški investitori iako nemaju veze s prehrambenom industrijom.

Novac nije problem – kaže Mimović u telefonskom razgovoru dodajući da je Fia grupa pravno već vlasnica 10,6 posto dionica Podravke s Malte, a od toga da se upiše kao vlasnica umjesto Fime Ami i pojavi na skorašnjoj Glavnoj skupštini dijeli je preregistracija društva na Malti sljedećih dana. Ne zabrinjava ga podatak da je Uprava Podravke s OTP-om dogovorila da banka zamrzne status tih dionica do kraja rujna, kad Podravci istječe rok za njihov otkup niti da je pokrenula ovrhu nad sljednicama Fima grupe.

Zanima nas većinski udio u Podravci. Siguran sam da ćemo nakon tih 10,6 posto uskoro povećati svoj udio. Isto tako mislim da će se to smatrati prijateljskim preuzimanjem jer nema razloga da nas se smatra neprijateljima – kaže Mimović koji još nije razgovarao ni s jednim većim dioničarom ni s Upravom i Nadzornim odborom, što objašnjava prvom fazom u procesu, pa o drugoj fazi ne želi govoriti. Također ne želi govoriti o tome koliko novca imaju spremno za potencijalno preuzimanje niti kad će dati javnu ponudu. S obzirom na ambiciozne najave Fia grupe morala bi u trenutku davanja ponude imati osiguran najmanje iznos cijelokupne tržišne kapitalizacije Podravke, koja je prema sadašnjoj cijeni dionice 1,8 milijardi kuna. Mimović je htio potvrditi jedino to da imaju spremno 240 milijuna eura za kupnju Plusira i Validusa i daljnje investiranje, ponajviše u hotele iz njihova portfela, i da će uskoro završiti dubinsko snimanje i zaključiti transakciju, nakon čega bi stekli udjele i u Mirni Rovinj, Varteksu itd. Mimović se požalio da ga u Hrvatskoj prati i uznemirava policija te da će o takvom tretmanu stranih investitora javnim pismom obavijestiti Kosor i talijanskog premijera Berlusconija.

Kako bilo, mnogi misle da su sve te najave samo u funkciji političke igre s bivšim potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom u glavnoj ulozi. Opcija da država svoj udio proda upravo

Page 3

Za i protiv neprijateljskog preuzimanja\n\nPODRAVKINA UPRAVA BEZ SNAGE I TAKTIKE\n\nNeprijateljsko u neprijateljskom preuzimanju jest to da ponuda za preuzimanje nije prethodno predstavljena upravi tvrtke mete ili ju je uprava proglasila neprihvatljivom, no dioničari katkad mogu imati suprotno mišljenje. S druge strane neprijateljska preuzimanja skupa, troše resurse preuzimača, izazivaju kritiku javnosti i vrlo su često neuspješna. Uobičajen je put da preuzimač obavijesti dioničare i upravu o svojim namjerama, ciljevima i strategiji te obično ponudi višu cijenu od tržišne.\n\nU Plivinu slučaju menadžment nije bio pripremljen za tu opciju, pa je Actavis proglasio neprijateljel. Bijeli vitez Barr ‘spasio’ je Plivu, no pitanje je bi li Podravka, odnosno njezina Uprava, uspjela naći svog vitez. Actavisov pokušaj preuzimanja Plive bio je jedino pravo i veliko neprijateljsko preuzimanje u Hrvatskoj, no na kraju nije uspjelo jer je Uprava na čelu sa Željkom Čovićem izabrala američki Barr koji je na kraju ponudio bolju cijenu. Od ostalih neprijateljskih preuzimanja u Hrvatskoj, na neuspješnim pokušajima: Nexeov pokušaj s Tozom Markovićem, Spačin s Exportdrvom, MTČ-a tvornice čarapa s Čateksom itd.\n\nOsim obrambene taktike bijelog vitez postojao i razne varijante otvorne pilule. No pitanje je bi li u slučaju Podravke – koju još vodi Miroslav Vitković – uspjela i jedna. Ljudska pilula obrana je u kojoj visokopozicionirani menadžeri i velik broj zaposlenika prijeti odlaskom ako se kompanija preuzme. Taktika ‘Pac-Mac’ podrazumijeva da tvrtka meta počne kupovati dionice one koja ju želi preuzeti, a ‘greenmail’ da ima novca otkupiti dionice koje je preuzimatelj već uspio kupiti plaćajući tako odlazak neželjenog preuzimatelja. Da bi se obranile od neželjenog preuzimanja, tvrtke znaju prodavati ili izdvajati najvrijedniji dio kompanije ili povećavati vlastiti dug (Jonestownova obrana) čineći se manje atraktivnima, no u slučaju Podravke sve je to teško izvedivo.\n\nFia grupi čini se gotovo nemogućom, a mirovinci na spomen Mimovića odmahaju rukom. Matematički, budući da država drži 26,4 posto, a mirovinci 23 posto, čini se da bi Mimović s dobrom ponudom mogao skupiti 51 posto dionica od svih ostalih dioničara. Međutim, samo je 33 posto dionica Podravke u ‘free floatu’, a ostatak također drži institucionalni ulagači koji zasad djeluju s mirovincima, uključujući norveški fond Skagen Kon-Tiki, koji ima oko osam posto dionica.\n\nPod pretpostavkom da se ne postigne kompromisno rješenje između države i institucionalnih ulagača predvođenih mirovinskih fondovima, moguća je varijanta da potonji počnu prodavati svoje dionice, i to individualno, pa će se potencijalnom kupcu otvoriti prostor za povećavanje udjela. No kako god okrenuli, stjecanje većinskog udjela na taj način vrlo je neizvjesno, a ulazak u takvu bitku iznimno je skup posao.\n\nNeprijateljsko preuzimanje u kraćem roku koje bi provela Fia grupa nije moguće ni zato što proces dubinskog snimanja nije ni započeo. Doduše, moguće je da Mimović preko Polančeca i s njime povezanih ljudi o Podravci zna dovoljno. Preuzimanje Podravke bilo bi ozbiljan zalogaj i za multinacionalke, a i poslije detaljnoga dubinskog snimanja nakon nekog vremena iz ‘ormara katkad ispadne poneki kostur’.\n\nDržava odlučuje Većina analitičara smatra da nema smisla kupovati Podravke dionice po 350-ak kuna s obzirom na današnje stanje kompanije. Zašto bi itko bacio stotine milijuna kuna na kupnju manjinskog udjela u tvrtki koja je pod čvrstom šapom politike, a sada i pod kriminalističkim istragama? Preuzimanje Podravke politički je iznimno osjetljiva tema, i teško je povjerovati da bi se itko upuštao u javnu ponudu a da se prije toga ne dogovori o stjecanju kontrolnog paketa s glavnim dioničarima, prije svega državom. Sve dok država ima udio kojim de facto upravlja kompanijom, bilo koji strateški investor bez jasne strategije akviziranja kontrolnog paketa i postavljanja svoje uprave i nadzornog odbora nema motiva za tiho prikupljanje dionica. Ako bi se netko i usudio dati javnu ponudu i uspio prikupiti 51 posto, bez državnih 26 posto dionica riskirao bi da mu se politika jednog dana upetlja u upravljanje i stopira neke ključne strateške odluke. Zato ključ Podravke i dalje drži Vlada, trenutačno pod utjecajem HSS-a, koji ne želi izgubiti svoj utjecaj u tvrtki, iako bi priču mogao zakomplicirati i drugi koalicijski partner HSLS na čelu s Darinkom Kosorom, koji traži privatizaciju.\n\nOsim Atlantic grupe i Mimovića zasad nema javno zainteresiranih za Podravku. Tedeski je, navodno, dobio blagoslov za preuzimanje Podravke od Adris grupe i Agrokora, Vindijino stajalište ne zna se (iako mnogi smatraju da njoj nedostaje više kapaciteta za takvo preuzimanje nego Atlanticu), Miroslav Mišković navodno nije zainteresiran, bar ne za neprijateljsko preuzimanje, jer u Hrvatsku bi htio ući na velika vrata, uz pristanak politike. Iako je to možda najpoželjnije, za udruživanje nekoliko domaćih prehrambenih tvrtki na tom projektu, čini se, još nisu sazreli uvjeti.\n\nČišćenje poslovnih knjiga – Iako ne mogu isključiti nijedan scenarij, neprijateljsko preuzimanje Podravke ne smatram izglednim kaže Vladimira Urbankova, analitičarka Korporativnog sektora u Erste grupi koja prati Podravko poslovanje, dodajući da upravo zbog komplicirane i netransparentne situacije s Podravkom nema interesa velikih multinacionalnih kompanija. Iz Nestléa su odgovorili da ne komentiraju spekulacije. Urbankova ističe da je za Podravku sada najvažnije da završi čišćenje poslovnih knjiga i poboljša korporativno upravljanje uključujući dovođenje jake uprave s mandatom za donošenje dugoročnih strateških odluka.\n\nIako je sada relativno stabilna, za Podravku su glavne opasnosti i dalje financijske dubioze vezane uz aferu ‘Spice’, niska efikasnost i profitabilnost, a nadasve dugogodišnji način upravljanja tvrtkom čiji je rezultat otpor promjenama, na što su velik utjecaj imale različite interesne skupine. Upravo zbog stalnog balansiranja i udovoljavanja svim interesima mnoge su prilike propušene.\n\n- Status quo za Podravku nije dobar jer je osuđuje na defanzivnu strategiju, a ne omogućuje rast i ekspanziju. Podravka je i dalje politički upravljana kompanija s (pre)složenim modelom zainteresiranih strana, stoga su moguća samo dva rješenja: zadržavanje postojećeg stanja ili pronalazak kvalitetnoga strateškog partnera. U tom scenariju država i dalje može zadržati paket dionica, ali treba ih dati na upravljanje npr. državnoj razvojnoj banci i tako poništiti direktni politički utjecaj – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny ističući da status quo osuđuje Podravku na sporu umiranje jer još neko vrijeme može crpit svoje financijske rezerve i iskorištavati tržišni položaj, ali to je dugoročno neodrživo. S ulaskom u EU stanje će se pak samo otežati zbog gubitka dijela domaćeg tržišta. Podravka je već izgubila previše vremena, a ako se hitno ne pomakne s mjesta, ne gine joj Plivina sudbina. S novim vlasnikom ili bez njega morat će se dobrano smanjiti. □\n\n—\n\nFotografija: Miroslav Vitković\n\n—\n\nLider // 16. travnja 2010.”