SWOT ANALIZA

Hrvatska ne dopušta uvoz GM sojine sačme, ali ne zabranjuje uvoz mesa iz Europske unije koja nema ograničenja i za stočnu hranu upotrebljava jeftiniju, genetski modificiranu sojinu sačmu. U Vajda-elvitu očekuju prilagođavanje propisa europskoj praksi.

Hrvatska na godinu uveze 180-ak tisuća tona sojine sačme, a naši je poljoprivrednici ne proizvode zato što su prinosi po hektaru mnogo manji od npr. žita ili kukuruza. No ni europski poljodjelci ne proizvode tu kulturu zbog istih razloga. Sojina se sačma uvozi u cijelu Europu iz Argentine, Brazila i Sjedinjenih Američkih Država. Ta je poljoprivredna kultura, inače, komponenta stočne hrane za sve vrste životinja, od peradi, svinja, teladi i goveda. Tvrtku Vajda-elvit, koja 10-ak posto godišnjih hrvatskih potreba za tom kulturom još je 1991. utemeljio Ignacije Mardetko, a danas većinu poslova obavlja njegova 29-godišnja kći Iva Mardetko Mateš, koja se nakon studija menadžmenta u Beču aktivno uključila u obiteljski posao.

• U ovom sam poslu gotovo sam cijeli život jer sam cijelo vrijeme bila uz oca koji je 40-ak godina u toj branši. U početku smo osim sojine sačme uvozili kukuruz i pšenicu i nakon nekog sma se vremena specijalizirali za uvoz sojine sačme – kaže Iva Mardetko Mateš, koja uz mnoge obveze u obiteljskoj tvrtki upravo završava magistarski rad na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Inače, sojina je sačma burzovna roba koju kupci iz cijelog svijeta kupuju na Čikaškoj burzi. Ta burza, ističe Iva Mardetko Mateš, okosnica je poslovanja njihove obiteljske tvrtke. Robu, odnosno sojinu sačmu, kupuju terminski, što znači da 16 sati na dan prate Čikašku burzu i uz pomoć njezinih brokera daju ponude. Prema potrebama svojih klijenata i hrvatske industrije mesnih prerađevina te prema informacijama o urodu sojine sačme u zemljama koje je proizvode, odlučuju se na kupnju kad je cijena najpovoljnija za njih.

Svu robu kupujemo godinu dana unaprijed. Mi smo, primjerice, u prvom ovogodišnjem kvartalu kupili količinu robe dovoljnu za cijelu ovu godinu. Cijena sojine sačme za korisnika ovisi o burzovnoj cijeni, koja se mijenja iz minute u minutu, i premije koju daje dobavljač. Formira se od više sastavnica, poput cijene vozarine, osiguranja robe, trenutačne cijene nafta na tržištu i tako dalje – dodaje Mardetko Mateš.

Sva roba koju tvrtka Vajda-Elvit uveze u Hrvatsku ulazi preko Rijeke. Naime, kad u riječku luku stigne brod pun robe, istovari se od 10 do 15 tisuća tona sojine sačme koja se zatim ondje usklađišti u silose. Talijanski dobavljač Nidera, koji jedini u Hrvatsku dostavlja sojinu sačmu, Vajda-Elvit zatim dva tjedna oslobađa od troška skladištenja. U tom razdoblju prijevoznici koji rade za Vajda-Elvitu kamionima dolaze po sojinu sačmu i dostavljaju je naručiteljima. Kupci s područja Zagreba i okolice u roku od četiri sata nakon pristajanja broda dobiju naručenu robu.

Fiksna cijena za korisnika ne može se formirati u trenutku kupnje sojine sačme jer najprije treba proučiti pokazatelje npr. ovogodišnje žetve soje u Brazilu. Ako je žetva dobra, na tržištu će se pojaviti veće količine te kulture, što rezultira padom cijene sojine sačme. Tada i u Vajda-Elvitu kupuju veće količine da bi više zaradili. Kao što prethodni primjer pokazuje, tvrtka, zapravo, mora mnogo špekulirati i kalkulirati, nikad ne može biti sigurna da je povoljno kupila robu.

Situacija na svjetskom tržištu može se u samo tri dana potpuno promijeniti. Ipak, Vajda-Elvit na tržištu je već dvadeset godina i uglavnom dobro posluje.

• Dobro poslovanje naše tvrtke prije svega moramo zahvaliti dobroj likvidnosti, odluci da poslujemo s klijentima koji avansno plaćaju preuzetu robu te pametnom kupovanju sojine sačme svih ovih godina, zbog čega nismo imali velike minuse zbog promjene cijena na burzi – govori Iva Mardetko Mateš.

Da bi se uspjela nametnuti na tržištu i konkurirati velikim prehrambenim industrijama, tvrtka se orijentirala na proizvođače stočne hrane te na velike svinjogoske i peradarske farme koje nisu zanimljive njihovim konkurentima kao što je npr. Agrokor. Njezini su veći klijenti Tvrnica stočne hrane Čakovec, Farma Dubravica, Mesna industrija Kudelić, Agro-promes, a sojinu sačmu nabavljaju i za niz srednje velikih farmi u Hrvatskoj.

Agrokor kupuje mnogo više sojine sačme, uglavnom za vlastite potrebe, i pritom se izlaže mnogo većim rizicima, a Vajda-Elvit fleksibilniji je i mnogo brže može reagirati na svaku promjenu cijene na Čikaškoj robnoj burzi. U posljednjih im je nekoliko godina, kaže Iva Mardetko Mateš, promet osjetno pao, no unatoč tomu tvrtka je 2008. ostvarila 35 milijuna kuna prihoda. Pad prometa i prihoda pripisuju ekonomskoj krizi, ali i Zakonu o hrani, koji propisuje da Hrvatska ne smije uvoziti genetski modificiranu sojinu sačmu. Zato su primorani uvoziti prirodnu, u prosjeku 40 američkih dolara skuplju po toni, koje ima samo 20 posto na svjetskim tržištima. Apsurd je u tome što zemlje EU nemaju nikakva ograničenja za uvoz te kulture, zato proizvođači stočne hrane u Europi mogu bez problema kupovati genski modificiranu sojinu sačmu.

• Mi pak uvozimo meso i mesne prerađevine iz zemalja EU, a ta je stoka tovljena genetski modificiranom stočnom hranom – upozorava Iva Mardetko Mateš.

S ulaskom Hrvatske u Europsku uniju u Vajda-Elvitu očekuju prilagođavanje hrvatskih zakona i pravilnika onima u Uniji, posebno Zakona o hrani, koji zabranjuje uvoz genetski modificirane sojine sačme, nakon čega bi je mogli uvoziti kao i ostali uvoznici u Europi.