Na nepokretnoj mreži grade se usluge nove generacije

• Dobro je što će se donijeti zakon o fiskalnoj odgovornosti. Važno je i to što se stvaraju uvjeti za strukturne rezove u potrošnji, to će investitori znati cijeniti, jer zasad nema drugog izvora za pokriće državnih neplaćenih obveza osim novog zaduženja. No nešto bi se moglo namaknuti i prihodima od privatizacije tvrtki u kojima država ima manjinski udjel, a nešto će se dobiti i od T-HT-ove dividende – napominje Stojić.

Bez rješenja nelikvidnosti Crkvenac, međutim, misli da program nema rješenja za nelikvidnost: – Sve bi mjere trebalo simulirati kao u laboratoriju da bi se vidjelo što nas očekuje i koje će učinke postići. Naznake reformi blijede su, i pitanje je kad će biti konkretnih rezultata. Nema ozbiljne analize o tome koliko će država promjenama u poreznom sustavu dobiti, što to znači za proračun, hoće li se on puniti bolje ili lošije, hoće li se tim mjerama građani rastretiti ili opteretiti još više. Program se bavi prihodima, a ne rashodima – smatra Crkvenac i dodaje da bi se program oporavka trebao fokusirati na to da država postane efikasna, a poduzeća konkurentna.

• Dobiva se osjećaj da je to samo bačena vulkanska prašina kako bi se stvorio dojam da se nešto radi. U kojem roku i s kojim efektima, nedovoljno je jasno – kaže Crkvenac.

• Bodiroga upozorava na to da dobrih zakona već ima, ali ne provode se.

• Da se zakoni primjenjuju, pola mjera uopće ne bi bilo potrebno. Zdrave tvrtke pune proračun, a država samo smišlja nove namete. Privatne tvrtke isplaćuju simbolične božićnice, regrese i nemamo. Država bi trebala poduzeća osloboditi nepotrebnih nameta i, primjerice, ako nam je dužna državna tvrtka, omogućiti da se to riješi prebijanjem duga PDV-om ili porezom – kaže Bodiroga.

Poticaj optimizmu – Da sam minister, bio bih sretan da me netko u ovom trenutku potjera. Vlada se prihvatila rješavanja jako teške situacije i problema koji su tu već godinama, zato to treba pozdraviti kao hrabar potez – kaže Munjiza. Rezultate ne očekuje u ovoj godini, ali program bi mogao potaknuti porast optimizma. Ipak, jedini izlaz vidi u ulasku u EU i otvaranju njegovih fondda. – Hrvatskoj bi trebalo 500 tisuća mladih ljudi koji su spremni raditi za 500 eura i strani investitori koji će to pokrenuti – kategoričan je. Mate Babić upozorava na još jedan detalj koji je kritičarima promaknuo. – Autoceste će u konceziju. Zamislite čovjeka koji je zasadio novi vinograd, uložio je u njega novac i trud i baš kad počne raditi, netko će drugi pobrati grožđe. Hrvatska je uložila golem novac u ceste, to je posredno i ulaganje u turizam. I sada kad bismo trebali zarađivati na tome, dat ćemo to nekomu drugomu. Što ako koncesiju damo nekomu tko nam je izravni