Najviše traže menadžeri iz većih tvrtki. Ponajprije, čini se, iz sektora široke potrošnje, turizma, financijske industrije, telekomunikacija, energetike i farmaceutike. S druge strane, najmanje sklon tražiti pomoć javni je sektor, kao i segment malih i srednjih poduzeća – upravo oni segmenti kojima bi možda ta pomoć mogla biti i najkorisnija.
U svakom slučaju, oni koji se odluče tražiti pomoć ne smiju očekivati da konzultant bez njihove pomoći napravi čudo. Upravo suprotno, oni svojim inputom uvelike utječu na to kakav će biti rezultat konzultantskog rada. Najvažnija je, smatra Krešić, potpuna otvorenost o uspješnim i manje uspješnim aspektima poslovanja tvrtke.
U suprotnom nastaje takozvani problem GIGO (Garbage In, Garbage Out), odnosno konzultant nudi neprimjereno rješenje prouzročeno pogrešnim ili nedostatnim ulaznim informacijama – objašnjava Dejana Dojčinović i dodaje da je posao konzultanta i suradnja sa zaposlenicima znatno jednostavnija kad je riječ o razvoju poslovanja i širenju poslovnih aktivnosti.
Naravno, kad se radi o uvjetno rečeno dobrim vijestima, posao je lakši, ali zapravo je riječ o veoma stresnom zadatku.
Na menadžeru je relativno velik teret provedbe projekta. Cijeli proces upravljanja promjenama, komunikacije i na kraju provedbe u samoj tvrtki odgovornost je menadžera. Konzultanti uvelike olakšavaju taj proces ne samo isporukom kvalitetnog rješenja nego i potporom u cijelom procesu upravljanja promjenama. Ako je konzultant dobar i iskusan, menadžer ima manji problem i samo treba biti svjestan potrebe da se projekt provede i rezultata koji se moraju postići. Ostatak je na konzultantu – objašnjava Slunjski.
