Page 2
nosi ekonomije, što može značiti manjak inspiracije, ali se može i protumačiti kao pragmatičnost iako se uzdaju u novu mantru zelenih tehnologija, odnosno u napredne tehnologije kao takve. Obećavaju nastavak postojećih programa zaposljavaanja, zaštite domova (od banaka koje bi ih rado prodale), pomoć pri otplati hipoteke, poreznih olakšica (interesantno, Britanci vjeruju da je smanjenje a ne povećanje poreza antirecesijska mjera) i kreditiranje gospodarstva (za razliku u tome mogu računati na banke u državnim rukama). Kako bi pomogli pokretanju novog posla, kažu laburisti, srezat će davanja na godinu počevši od listopada, što je porezno rasterećenje za pola milijuna malih poduzetnika od kojih 345 tisuća neće plaćati nikakva davanja. Njihovi ljudi protivnici konzervativci pak u svom programu pokazuju onu maštvitost koja ih je i dovela do statusa omražene stranke u Britaniji. Samo letimčan pogled na njihov program pokazuje neobičnu fokusiranost na poreze i deficit kao ključne elemente ekonomske politike. Središnja teza krajnje originalnog koncepta jest da valja odmah i neizostavno srezati trenutačnu potrošnju pod laburistima, koju smatraju bacanjem novca.
Agresivni konzervativci Drugim riječima, program konzervativaca je poništiti program laburista, što i ne zvuči veoma obećavajuće. S tim u skladu torijevci imaju vrlo jasan i tvrd stav prema deficitu općenito, koji bi rezali zamrzavanjem plaća i mirovina, dizanjem godina za mirovinu, ukidanjem poreznih olakšica obiteljima s godišnjim prihodom višim od 50 tisuća funti, ukidanjem subvencija na štednju za klince (izalicu ne bi oteli samo onoj najsrošnijoj djeci), ali bi krajnje nesobično rezali i sebi plaće za pet posto uza zaleđivanje na pet godina, čak i smanjili broj zastupnika u parlamentu. Porez na naslijeđe plaćat će samo milijunaši, a glede razularenih bankara konzervativci se spremanju izgraditi posve nov i snažan regulatorni sustav (bez nekih većih specifikacija). Veoma je interesantna stavka koja se tiče bankarskih bonusa, najviše zbog gramatike koja je frapantno drukčija od ostatka ekonomskog manifesta. Dok u cijelom dokumentu prevladava samouvjerljivost i agresivnost, s konstrukcijama namjere (mi ćemo ovo, mi ćemo ono), kada stignu do posljednjeg pitanja, ozračje dokumenta naglo se mijenja u preporuku (bankari ne bi trebali dobiti velike bonus, novac bi trebao biti stavljen u bilancu banke itd.).
