Adris kao kolekcionar dokazanih menadžera

Adrisova oprezna poslovna politika u službi je održivog rasta, ali mnogi investitori postaju nestrpljivi. Diverzifikacija je nužna, a Adris će u tom cilju očigledno morati promijeniti pristup i ocjenu potencijalnih akvizicija.

U duhanskom biznisu sve se brže gubi, turizam je igra na duge staze, nove diverzifikacije u marikulturu su sitni zalogaji pa je na red ponovno došlo nebrojeno puta postavljanje pitanja: što će Adris grupa s milijardama kuna na kojima sjedi?

Iako iz Rovinja nema službenog odgovora na tu temu, poznavatelji prilika u regiji potvrdili su priču o novoj eri Adrisovih ulaganja. Sada kad su se nad duhanski biznis nadvili crni oblaci Adris traži novo svjetlo. Neslužbeni izvori potvrđuju da bi, uz duhan i turizam, treći Adrisov noseći biznis trebala biti energetika, iako odluka još nije konačno donesena.

Sam Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adris grupe, jasno je u svom pismu dioničarima prošlog lipnja napisao da ih zanima financijska i prehrambena industrija te energetika. S obzirom na to da su dosad mnogo puta figurirali kao potencijalni kupci udjela u Croatia osiguranju, HPB-u, Podravci, Mercatoru itd., ali bez uspjeha, energetika ostaje nedirnuto polje.

Dok neki strategiju Adrisa smatraju dobrom zbog stabilnog i održivog razvoja, drugi je drže prekonzervativnom, što znači da su propustili mnogo dobrih šansi. Poznavatelji prilika smatraju da je glavni razlog brojnih Adrisovih nerealiziranih prilika to što traže ekskluzivnu poziciju, odnosno da ih se na neki način moli da nešto kupe, a da pritom plate minimalno.

Dosadašnja strategija bila je fokusirana na ulaganja u Hrvatsku, ali je na kraju osim investicija u turizam, grupa ostala bez i jedne ozbiljne akvizicije. Iz Adrisa se više puta moglo čuti opravdanje da im politika nije dopustila brže širenje, bez obzira tko bio na vlasti.

Nedavna promjena strategije i početak gradnje tvornice cigareta u Iranu pozitivne su promjene koje otvaraju prostor za rast u core businessu i povećavaju vrijednost duhanskog segmenta.

Rezultati prvog kvartala ove godine, s padom prihoda od 2,8 posto, a unatoč rastu dobiti od 36 posto, mnoge su razočarali. Rezultati su ispod naših očekivanja, osobito kad je riječ o profitabilnosti. Operativna dobit od 49 milijuna kuna bila bi još i manja da nije povećana vrijednost zaliha nedovršene proizvodnje u iznosu 25,5 milijuna kuna. Udio materijalnih troškova u prodaji je porastao s 45 na 65 posto. Ključni su razlozi tomu orijentacija kupaca na jeftinije brendove cigareta i brži rast trošarina od rasta cijena cigareta. Neto financijski rezultat daleko je bolji nego u prvom tromjesečju 2009. kad je Adris imao nerealizirane gubitke financijske imovine proizašle iz pada cijena dionica i ostalih vrijednosnih papira. Uzevši sve u obzir, pad neto marže s 18 posto na osam posto ispod je očekivanja – kaže analitičarka Raifeisen Consultinga Nada Harambašić.

I ona ističe da Adris ima više od 1,6 milijardi kuna koje već nekoliko godina oročava kao depozit, no da je takav pristup vrlo konzervativan jer njegova osnovna djelatnost nije financijsko ulaganje.

U duhanskom biznisu, koji i dalje čini glavnu prihoda (u 2009. ukupni prihod u 2,17 milijardi kuna i operativna dobit od 632 milijuna kuna), TDR je pod snažnim pritiskom multinacionalki, od kojih je Japan Tobacco najnoviji u nizu. Snažan vjetar u leđa stranoj konkurenciji dalo je izjednačavanje trošarina što je ona odmah iskoristila za cjenovno pozicioniranje koje šteti TDR-u. Daljnji pad kupovne moći stanovništva, činjenica da je rast trošarina bio brži od rasta maloprodajnih cijena itd., doveli su do pada tržišnog udjela koji je i dalje visokih 80 posto, no pao je gotovo šest posto, a predsjednik Uprave Davor Tomšković za ovu godinu najavljuje daljnji pad rezultata.

S dugogodišnje monopolne pozicije TDR neće odjednom istopiti svoj udio, no podatak da Philip Morris drži 19 posto tržišta te da se na osvjetnički napad sprema i BAT (sada oko jedan posto) ukazuje na to da hitno treba nešto poduzeti u duhanskom biznisu. Pokušaj da se ostvari veća zarada na višem cjenovnom razredu cigareta propao je s neuspjehom Avangarda pa izlaz, osim širenja u Iran i neka nova tržišta, može biti i jači angažman u proizvodnji robnih marki za europsko tržište. Zasad TDR, neslužbeno se doznaje, radi za trgovačke lance Aldi i Hofer, no te količine još nisu dostatne. Utješno u tom kontekstu može biti to što je kapacitet nove tvornice u Kanfanaru iskorišten tek 50 posto. Za obranu od strane konkurencije poslužit će i Adrisova prevlast u distribucijskom kanalu (inovine i 25 posto udjela u Tisku). Kad je riječ o akvizicijama, oči su uprte i u TDR za koji se vjeruje da će ući u igru privatizacije Fabrike duhana Sarajevo ili bugarskog Bulgartabac čija je privatizacija najavljena za ovu godinu, a tražen je iznos oko 100 milijuna eura.

Iako je godinama nadmudrivala konkurenciju otežavajući joj ulazak na hrvatsko tržište, sada se situacija za TDR u pogledu politike trošarina mijenja na gore i na domaćem i vanjskim tržištima od kojih su najvažnija BiH (34 posto) i Srbija (10 posto tržišta). Kad je riječ o turizmu, Vlahović mu je pristupio tako da je potrošio gotovo milijardu kuna na investicije u hotele i kampove koje su bile gotovo nevidljive i nisu dale pravu dodatnu vrijednost. Tome su najviše pridonijeli i pogrešni savjetnici koji nisu imali jasnu viziju i poslovni plan, tako da je i danas Maistra orijentirana širokom tržištu, s vrlo malo originalnih i specijaliziranih proizvoda.

Zapravo je tek prošle godine, gradnjom novog hotela Monte Mulini, tvrtka dobila pravi brend i imidž proizvoda s vlastitom tržišnom orijentacijom, a iduće godine očekuje se otvaranje sličnog, dizajn hotela s pet zvjezdica Lone. Novim luksuznim proizvodima Maistra je podigla svoju vrijednost, ali još je problem ponuda destinacije Rovinja i Vrsara koji prema sadržajima, naročito izvan sezone, ne nude argumente za produljenje sezone na više od šest mjeseci što je nužno za generiranje pozitivnog cash flowa. Struka kaže da je Vlahović ulaganjem u rovinjski turizam očekivao dobiti neko priznanje, međutim, upravo zbog prvih nevidljivih investicija na početku trebalo je vremena da šira javnost postane sigurna kako je turizam Adrisu dugoročan plan.

Veliki je problem i konflikt s lokalnom zajednicom Općinom Vrsar koja retrogradno za korištenje zemljišta koje nije uknjiženo u temeljni kapital tvrtke traži 50 milijuna kuna, što je, s obzirom na Maistrine prihode od oko 460 milijuna kuna, veliki izdatak koji tvrtka ne može i ne misli platiti. Još se vode pregovori s Frankom Štifanićem, načelnikom Vrsara, da svoje dugovanje Maistra pretvori u ulaganja u infrastrukturu. Strateški gledano, Maistra ima najjaču financijsku polugu od svih tvrtki u hrvatskom turizmu i najveće resurse u vlastitu dvorištu. Razmišljalo se o širenju investicija u turizam izvan granica Rovinja i Vrsara, no kriza je vratila fokus na matične destinacije do bolje prilike. Govorilo se o akviziciji hotela i Andelka Leke i Gorana Štroka, za Jadranske luksuzne hotele već je navodno napravljen due diligence, ali se očito Upravi nije ulazilo u veće rizike jer Maistru Adris želi osovit na noge i osamostaliti.

Novi obećavajući biznis Adris grupe, od kojeg se očekuje brži i viši povrat, jest marikultura objedinjena u tvrtki Cromaris. U Upravi Adrisa najavljaju velike investicije u taj biznis, no to je ipak za Adris skroman biznis (ukupni prihod nešto više od 100 milijuna kuna). Pri spajanju najavljeno je ulaganje od 21 milijuna eura, od čega je dio već uložen u novu tehnologiju.

Dobra likvidnost i niska zaduženost, koje ostavljaju velik prostor za eventualnu financijsku polugu, i dalje su jake strane poslovanja rovinjske tvrtke. U posljednjih nekoliko godina Adris grupa je udvostručila kapital na više od šest milijardi kuna. Iako u Upravi Adrisa ističu da je njihova oprezna poslovna politika u službi održivog rasta dioničkog kapitala, mnogi investitori postaju nestrpljivi. Zbog dugog roka povrata ulaganja u turizam, daljnja diverzifikacija je nužna, a Adris će u tom cilju očigledno morati promijeniti pristup i ocjenu potencijalnih akvizicija.