Home / Poslovna scena / IVICA MATOŠEVIĆ Istarski vinar za Ligu prvaka

IVICA MATOŠEVIĆ Istarski vinar za Ligu prvaka

Osnivač Vinistre pobjednik je, zajedno s Degrassijem i Kozlovićem, Svjetskog prvenstva u malvaziji. Upravo je udruživanje vinara i upisivanje Hrvatske na vinsku kartu svijeta posao kojeg se Matošević sada prihvatio.

O n bi i Dinamo zadržao do proljeća u Europi. To se u šali može reći za dr. Ivicu Matoševića, jednog od najboljih hrvatskih vinara, jednog od autora istarskog vinskog buma i čovjeka koji, čini se, sve što dotakne pretvori u zlato. Upravo je zlato osvojio na ‘svojoj’, netom završenoj Vinistri, sajmu koji je 1994. i osnovao s grupom podjednako ambicioznih istomišljenika i do danas ga doveo do pozicije najvažnije vinske smotre u Hrvatskoj.

S kolegama i prijateljima Morenom Degrassijem i Gian-francom Kozlovićem Matošević je na natjecanje ‘Svijet malvazija’, svojevrsno svjetsko prvenstvo na kojem se natjecalo 215 vina od te sorte iz šest zemalja, poslao zajedničko vino MaDeBaKo. Sljubili su tri malvazije, ponajbolju od svakoga, i pobijedili u kategoriji mladih vina berbe 2009. Četvrti je partner bio Joe Bastianich, sin vlasnice nekoliko poznatih njujorskih restorana Lidije Bastianich. On u SAD-u trguje vinima i već je na to tržište plasirao 15 tisuća butelja tog vina.

Giovanni, kako su ga prije 25 godina, za vrijeme studija u Zagrebu, zvali kolege i prijatelji, tako je u djelo proveo svoj najnoviji projekt: svjetsku promociju hrvatskih vina.

Prije 25 godina Ivica Matošević bio je gradski dečko iz Pule s velikim snom o povratku u prirodu. Stekavši diplomu agronoma, u Nacionalnom parku Brijuni pet se godina brinuo o ukrasnom cvijeću. Istodobno je pripremio doktorat iz biotehnologije u Udinama, gdje ga je općinio svijet vina. Sa skupinom istomišljenika i prijatelja, vinara i vinoljubaca među kojima je bio i veliki poštovatelj vina i ‘večerni’ župan Ivan Nino Jakovčić, Matošević je prije 17 godina osnovao udrugu i sajam Vinistra. Pozlatilo mu se, jer Vinistra je već godinama najvažnija vinska smotra u Hrvatskoj, a malvazija, desetljećima osporavana sorta, postala je najljepša hrvatska vinska priča. Tomu je i sâm pridonio.

Iako u obitelji nije bilo vinske tradicije, primio se i proizvodnje vina. Grožđe je isprva kupovao, a danas ima imanje od desetak hektara vinograda s kojih puni gotovo 100 tisuća butelja na godinu. Malvazije naziva Alba. Ima ih ‘običnih’, proizvedenih u inoksu, pa onih odnjegovanih u hrastovim bačvicama, kojima dodaje sufiks ‘barrique’, a malvazije Rubinia njeguje u bagremovim bačvicama. Merlot zove Mora, mlado vino od gamaya ili bor-gonje Mladuh, a proizvodi i chardonnay. Mlado vino zove se Aura, a ozbiljnije, odležano, Anima. Potonje mu se vino ‘samo’ posrebrilo. Ali u Parizu, na natjecanju Chardonnay du Monde 2002. Ove će godine tržištu predstaviti i dvije mješavine so-rata, bijelu i crnu Grimaldu, vina nazvana prema položaju na kojem uzgaja grožđe.

Dr. Ivica Matošević kaže da sa svojom vinskom ekipom ne uzgaja grožđe, nego strast za odličnim vinom. MaDeBaKo je zasigurno odlično vino. Međutim, njegov izvoz u SAD nije samo komercijalni uspjeh. To je i pokazatelj da se hrvatska vina mogu predstaviti svijetu. Upravo je upisivanje Hrvatske na vinsku kartu svijeta posao kojeg se Matošević sada prihvatio. Boli ga, mnogo je puta to rekao, što nas stranci uopće ne doživljavaju kao vinsku zemlju. Još ga više boli što država ništa ne radi da to promijeni. Mijenja zato on. Ponovno s grupom podjednako ambicioznih istomišljenika.

Matoševićev veliki uspjeh bila je i organizacija plovilde putovima malvazije. Prije pet godina krenuli su jedrilicom na grčki otok Momenvasiju, koji mnogi smatraju postojbinom sorte malvazije.

Tijekom studija u Zagrebu dr. Ivica Matošević živio je u Maksimiru, blizu Agronomskog fakulteta. Tada je, pričaju njegovi istarski prijatelji i zagrebački studenti, doživio i jedan od rijetkih životnih ‘neuspjeha’. Slao je vlakom rublje na pranje majci u Pulu i netko mu je ukrao kovčeg. Požalio se tada da takvu kolekciju kariranih košulja koje je nosio uz obvezne traperice do kraja života neće ponovno prikupiti. Maksimir mu je tada bio važan i zato što je navijao za Dinamo. Danas ga, kao uspješnog čovjeka i pobjednika Svjetskog prvenstva u malvaziji, zanima pravi nogomet, onaj koji igraju svjetski prvaci. I kad napokon upiše Hrvatsku na vinsku kartu svijeta, moći će se i ozbiljno reći da bi on čak i Dinamo zadržao do proljeća u Europi. I to u Ligi prvaka.