Ulaganja hrvatskih investitora

Dok većina poduzetnika muku muči s likvidnošću i u prvom im je planu kako pokrpati kraj s krajem, oni koji imaju slobodnog novca svjesni su da je vrijeme niskih cijena pravi trenutak za investiranje. U što se u Hrvatskoj danas isplati ulagati, koji su perspektivni sektori? Odgovore na ta pitanja potražili smo od najmjerodavnijih domaćih i stranih investitora.

Hrvatska je investitorima atraktivna kao spot turističke zajednice nakon što je iz njega uklonjena stražnja misica Jelene Glišić. Komplicirana, birokratska i zatvorena prve su asocijacije domaćih i stranih investitora pri spomenu Hrvatske, no i jedni i drugi složni su u ocjeni da bez privatnih ulaganja nije moguće izlazak iz krize.

Kako Hrvatsku učiniti poželjnom i atraktivnom destinacijom za investitore i pokrenuti privatne investicije? U što se u Hrvatskoj isplati ulagati, odnosno koji su perspektivni sektori? Odgovore na ta pitanja potražili smo od desetak domaćih i stranih investitora najmjerodavnijih za davanje ocjena, kritika i prijedloga na tu temu.

Da je država bila dobar poduzetnik socijalizam ne bi propao – tim je riječima Branko Roglić, vlasnik tvrtke Orbico, počeo razgovor o privatnim investicijama želeći naglasiti da ekonomija ne počiva na ulaganjima države, nego poduzetnika: – Država treba samo napraviti dobar okvir za ulaganja. No, bojim se da će se malo investitora odlučiti ulagati, sve dok se ne smanje javna potrošnja i porezi – kaže Roglić koji smatra da među Vladinim mjerama ima i dobrih i poželjnih, ali da ipak nisu dovoljne za jači investicijski zamah.

Na pitanje u kojim sektorima vidi dugoročnu perspektivu, spremno spominje turizam: – Ja bih sve uložio u more. Smatram da tu Hrvatska ima veliku perspektivu. Trebamo graditi hotele od tri ili četiri zvjezdice i tražiti plasman među 80 posto prosječnih europskih turista, a ne visoke kategorije jer bogatih koji si to mogu priuštiti ima samo dva posto – objašnjava svoje viđenje turizma Roglić koji trenutačno planira investirati u jednu marinu.

Iako hrvatski turizam dosad baš i nije bio profitabilan, za taj sektor većina domaćih ali i stranih investitora pokazuje velik interes. Sada već bivši vlasnik Combisa Miroslav Čutura dobiveni novac od prodaje tvrtke planira usmjeriti u dovršetak hotela More i obnovu dvorca Natali na Konalu, a Jako Andabak, koji je prije dvije godine za 150 milijuna eura prodao udjel u Koncernu Sunce, ponovno ulaže u turizam. Doduše, zdravstveni.

Ulažem u tri segmenta: zdravstveni turizam, zdravstvo i poljoprivredu – kaže Andabak. Za razliku od priličnog broja poduzetnika koji su nakon prodaje tvrtki odlučili živjeti od kamata ili su investirali u dionice, poput Nenada Bakića, Andabak kreće u nove projekte: – Zaključio sam da je ovo pravi trenutak za ulaganje, prije nego što uđemo u EU – objašnjava Andabak.

Njegova investicija Stubičke Toplice, projekt vrijedan oko 110 milijuna eura, trenutačno je u fazi projektiranja. U sklopu njega planira napraviti i specijalnu bolnicu, u kojoj bi se na jednome mjestu mogla obaviti dijagnostika, operativni zahvati i rehabilitacija, a njegova je vizija da se u toj bolnici liječe i oporavljaju vrhunski sportaši. U Andabakovu investicijskom planu je i hotel visoke kategorije u uvali Trstenik u Splitu. Kad je riječ o poljoprivredi, dosad je uložio u vinograd na Braču, gdje uzgaja i ovce, na Bilogori okuplja zemljište s ciljem da tamo uzgaja telad, a nedavno je počeo ulagati i u šume, kupivši 600 hektara šume u Đakovu.

Da hrvatski turizam ima dobru perspektivu smatra i Siniša Slijepčević, direktor GTC-a za Hrvatsku: – Velik je potencijal za ulaganje u turizam, za što je potrebna isključivo politička volja, ali i mudrost za balansiranje dugoročnog javnog interesa uz istodobno omogućavanje investicija. Kapitala imam dovoljno i spreman sam investirati u Hrvatsku – kaže Slijepčević koji smatra da je upravo danas u tržišnom smislu najbolje vrijeme za investicije i ulaganja u Hrvatskoj.

Osim u turizmu, proizvodnji i preradi hrane privatni ulagači perspektivu bi mogli vidjeti i u energetici, osobito na području obnovljivih izvora. – Smatram da je sektor ulaganja i područje najvećeg preklapanja dugoročnih potreba Hrvatske i aktualnih interesa privatnih ulagatelja – energetika, poglavito u segmentu obnovljivih izvora. Također, naš potencijal za proizvodnju i pre-

I u građevinskom sektoru energetska učinkovitost bit će sve važnija u narednim godinama. Upravo bi zato, smatra Juraj Sinanović, financijski direktor Trigranita u Hrvatskoj, naglasak trebalo staviti na projekte energetske učinkovitosti jer su za takve projekte zainteresirani europski strukturni fondovi: – Ohrabrujući takve projekte država može imati trostruku korist: brine se za prirodu i svoje resurse, jača ekonomiju lokalne zajednice i koristi fondove Europske unije – kaže Sinanović. Trigranit inače trenutačno ulaže u trgovačko-zabavni kompleks Arena-Centar, planira na Laništu graditi i kongresni centar u sklopu javno-privatnog partnerstva s Gradom Zagreba, a zanimljivi su mu projekti mješovite namjere poput Gredelja u Zagrebu i Delte u Rijeci.

Svoju šansu u energetskom sektoru prepoznala je i obitelj Čermak koja je najprije ušla u trgovinu naftom i naftnim derivatima kroz tvrtku Tifon, a nakon prodaje te tvrtke uložili su u poslove skladištenja i trgovanja s propanom i butanom. Energetski sektor je sigurno najbolji za investiranje na dugi rok, smatra Hrvoje Čermak.

Ekonomsko kriza i neotvaranje hrvatskog tržišta njemu i njegovu partneru malo su poremetili planove, no unatoč tome investicija bi im se trebala isplatiti za šest do sedam godina: – Očekivali smo da će se hrvatsko tržište ranije otvoriti. Kako do toga nije došlo, izgubili smo nešto vremena na obrađivanje stranih tržišta. Osim toga, zbog izlaska iz krize velikog broja zemalja naglo je porasla potražnja za repromaterijalom za proizvodnju fotonaonskih čelija i posljedično njegovom nestajcom. U takvoj situaciji nije lako doći do repromaterijala ako ste novi igrač na tržištu. Ipak, vrlo smo zadovoljni i planiramo još neke investicije u energetici, točnije gradnju solarnih elektrana – najavio je Stjepan Talan.

Doduše, te investicije vjerojatno će malo pričekati jer je poznata hrvatska birokracija i tu pokazala zube. Problemi sa zemljištem i zemljišnim knjigama među ključnim su preprekama za investicije, a zanimljivo je da su te barijere uspjeli uglavnom probiti ulagači u trgovačke centre, za razliku od investitora u proizvodne djelatnosti.

Uz brojne potrebne dozvole i sporu birokraciju, visina komunalnih i vodnih doprinosa također čine Hrvatsku neatraktivnom za ulagače. – Ključ je u rješavanju prepreka koje su uglavnom vezane uz zemljište ili nekretnine u vlasništvu države te u smanjenju naknada. Primjer je naš projekt Marlera golf, ulaganje od milijardu kuna u turizam, za koji imamo sve potrebne dozvole. Naš zahtjev za stupanje u posjed zemljišta na temelju ugovora iz 2004. godine s Hrvatskom stoji bez odgovora u Središnjem uredu za upravljanje državnim imovinom i Ministarstvu turizma od 21. 5. 2008., iako smo mi sve obveze iz tog ugovora ispunili. Imamo građevinsku dozvolu i potreban nam je samo jedan formalni potpis za početak gradnje – naveo je Slijepčević.

Nimalo stimulativni u Hrvatskoj nisu niti porezi i skupa radna snaga, smatra odvjetnik Marijan Hanžeković koji je prije dvije godine investirao u Veterinu: – U Hrvatskoj se jedino isplati ulagati u visoku proizvodnju gdje je angažirana visoka stručna sprema. Svaka proizvodnja sa srednjom i niskom stručnom spremom je preskupa. Država bi trebala rasteretiti opterećenja na dohodak i poticati svaku inovativnu proizvodnju – kaže Hanžeković.

Oslobađanje od poreza na dobit, smanjenje poreza i doprinosa na plaće u prerađivačkoj djelatnosti ili subvencioniranje kamatnih stopa za određene projekte, kaže Drago Jakovčević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, instrumenti su za poticanje ulaganja koji stoji državi na raspolaganju, no zasad ih baš i nije pretjerano koristila.

Takvi financijski poticaji i ukidanje prepreka investicijama sigurno bi doveli do toga da se Hrvatsku počne spominjati u stranim medijima kao primjer zemlje u kojoj su investicije dobrodošle, a ne da pozornost stranih tiskovina dobijemo samo kada Sanader ukine Božić.

Potrebna je i kolektivna osviještenost o ulozi i pozitivnim učincima stranih investicija, jer ako od najniže rangiranog državnog činovnika do visokopozicioniranih dužnosnika ne postoji proaktivna želja da se pomogne investitorima, vrlo je vjerojatno da će se investicijski proces znatno produljiti – kaže Sinanović.

Osim eliminiranja prepreka na koje investitori nailaze i privlačenja novih privatnih investicija, Hrvatskoj su potrebna ulaganja i u postojećim perspektivnim tradicionalnim djelatnostima, ne samo radi podizanja tehnoloških uvjeta proizvodnje već i radi podizanja konkurentnosti.

Naši poduzetnici morat će biti mnogo agilniji u obradi vanjskih tržišta, jer smo mala ekonomija i ne možemo svi živjeti dominantno od prodaje na domaćem tržištu. Upravo u osmišljavanju inovativnih proizvoda, kojima se mogu ciljati tržišta diljem svijeta, leži najveći izazov našega gospodarstva, a to je nešto što država ne može ni napraviti ni narediti, već samo stimulirati kroz poticaje za istraživanje i razvoj, obrazovanje. Privlačenje inozemnih investitora koji već posjeduju znanja u novim tehnologijama može znatno ubrzati te procese pa je tim potrebno Hrvatsku što prije učiniti daleko atraktivnijom destinacijom za ulaganja – zaključuje Željko Perić.

Bez obzira na to što u Hrvatskoj, unatoč pesimizmu, postoje perspektivni sektori, investicije u njih ne možemo privući snimimo li fantastičan spot koji će svijetu pokazati da smo zemlja s mnogo prirodnih ljepota. Ovaj put moramo povući i neke konkretne poteze jer investitori nisu kockari – oni traže dobar povrat za svoje ulaganje.