Strani su ulagači od 1993. do kraja prošle godine u Hrvatskoj najviše investirali u financijsko posredovanje – ukupno 8.397,6 milijuna eura, gotovo četiri puta više nego u sljedeće područje svojeg interesa – trgovinu.
Stvaranje sve jače antikorupcijske klime sasvim će sigurno pridonijeti uvođenju reda u proces stranog ulaganja, ali nedavno je Constantine Paliarsky iz EuropeAida, govoreći o iskustvima Bugarske, izgovorio vrlo znakovitu rečenicu ustvrdivši da korupcija u jednom trenutku postane toliko uobičajena da nakon njezina otklanjanja su-.
8,4 milijarde eura ukupno su uložili strani investitori u dosad najzanimljivije im područje – financije.
Hrvatske kompanije u stranom vlasništvu u pravilu promiču nove tehnologije, naprednu industrijsku i organizacijsku kulturu, dobru upravljačku praksu i kvalitetan odnos s poslovnim partnerima. Među njima svima su dobro poznate kompanije kao što su Ericsson Nikola Tesla, VIP i Holcim, no zasigurno ih se još mnogo može svrstati u pozitivne primjere. Trgovačka društva u Hrvatskoj u stranom vlasništvu članovi HUP-a veoma su aktivni u svim našim tijelima. Sudjeluju kao predstavnici HUP-a u procesu tripartitnoga socijalnog dijaloga na nacionalnoj i županijskim razinama te u procesima kolektivnog pregovaranja sa sindikatima na granskoj razini. Sudjeluju u HUP-ovim koordinacijama za zaštitu okoliša, u pojedinim njegovim projektima kao što su Centar za europske pretpristupne programe te u HUP-ovu internom programu usavršavanja menadžera PUMA. Nažalost, s druge strane svjedoci da neke strane kompanije, odnosno njihovi vlasnici, u Hrvatskoj posluju na način koji ima vrlo malo ili nema nimalo zajedničkoga s načelima i standardima društveno odgovornog poslovanja. Ti su negativni primjeri dobro poznati iz medija.
Promatrajući priljev izravnih investicija od 1993., vidi se znatno manji udio greenfield investicija realiziranih u Hrvatskoj nego u drugim zemljama u regiji. Tako se u Hrvatskoj većina ulaganja ostvarila u privatizacijskom procesu. Struktura ulaganja stranih investitora prema djelatnostima izrazito je nepovoljna i uz strukturni deficit robne razmjene s inozemstvom ponajbolje potvrđuje nisku konkurentnost domaćega gospodarstva. U Hrvatskoj je većina promatranih investicija realizirana u sektoriima orijentiranim primarno na domaće tržište poput bankovnog sustava, telekomunikacijskog sektora, djelatnosti trgovine, poslovanja nekretninama te proizvodnje naftne. Iako su i te investicije potaknule veće pozitivne promjene u domaćem gospodarstvu, multiplikacijski utjecaj na gospodarstvo mnogo je veći od greenfield ulaganja u izvozno orijentirane proizvodne djelatnosti. Nepovoljna struktura FDI-ja u Hrvatskoj rezultat je i višegodišnjeg izostanka strategije poticanja ulaganja. Nažalost, u skorošnjem razdoblju ne treba očekivati povratak priljeva inozemnih izravnih investicija u regiju na razine prije globalne krize.