-
Kako biste opisali situaciju u Hrvatskoj? – Rast ekonomije premalen je i prespor, nezaposlenost je previsoka, a konkurentnost je erodirala i treba je ponovno uspostaviti. To nije neobično s obzirom na krizu. No, ako pogledate primjerje najboljih svjetskih praksi, poput Singapura, Koreje, Tajvana ili Irsko, koje su postavile ciljeve i depolitizirale konkurentost, uz nacionalnu raspravu o ekonomskim ciljevima preobrazile su se i doživjele veliki uspjeh. NVK je postavio ciljeve, okupio udioničare, ima viziju budućnosti, a sada treba navigirati prema tom cilju.
-
Što mislite o NVK-ovoj strategiji i ciljevima? Koji su najveći izazovi? – Ciljevi su odlični, mehanizmi za okupljanje udioničara su dobri, sada treba što više ljudi uključiti u raspravu. Najveći su izazovi oni unutarnji. Treba se oduprijeti potrebi da se činično komentira neke stvari u prošlosti koje nisu uspjele. Pogledate li Irsko 1960-ih godina, bila je to uspavana ekonomija s troznamenastom inflacijom i odljevom mozgova. No, dogovorilo se što treba napraviti, usuglasili su se ciljevi, privukli investitori i sve se pokrenulo. Potrebna je samo volja.
-
Koja je bila vaša uloga u NVK-u? – Pozvali su nas da podupremo kartu razvoja Hrvatske i njenu viziju do 2025. Radi se na tri glavna područja. Jedno je promjena osnovnih društvenih vrijednosti, zatim ekonomsko područje i rasprava o tradicionalnim sektorima poput prehrambene industrije, energije, brodogradnje i turizma te razvoj novih sektora, poput visoke tehnologije. Treći je fokus na poboljšanju edukacije i obrazovanja kako bi socijalna država bila efikasnija uz manje potrošenih sredstava. Nužno je povećati zaposlenost i razinu znanja kako bi BDP po stanovniku u Hrvatskoj 2025. trebao biti na razini prosjeka EU 27, također u 2025. Razgovarali smo s mnogo ljudi iz biznisa, s fakulteta i iz politike, a poruke se više-manje preklapaju. Sljedeći korak usuglasiti mišljenja i što prije kretnuti. Proces usporava to što ljudi misle da kad netko pobijedi oni moraju izgubiti. Međutim, kad se počne primjećivati napredak, razvija se nacionalni osjećaj optimizma.
-
Kako procjenjujete da će svijet izgledati 2025.? – Karakterizirat će ga tri riječi: složenost, brzina i paradoks. Ono što se događa u jednom dijelu svijeta utječe na cijeli planet – vulkani, ptičja gripa, nove tehnologije ili terorizam, sve se brzo kreće, a ići će sve brže. Stvari nisu tako jednostavne kao što se čine na prvi pogled – za neke nam se poteže može činiti da vode do integracije, a istodobno pobuđuju i osjećaj razdvajanja. Želite li biti uspješni u budućnosti, morate biti snalažljivi i fleksibilni.
-
To, znači, pretpostavlja i nove obrasce ponašanja kompanija i upravljanja? – Dobro vođene kompanije u kontaktu su s potrošačima. Moraju slušati kupce i njihovo definiranje vlastitih potreba u budućnosti. Siguran sam da se stvari neće vratiti na staro jer su uvjeti fundamentalno drugačiji – pristup kreditima, sigurnost poslova, vrijednost nekretnina. Kompanije i države koje to razumiju shvaćaju da postoji velik prazni prostor koji valja ponovno nacrtati, a za to im je preostalo samo 12 mjeseci. Vremena su neobična. Takvo što vidio sam samo tijekom 70-ih, kad energija više nije bila jeftina i biznis se morao promijeniti iz temelja.
-
Što je sa sredstvima potrebnim za izgradnju nove ekonomije? – Financiranje nije problem. Kod dobrih projekata nije problem pronaći sredstva – na korporativnoj ili globalnoj razini. Pogotovo što će Hrvatska ulaskom u EU imati pristup fondovima. Dobra je viđest da je Hrvatska mala zemlja pa bi mogla snažno napredovati kad je riječ o sredstvima koja donose strani investitori a da se pritom previše ne promijeni preraspodjela sredstava na globalnoj razini.
-
Što će sada pokrenuti promjenu načina poslovanja? – Redefinira se cijeli globalni lanac nabave. Pet će pokretača u budućnosti biti globalizacija i daljnja integracija tržišta, zatim demografija, gdje su promjene velike i kompleksne, te okoliš i način upravljanja resursima. Treba naći načina kako razbiti tradicionalne odnose između inputa i outputa jer ovako se više ne može – moramo biti učinkovitiji. Ponašanje potrošača, odnosno fokus na jednostavnost, održivost i samoispunjenje, mijenjaju biznis. Uz to države imaju sve važniju ulogu u ekonomiji, a tehnologija okuplja studente, sindikate, pa i terorističke organizacije. Živimo u transparentnu okruženju, pri čemu aktivizam i regulacija znače da će vlada i biznis morati naći novi način rada.
-
No to vodi protekcionizmu koji je poseban problem za male ekonomije. – U posljednjih 18 mjeseci svjedočili smo većoj količini protekcionizma nego u posljednjih 20 godina. Protekcionizam je prešao od zaštite trgovine do zaštite financijskih sredstava. Banke donose odluke na temelju nacionalnih interesa. U opasnosti smo da uništimo globalnu ekonomiju jer takvo ponašanje prouzrokuje neefikasnost. To je problem i malih i velikih zemalja.
Hrvatska mora definirati svoju novu poziciju u izmijenjenoj globalnoj ekonomiji
Što poduzeti u takvoj situaciji? – Mora se imati na umu da će uloga tehnologije biti golema, odmah nakon demografskih promjena. Istraživanja u Velikoj Britaniji pokazuju da će 50 posto djece koja se budu rodila u ovom stoljeću živjeti dulje od 100 godina, a naši modeli nisu tako postavljeni. Na početku smo velikog uzleta, a dva su činitelja pokretači ekonomskog rasta – rast populacije i poboljšanje produktivnosti. Kad god je došlo do ekonomske kontrakcije, to je dovelo do eksplozije produktivnosti.
Što su danas najveći problemi za kompanije? – Svi se pokretači ekonomije mijenjaju, a posebno potražnja. Prije se potražnja procjenjivala tako da se gledalo u prošlost. Potrošači danas žele brzo promijeniti okus, dizajn i potražnju. Kompanije si ne mogu priuštiti velike zalihe zbog troškova, a ne mogu biti sigurne da mogu dovoljno brzo poslati proizvode koliko će to tržište zahtijevati. To znači da morate imati mnogo bolje usklađen lanac nabave u svijetu kako bi mogli zadovoljiti potrebe potrošača.
Zato što su se potrošači promijenili? – Potrošači nisu isti kao prije dvije godine. Znaju da nije tako jednostavno doći do novca, da im posao više nije siguran. Odnos povjerenja između zapošlenika i vlasnika, onoga tko posuđuje novac i onoga tko ga uzima, glasača i političara promijenjen je – veze su pokidane, ako ne i uništene. Moraju se polako i pažljivo izgraditi, što je veliki izazov. Potrošači su jako pametni. Žele se uvjeriti da su vođe kompanije od koje kupuju pojedinci u koje mogu imati povjerenja.
Koji su prvi znakovi oporavka ekonomije? – Tri su znaka: realni rast zaposlenosti, stabilnost tržišta nekretnina te pristup sredstvima. Dok to nije zadovoljeno, ne možemo govoriti o oporavku. Postoji optimizam, no ni u SAD-u nije počeo pravi oporavak. Ostvarujemo manje poslova za dolar ulaganja nego što je prije bio slučaj. Postavlja se pitanje što raditi s generacijom od 45 plus, koju je ‘otpustila’ nova ekonomija, i kako osigurati posao mladima koji nisu pri samom vrhu kad je riječ o uporabi novih tehnologija. Potrebni su novi model i dogovor biznisa, vlade i civilnoga društva, što nas vraća na NVK i okupljanje svih interesa na jednome mjestu. Oporavak će biti vrlo spor i skroman, ali i različit od države do države. Države koje će reagirati u pravom smjeru, okupiti sve snage i iskoristiti vlastite prednosti osjetit će i konkretniji oporavak. Uvjerem sam da bi Hrvatska širokom općom koalicijom za promjene, dugoročnom vizijom u ‘Povelji razvoja 2025.’ te konkretnim programom kratkoročnih mjera mogla postati članicom kluba država s konkretnim i održivim oporavkom.
Koje bi industrije trebalo poticati? – O toj bi temi trebalo raspravljati. Najprije valja procijeniti nacionalne attribute, posebne sposobnosti i vrijednosti te brzo premotati film na 2025. i vidjeti kako će tada svijet izgledati, kao i ulogu koju će ta sredstva imati u novoj globalnoj ekonomiji, koje još ekonomije smatraju da imaju ista ta sredstva i kako će ih one iskoristiti te potom procijeniti što će biti rezultat hrvatskog fokusa na ista ta sredstva u 2025. Procijeni li se da Hrvatska u nekim sektorima neće biti u konkurentske prednosti, bez obzira na to što treba učiniti, na te se sektore ne treba fokusirati.
No pritom bismo se mogli suočiti s problemom odabira sektora. Što, primjerice, sa sektorima poput brodogradnje? – Restrukturiranje je prioritet nacionalne ekonomije. Pogledate li brodogradnju, vidjet ćete da je to tržište propalo, više se ne prevozi toliko ljudi i robe kao prije. No, dok svijet razmišlja o održivosti, ali i utjecaju na okoliš, prijevoz tereta brodom bolji je izbor od zračnog prijevoza. Znači, možda postoje prilike. Na umu treba imati da su novi potrošači i nove korporacije sve zainteresirani za jednostavnost i neposredne vrijednosti. Kupci žele biti sigurni da su proizvodi koje kupuju ekološki, ali i da su ih proizvele kompanije koje pokazuju interes za zajednicu. Potrošači žele da im ono što kupuju poboljša kvalitetu života, a da to ne ide na trošak društva. Društvo, kompanije, vlade to moraju imati na umu. U tom će se smjeru kretati nova globalna ekonomija.
