Home / Tvrtke i tržišta / Iako raste, PIP je još obiteljska tvrtka u kojoj se radnici uglavnom poznaju i druže

Iako raste, PIP je još obiteljska tvrtka u kojoj se radnici uglavnom poznaju i druže

DOMAGOJ BRAČIĆ, direktor tvrtke PIP-a, najjače hrvatske pčelarske tvrtke, bar u poslu teče med, ako ne i mlijeko. Obiteljska tvrtka koju vodi ima dugu tradiciju, još od 1930., i perspektivu da postane regionalni lider u pčelarskim proizvodima. No voditi obiteljsku tvrtku drukčije je nego jednostavno biti menadžer u kompaniji. To ima i prednosti i nedostataka. U tom je slučaju svakako, kaže Bračić, teško govoriti o klasičnoj karijeri i duljini bavljenja tim poslom.

  • Otkako znam za sebe, bavim se poslovima vezanim uz tvrtku. Prošao sam sve faze našeg posla, od rada na pčelinjaku preko mjesta prodavača u maloprodaji do rada u pogonu za preradu pčelinjih proizvoda. Kako se tvrtka razvijala i rasla, tako su zadaci i obveze postajali sve složeniji. Kao ključni trenutak u karijeri izdvojio bih odluku da između struke i obiteljskog biznisa odaberem potonje – objašnjava Bračić.

Danas je PIP vodeća pčelarska tvrtka u Hrvatskoj s 30-postotnim tržišnim udjelom u prodaji meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Osim što se namjerava pozicionirati kao regionalni lider na pčelarskom tržištu, želi povećati izvoz na europsko tržište i šire. Svi proizvodi nose oznaku ‘Hrvatska kvaliteta’, poslovni su procesi certificirani, a dobre rezultate tvrtka je polučila i u partnerskoj suradnji s više fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu. Operativno je vođenje tvrtke uz koordinaciju glavnih jedinica (prodaja – proizvodnja – nabava – razvoj) osnovno zaduženje glavnog menadžera. Iza tih na prvi pogled rutinskih obveza krije se uzbudljiva i stresna svakodnevica. Bračiću nikad nije dosadno.

  • Fascinira me lik Gandalfa iz ‘Gospodara prstenova’, mudrog čarobnjaka kojem, istina, u rješavanju problema pomaže čarobni štapić. Ipak, njegova moć ni približno nije dovoljna ako uz njega nije prava ekipa, odana i sposobna – kaže Bračić.

Prema njegovim riječima, u poslu treba imati dovoljno informacija, znanja i iskustva da se problem riješi što kvalitetnije i brže, ali istodobno treba biti okružen kvalitetnim ljudima koji će zadatke provesti u djelo.

  • Kako odabirete mobitel i uslugu operatera? – Mobitel odabirem prema ukupnom dojmu (recenzije, glasine, izgled, mogućnosti, cijena…). U izboru operatera svakako je najvažnija pouzdanost usluge. Jednput na godinu kupim novi mobitel.

  • Koliko vam je važna marka mobitela/smartphonea? Da vam netko ponudi smartphone neovisno o korporacijskom standardu, što biste odabrali? – Nije mi važna marka. Trenutačno bih odabrao HTC.

  • Koji mobitel trenutačno koristite? – Sony Ericsson K800i.

  • Kako bi izgledao vaš idealni uređaj? – Ovomu koji trenutačno imam dodao bih veći i bolji ekran te bolji fotoaparat.

  • Kako usklađujete kontakte i dokumente koje primate na mobitel s kompjutrom ili laptopom? – Kontakte redovito sinkroniziram s Outlookom, a dokumente ne primam na mobitel.

  • U PIP-u u Hrvatskoj zaposleno je 48 radnika i 600 pčelara kooperanata, a više od 20 radnika u tvrtkama kćerima u regiji. Iako se širi i raste, PIP je još obiteljska tvrtka i u onom drugom smislu, međuljudskom, tvrtka u kojoj se radnici uglavnom poznaju, pa se razvijaju i priznaju odnosi. To ima posljedice i na način donošenja odluka, što potvrđuje i Bračić ističući da najviše voli ‘pomagati kolegama u timu da donose vlastite odluke’. Njegov dnevni raspored, iako isplaniran, na kraju često ne ispadne baš onako kako je zamislio.

    • Ujutro najprije pogledam e-poštu i odradim kratke i žurne poslove. Slijedi nekoliko razgovora s kolegama i prema potrebi sastanci pa malo operativne. To mi odgovara, iako često ispadne posve suprotno – kaže. Dodaje da mu se čini da je usprkos angažiranosti pomirio poslovne i obiteljske obveze. Kad ide na putovanja, za kraće relacije preferira automobil, a za duže avion. Voli putovati i vlakom, ali kaže da je zbog sporosti to u Hrvatskoj prava avantura. Ipak, najmanje voli putovati avionom zbog kompliciranog sigurnosnog sustava, a najviše ga, i to količinom, brzinom i točnošću, oduševljava Deutsche Bahn. Dok putuje, najviše voli gledati kroz prozor, inače najradije čita. Nažalost, često posao treba obaviti u jednom danu, pa nema mjesta turističkim obilascima. Ipak, voli pogledati trgovine dječjim igračkama jer, kaže, uvijek se nađe nešto zanimljivo što klinci nemaju kod kuće, a svakako posjeti i restoran s lokalnom kuhinjom.