Zbog kartelskih dogovora i raspodjele poslova među domaćim građevinskim tvrtkama cijena kilometra slovenskih cesta među najskupljima je u Europi – zasad je narasla na 10,3 milijuna eura. Za usporedbu, u Hrvatskoj je 6,8 milijuna po kilometru, a u Italiji samo 2,7 milijuna eura.
Ponosna je značajka slovenske vlade da je u Deželi domaće građevinske tvrtke već 12 godina kartelski dogovaraju cijene i dijele poslove u gradnji autocesta. U trenutku kad slovenska vlada traži najbolja rješenja za izlazak iz financijske i gospodarske krize kresanjem svih stavki državnog proračuna, građevinari su kartelskim dogovaranjem podigli cijenu gradnje autocesta 30-ak posto i tako državnu blagajnu olakšali za otprilike dvije milijarde eura. Premijer Borut Pahor u slovenskom je parlamentu rekao da ga otkriće građevinskog kartela nije iznenadilo i da će njegova vlada prekontrolirati ratišu li zakonska rješenja kompatibilna sa zakonima u drugim članicama EU. Namjerava poboljšati učinak nadzornih institucija jer planira uvesti jedinstvenog regulatora tržišta i pripremiti nov sustavan zakon o javnoj nabavi. Čudno je, međutim, da je to Vladi velika novost.
Još u veljači 2008. vlada Janeza Janše pokrenula je veliku policijsku istragu nazvanu ‘Čista lopata’. Tada su u istražni zatvor privedeni i čelni ljudi triju najvećih slovenskih građevinskih tvrtki Ivan Zidar (SCT), Hilda Tovšak (Ve-grad) i Dušan Črnigoj (Primorje) zbog osnovane sumnje da su se kartelski dogovorili komu će pripasti gradnja stometarskog kontrolnog stupu u ljubljanskoj zračnoj luci ‘Jože Pučnik’ pokraj Brnika. Projekt je bio vrijedan 20 milijuna eura. U cijelom je državi u opsežnoj policijskoj akciji tada izvršeno 29 kućnih pre-tresa.
Potkraj 2008. ljevica pobjeđuje na parlamentarnim izborima, premijer postaje Borut Pahor. Slučajno ili ne, s promjenom vlasti prestale su i medijske priče o spornom kartelskom dogovoru građevinskih tvrtki. Do danas nije podignuta ni jedna optužnica protiv sudionika navodnog kartelskog dogovora u ‘Čistoj lopati’.
Slovenske građevinske tvrtke još su 1998. u zamku Zemonu pokraj Ajdovščine na tajnom sastanku potpisale kartelni dogovor o podjeli kolača – državnog programa za autoceste. Prema Zemonskom sporazumu postojale su velika i mala koalicija. U velikoj su bili SCT, Primorje, Gradis i Kraški zidar, a u maloj CM Celje, CP Maribor, CP Novo Mesto i CP Ljubljana. U sklopu velike koalicije najveći dio kolača državnog programa za autoceste pripao je SCT-u (40 posto), a po 21 posto Primorju i Gradisu te 4,5 posto Kraškom zidar. Preostali dio bio je podijeljen unutar male koalicije. Građevinari su se također dogovorili tko će obnoviti stare autoceste: maloj koaliciji pripalo je 70 posto obnove trasa, a 30 posto obnove objekata na trasi izvodila je velika koalicija.
Kao što se i pretpostavljalo, nedavni parlamentarni izbori u Britaniji zorno su pokazali u kakvu je stanju zemlja. Pirova pobeda Konzervativne stranke, koja je osvojila 306 mjesta, dakle ne i apsolutnu većinu dovoljnu za sastavljanje vlade, ilustrira sve veću izgubljenost, pomalo i apatiiju, koju ljudi osjećaju u Britaniji. Tridesetak posto birača prvi je put glasovalo za stranku izvan nedodirljivoga dvojca, Konzervativne i Laburističke stranke. S jedne strane prosječan građanin ne osjeća baš najbolje u svojoj koži i želi promjene, no s druge nije baš siguran da želi promjene kakve nudi David Cameron, šef konzervativaca. Njegov program svakako je promjena, ali mnogi ovdje nisu sigurni da je nužno i bolja promjena, pa je stoga uspjeh inače marginalne stranke Liberalnih demokrata u klasičnom dvostranačkom sustavu logičan rezultat magle u kojoj se mnogi građani nalaze.