Svatko od nas zna što je nesanica jer se s njom susreo barem jednom u životu. Stručnjaci je definiraju poremećajem sna, odnosno nedostatkom sna, bilo kvalitativnog bilo kvantitativnog, promjenama u ritmu spavanja – budno stanje te prevagom ovog posljednjeg. Osobe koje od nje često pate lošije prolaze na svim indikatorima kvalitete života: fizičkom, psihičkom, emocionalnom i socijalnom. Osim toga lakše se razbolijevaju, imaju problema s koncentracijom, izostaju s posla, manje sudjeluju u timskom radu i manje se rekreiraju.
Ona je zapravo više simptom nego poremećaj i može se manifestirati u različitim akutnim ili kroničnim stanjima. U većini slučajeva, srećom, ne ovisi o organskoj bolesti, nego je pokazatelj funkcionalnog poremećaja koji se poistovjećuje s određenim stanjem emocionalne neravnoteže. Od nesanice vrlo često mogu patiti i djeca, a u njih je ona uglavnom vezana uz problem uspavljanja ili nemiran san koji je najčešće isprekidan noćnim morama ili neobičnim i neugodnim promjenama sredine. Onda se poremećaji sna, što se obično vrijedi za adolescentsku dob, mogu pripisati emocionalnoj nestabilnosti i hiperuzbuđenosti. Poseban je poremećaj sna somnambulizam, a riječ je o automatskim motoričkim manifestacijama dovoljno finaliziranim i organiziranim da osoba hoda u snu, ali se kasnije ničega ne sjeća.
U odraslih osoba nesanica je poremećaj koji se razlikuje prema značenju i težini. Pritom treba reći da je poprilično teško utvrditi vrijeme optimalnog trajanja sna (u nekim osoba može varirati od šest do sedam sati, a u nekih do devet, čak i deset sati). Nesanica može biti povremena s obzirom na razdoblja emocionalnih napetosti, zabrinutosti zbog obitelji ili posla i više-manje stalna, a u tom se slučaju u njezinu korištenje može prepoznati neurotična baza ili psihotična geneza. Kada je riječ o posljednjem, može biti simptomatska manifestacija shizofrenije. I kad se radi o depresiji, nesanica je važan simptom.
