RUŽICA I PAVO ĆORLUKA Nema tako sitne uštede na energiji koja se naposljetku ne bi isplatila

Hrvatska je još 90-ih godina prošloga stoljeća privatnim tvrtkama dopustila ulazak u zdravstveni sustav, odnosno pružanje zdravstvenih usluga privatnicima. Tada su se supružnici Pavo i Ružica Ćorluka, koji su cijeli radni vijek proveli u sustavu javnoga zdravstva, odlučili za pokretanje obiteljske tvrtke za zdravstvenu njegu bolesnika. Naime, njihove se tvrtke bave pružanjem njege pacijentima koji su imali operaciju i onima koji imaju teškoća pri kretanju ili su nepokretni.

• Pet dana u tjednu od osam ujutro do četiri podne nije dostatno za brigu o pacijentu, a u bolnicama često nemaju vremena kako bi se bavili svakim ponašob. Shvatili smo kako je pacijentu potrebna briga i nakon pet radnih dana. Osim toga pojavila se potreba za takvom službom. Moj je suprug želio da je pokrenemo, a kada je zakon dopustio formiranje privatnih medicinskih ustanova, počeli smo raditi – kaže Ružica Ćorluka.

Dvadeset godina nakon početka, kaže Pavo Ćorluka, imaju dvije tvrtke: Zdravstvenu ustanovu za njegu i rehabilitaciju te Dom za starije i nemoćne koji se prostire na više od četiri tisuće četvornih metara u zagrebačkom naselju Gajnice. Većinu posla odrađuju na terenu, odnosno njihovi zaposlenici odlaze u kuće posjete pacijentima tijekom kojih obavljaju fizičku terapiju ili manje komplikirane zahvate poput previjanja rana ili izmjene katera. Trenutačno oko dvije tisuće pacijenata prima njihove usluge, a uglavnom je riječ o ljudima koji nisu potpuno pokretni i ne mogu, primjerice, terapiju nakon prijeloma kostiju obaviti u bolnici ili u domu zdravlja. U Dom za starije i nemoćne osobe dolaze pacijenti koji žele produljiti postoperativni oporavak ili oni koji nisu imali dovoljan tretman u toplicama. Svi pacijenti koji dolaze u njihovu ustanovu ili dom najprije dobiju uputnicu od obiteljskoga liječnika, HZZO pokriva troškove doma ili kuće njege, samo ako njihova liječnička komisija utvrdi da je tom pacijentu potrebna kućna njega ili smještaj u domu.

• U javnim bolnicama liječnici i fizioterapeuti često nemaju vremena baviti se svakim pacijentom i fizičkom terapijom, unatoč vrhunskim stručnjacima koji ondje rade, izgleda poprilično unificirano. To znači da se s pacijentima radi jednom na dan, a katkad su im potrebne dvije ili više terapija u danu – kaže Pavo Čorluka.

Obitelj Čorluka upravlja zdravstvenim ustanovama koje imaju više načina naplaćivanja usluga; jedan dio naplaćuju od HZZO-a, ostale usluge od kompanija i osiguravajućih kuća s kojima imaju potpisane ugovore, a dio naplaćuju izravno klijentima, odnosno pacijentima. Dosta je njihovih korisnika, govori Ružica Čorluka, radni vijek provelo u inozemstvu, a kada su se vratili u Hrvatsku, procijenili su kako im je isplativije s njima ugovoriti usluge njege i zdravstvene zaštite. Naime, riječ je o tome da je većina tih povratnika mirovinu odlučila provesti u Hrvatskoj, a tijekom cijeloga radnog vijeka uplaćivali su osiguranje kod osiguravajućih kuća. Uplaćivanjem osiguranja stekli su tzv. limitna sredstva za liječenje koja u Hrvatskoj većinom ne mogu potrošiti jer su zdravstvene usluge znatno jeftinije nego u zemljama Zapadne Europe, u kojima su uplaćivali police osiguranja.

• Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje također je isplativo da na tržištu postoje tvrtke poput naše jer tako štede novac. Primjerice, ako pacijent ima tešku operaciju nakon koje zbog šavova mora dva tjedna mirovati, on mora ostati u bolnici iako svu njegu može primati kod kuće. Zavodu se više isplati da ga pošalju doma i da svakodnevno u posjet dolazi naš djelatnik kako bi mu prekontrolirao ranu i promijenio zavoj – kaže Pavo Čorluka i dodaje kako je u Europi prije nekoliko godina počeo takav trend i da velike bolnice sve više tako vode brigu o pacijentima.

Njihove tvrtke ukupno zapošljavaju od 150 do 160 djelatnika, a riječ je o ljudima koji imaju visoku, višu ili srednju stručnu spremu medicinskog usmjerenja. Većinom su to liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, socijalni radnici, kuharice, tehničari te zaposlenici ekonomske i pravne struke koji rade u upravi obiju tvrtki. Svih 20 godina koliko posluju ostvarivali su rast, a kako bi ostali konkurentni i kako se ne bi rušila kvaliteta usluge, ulazili su u kreditne aranžmane i tijekom 20 godina poslovanja gotovo uvijek bili opterećeni kreditnim obvezama. No bez obzira na tu činjenicu, obitelj Čorluka uredno je podmirivala dugovanja prema komercijalnim bankama i na kraju svake poslovne godine njihove tvrtke ostvarivale dobit koju su reinvestirali u poslovanje.

U 2008. godini, kada je kriza prešla i hrvatsku granicu, Ustanova za njegu ostvarila je nešto više od 11 milijuna kuna prihoda, a Dom je ostvario oko tri i pol milijuna. Protekle je godine, dok su brojni gospodarski subjekti trpjeli padove, obitelj Čorluka u prihodima dviju tvrtki ostvarila manje od 16 milijuna kuna prihoda, od čega im je čista dobit iznosila 264 tisuće kuna.

• Posljedice ekonomske krize osjetit ćemo tek na kraju ove godine. Već nam pacijenti skraćuju boravak u domu, a i rast cijena komunalija, odnosno plina, vode i električne energije, odrazit će se na ukupno poslovanje – kaže Pavo Čorluka i dodaje kako postoji mišljenje kako se u ovom poslu okreće velik novac, ali nitko ne uzima u obzir činjenicu kako na dvoje pacijenata mora postojati jedan zaposlenik.

Troškove komunalija pokušali su smanjiti po najprije štednjom, ali i implementacijom sustava za štednju energije u objektu gdje su pacijenti. Naime, Pavo Čorluka primijetio je kako je u dizalu sve vrijeme svjetlo, što je nepotrebno rasipanje energije, odnosno novca, pa je ugradio automatski senzor. Također su na krov objekta ugradili velik spremnik u kojem se skuplja kišnica, a voda se rabi za sanitarne čvorove i pranje rublja. Osim toga, pronašli su način da peru rublje noću jer je cijena električne energije jeftinija, a prema riječima Pave Čorluka, uštedama na potrošnji energije već su isplatili investicije u potrebnu opremu i počeli štedjeti na energentima.

Dodatnu je zaradu obitelj prepoznala u širenju usluge, pa su se odlučili za ulazak na relativno neiskorišteno tržište pružanja usluge medicinskog turizma. Već su se dogovorili s nekoliko turističkih agencija i sredinom lipnja ove godine u Rovinj će stići prva grupa švicarskih umirovljenika koji imaju problema pri kretanju, a u idućih nekoliko godina planiraju ozbiljno ući u posao sa zdravstvenim turizmom.

• Idealno je vrijeme za takve goste od travnja do lipnja te od kraja kolovoza do ranoga studenog. Naime, takvim pacijentima inače smetaju ljetne gužve i visoke temperature, a našim su hotelijerima smještajni kapaciteti u tim terminima u pravilu slabije popunjeni – tvrdi Ružica Čorluka. Pri pokušaju ulaska na tržište pružanja usluga medicinskog turizma našli su na probleme. Naime, njihovi gosti imaju drukčije potrebe od ostalih gostiju koji ljetuju na našoj obali, a većina starijih hotela, posebno u Dalmaciji, nema riješenu infrastrukturu za osobe s invaliditetom. Unatoč tomu, uspjeli su pronaći nekoliko hotela u Istri, koji imaju riješenu infrastrukturu. S njima su se, govori Pavo Čorluka, uspjeli dogovoriti i osigurati smještaj svojim pacijentima.