Home / Biznis i politika / Savjetnik pušenje

Savjetnik pušenje

Pušiti se smije samo u vrijeme stanke u prostoriji u kojoj je dopušteno pušenje ili izvan zgrade tvrtke. Prekoračenje tog vremena, kao i pušenje izvan dopuštenih prostorija, može se smatrati povredom radne obveze.

Zakoni i propisi vezani uz zabranu pušenja u javnim prostorima pričinju su jasni, ali mnogi ih još ne shvaćaju posve ozbiljno kad je riječ o radnim prostorijama u tvrtkama koje nisu izričito navedene u Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, kao što su škole ili bolnice, u kojima se ni u jednom slučaju ne smije pušiti.

Da bi izbjegao stroge kazne nakon obilaska inspekcijskih službi, poslodavac mora voditi računa o dva zakona: Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda i Zakonu o zaštiti na radu. Prema Zakonu o zaštiti na radu zabranjeno je pušenje na radnim sastancima, ali i općenito pušenje u radnim prostorijama i prostorima, osim u onima za koje poslodavac iznimno utvrdi da je ondje pušenje dopušteno, pri čemu u takvoj prostoriji mora biti istaknut znak da je riječ o mjestu za pušenje.

Dakle, poslodavac, čak i da hoće, nema baš nikakvu mogućnost dopustiti pušenje na sastancima, a može (ali i ne mora) odrediti posebnu prostoriju u kojoj je dopušteno pušenje. Odredi li takvu prostoriju, mora biti označena posebnim znakom da je ondje dopušteno pušenje i fizički odvojena od drugih prostorija te ispunjavati niz dodatnih uvjeta, što, naravno, znači i dodatne troškove. Kazne za prekršitelje nisu male. Poslodavac se, naime, može kazniti novčanom kaznom od 30.000 do 150.000 kuna ne osigura li poštovanje zabrane pušenja u zatvorenome javnom prostoru ili ako prostor koji je odredio za pušenje ne ispunjava zakonom zadane uvjete. Odgovorna osoba dobit će kaznu od 5.000 do 15.000 kuna, a uhvaćeni pušač na licu mjesta 1.000 kuna kazne.

Ne odluči li poslodavac osigurati prostoriju za pušenje, zaposlenicima preostaje jedino pušiti na otvorenom, što je u praksi često. Dovoljno je pogledati terase na katovima poslovnih, ali i administrativnih zgrada državne uprave, na kojima pušači veoma nalikuju ilegalcima iz nekih prošlih vremena. Problem je u tome što je riječ o izostanku s radnog mjesta, na što zaposlenik ima pravo jedino u vrijeme stanke, koja je prema Zakonu o radu 30 minuta.

Naravno, poslodavac može tu stanku podijeliti npr. na pet puta po šest minuta i slično, ali to ne mora učiniti; katkad (najčešće je tako) radni proces to neće dopustiti. Zamislimo, primjerice, da sudac svakih 20 minuta prekine raspravu kako bi otišao pušiti?! Ako zaposlenik puši ondje gdje ne smije i u vrijeme u koje ne smije, očito krši svoju radnu obvezu. Krši li je, može to činiti u različitim intenzitetu, što može prouzročiti različite posljedice, uključujući otkaz ugovora o radu. Međutim, valja znati da Zakon o radu niz ‘detalja’ prepušta ili sudskoj praksi ili ugovorima o radu ili kolektivnim ugovorima. Među nepreciznim rješenima je što i kada je kršenje radnih obveza razlog za redoviti otkaz, kao i što je to (kao razlog za izvanredni otkaz) osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica zbog koje nije moguće nastavak radnog odnosa.

Primijenjeno na pitanje pušenja, najbolje bi bilo da svi poslodavci koji imaju pravilnik o radu u njega uključuju da je pušenje u radnom prostoru, kao i napuštanje radnog mjesta bez odobrenja nadređene osobe, osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje se stječu uvjeti za izvanredan otkaz za koji je kriv zaposlenik. To onda znači da nema otpremnine, nema otkaznog roka ni obveze upozorenja. Međutim, treba biti vrlo oprezan jer sudsko praksa izbjegava prihvatiti tu najdrastičniju mjeru, otkaz ugovora, posebno ako je izvanredan.

U eventualnom sudskom postupku, ali i kao sprječavanje postupka, manje riskira poslodavac koji svoj radni prostor pokrije sigurnosnim kamerama, i to unatoč brojnim optužbama da se tako narušava privatnost svakog radnika. U svakom slučaju, savjet je i da se poslodavac unaprijed u pravilniku o radu i/ili ugovoru o radu ogradi i navede da ima pravo snimati radni prostor i snimku upotrijebiti u eventualnom radnom sporu. Ako se prostor snima, bilo bi korisno staviti i natpise koji upozoravaju na snimanje, ali i izbjeći snimanje baš svih prostorija. U njih se umjesto kamera mogu postaviti vatrodajući uređaji (što uključuje i dimni alarm). Plati li poslodavac nakon obilaska inspekcije kaznu zbog neodgovornog pušača, može tražiti naknadu od odgovorne osobe, odnosno onoga tko je pušio.

Prostor za pušenje mora biti zatvorena prostorija s vratima koja se moraju samostalno zatvarati i biti označena kao ‘Prostor za pušenje’ s navedenim brojem osoba koje ondje istodobno mogu pušiti. Taj prostor mora biti uređen tako da zrak onečišćen duhanskim dimom ne može iz njega ulaziti u drugi prostor, površina ne smije biti manja od 10 m, ne smije biti namijenjen prelasku u druge prostorije i u njemu se ne smiju posluživati hrana i piće.