Tko je tko u financijskoj industriji

N e prođe ni dan a da netko ne pozove državu da zaštići ili potakne domaću proizvodnju, radnike, proizvode. I dok se klasičnim ‘lassez-faire’ ekonomistima od takvih apela diže kosa na glavi jer država nema što intervenirati na tržištu, drugi, iz redova onih na koje se kriza obrušila, ozbiljno nabrajaju razloge i primjere zašto ne sjediti prekriženih ruku i čekati da jeftiniji, veći, jači i strani odnesu sve. Država je, kao što to često biva, na skliškom terenu. Balans sofisticiranog protekcionizma, pogotovo kad EU samo čeka da podijeli packe, teško je postići. Pitanje je pokušava li Hrvatska uopće ili pak propušta provoditi niz mjera počevši već s poticanjem proizvodnje onoga što ima, ali ipak uvozi, provodi li politiku supstitucije uvoza. Proizvođače ne bi trebala poticati država, već bi do tih ideja trebali doći sami, kažu poznavatelji.

Ekonomski analitičar Damir Novotny ističe da je na djelu prirodni tržišni mehanizam koji treba ostati tržišni, a ne postati državni. Međutim, prostora za djelovanje uvijek ima: – Kad se neka ekonomija otvori, domaća se poduzeća izlože međunarodnoj konkurenciji i dolaze u doticaj s novim tehnologijama, proizvodima i praksama. Istraživanja su pokazala da se od otvaranja tržišta produktivnost u Istočnoj Europi povećala između 50 i 70 posto. Dakle, prirodnim slijedom internacionalizacije – objašnjava Novotny. U skladu s tim treba biti oprezan pri predlaganju mjera poticanja supstitucije uvoza. Novotny kaže da nije zagovornik administrativne zaštite, ali država može fiskalnim poticajima stimulirati i olakšavati ulaganja u tehnologiju i razvoj proizvodnje. To mogu biti povoljni krediti, razvojni fondovi, subvencije, investicije. Prevelik strah od intervencionizma stvari okreće naopako. Umjesto inzistiranja na državnim mjernama koje mogu spasiti domaću proizvodnju, Hrvatska otvara vrata interesima uvozničkog lobija i stranih dobavljača, misli Marijan Ožanić, direktor Razvojne agencije Zagreb.

• Jedino je kod nas moguće da vam u nabavi velikih državnih poduzeća ‘prodaju fore’ o tome da je sada slobodno tržište i kako mi ne želimo dati prednost domaćem proizvodu te blokiraju proces supstitucije uvozne robe. Naravno, uz to će dodati ‘to Europa traži od nas’. Iza tih floskula skrivaju se interesi bogatih i velikih stranih dobavljača izraženih u obliku šuštavih europskih novčanica koji obično završavaju u džepu takvih ‘europskih strojenih’ povjerenstava za javnu nabavu – oštar je Ožanić koji ističe primjer tvrtke Alpro koja svoje visokotehnološke proizvode izvozi u 32 zemlje svijeta, a ne može ih plasirati na domaćem tržištu i dobiti prijeko potrebnu referenciju.

To potvrđuje i Darko Barišić, tehnički direktor Alproa, koji kaže da je potrebno pomoći kvalitetnom nastupu na domaćem tržištu jer se tako stvaraju referencije za izvoz i indirektno se smanjuje potreba za uvozom. Smatra da bi država, koja je i dalje najveći investitor, umjesto ulaganja u održavanje sustava koji su osuđeni na nestajanje, sredstva trebala usmjeriti novostvorenim poduzećima koja stvaraju inovativne proizvode na osnovi vlastitog znanja. Kad je pak riječ o uvezenoj robi, treba inzistirati na snažnijoj kontroli kvalitete proizvoda i stan-

Za pokretanje gospodarskog rasta i razvoja u vašoj županiji bila bi dovoljna tri ili četiri ozbiljna ulagača koja bi otvorila tri ili četiri tisuće radnih mjesta. Nove industrije ne podrazumijevaju samo uslužne djelatnosti ili ICT sektor. Riječ je o kreativnom i inovativnom pristupu tradicionalnim industrijama, što je u turizmu agroturizam ili medicinski turizam. U brodogradnji to bi značilo razvoj suvremenih brodova u brodogradilištima u Trogiru i Splitu. Govorimo o potpuno novom, modernijem konceptu industrijskog razvoja nego što ga je ova županija dosad imala – istaknuo je Novotny.

Da bi se to postiglo, smatra da politička elita ne bi smjela kalkulirati tijekom svog mandata i da mora razmišljati na dugi rok što će se događati sa županijom kad nje ne bude bilo. Pritom treba voditi računa da se pozitivni gospodarski rezultati postižu u roku od nekoliko godina. Država, županija ili grad ne mogu biti poduzetnici, ali mogu i moraju napraviti baš sve da potaknu domaće i inozemne ulagače da otvaraju ovdje svoje pogone koji će na kraju otvoriti nova radna mjesta. U južnoj Italiji, Španjolskoj i Grčkoj vidimo loše primjere u kojima su nova radna mjesta otvorena isključivo u turizmu i u uslužnim djelatnostima, što nije održivo na dugi rok. Politička elita mora se okrenuti aktivnijoj ulozi – naglasio je Novotny.

Smatra da se Splitsko-dalmatinska županija može transformirati po uzoru na tradicionalnu austrijsku regiju Korušku koja joj je slična po broju stanovnika i koja je uspjela u deset godina pretvoriti se iz dominantno turističke regije u dominantno industrijsku. Danas u Koruškoj prevladavaju strani ulagači u solarnu, bio- i nanotehnologiju i medicinski turizam.

• Zašto u Splitsko-dalmatinskoj županiji umjesto hotela koji rade dva mjeseca u godini ne biste imali klinike koje bi nudile zdravstvene i turističke usluge, od klinika za estetske zahvate do ozbiljnih kardioklinika poput onih koje posluju u Koruškoj? Ili zašto ne biste postali jedan od najjačih sveučilišnih centara u Hrvatskoj ili Europi? Za pokretanje gospodarskog rasta i razvoja u vašoj županiji bila bi dovoljna tri ili četiri ozbiljna ulagača koja bi otvorila tri ili četiri tisuće radnih mjesta – rekao je Novotny.

Budući da za donošenje odluke o osnutku poduzeća i ulaganja u nove tvornice sve važniju ulogu imaju kvalitetna života, priroda i okoliš, zdravo okruženje, mogućnosti za odmor, ali i otvoreno okruženje koje prihvaća strance te prijateljska i ljubazna administracija, Novotny smatra da je na lokalnoj samoupravi da potiče takve inicijative. Jedan je od instrumenata kojima bi se omogućilo gospodarsko strateško planiranje regionalne politike. Jednako tako trebalo bi, smatra Novotny, iskoristiti mogućnosti koje pružaju regionalni razvojni fondovi na razini države, ali i fondovi EU, surađivati s razvojnim bankama, iskoristiti investicijske fondove te poticati industrijske klastere, industrijske i tehnološke parkove. Jedna od mjera poticanja gospodarskog rasta županije jest prijedlog osnutka fonda za gospodarski razvitak županije vrijednog stotinu milijuna kuna koji bi pomagao tvrtkama.

• Koliko je obrta u protekloj godini zatvoreno zbog posljedice krize i kakvi su trenutačni trendovi? – Trend zatvaranja obrta osjećamo još od 2004., no zatvaranje je eskaliralo 2009. Danas je više od osam tisuća obrta zatvoreno, što je rezultiralo i smanjivanjem prihoda HOK-a za osam posto, jer se financiramo od komorskog doprinosa koji uplaćuje svaki obrtnik. Trenutačno u Hrvatskoj posluje 92 tisuće obrtnika, ali njihov se broj svaki dan smanjuje. Još smo 2008. alarmirali Vladu i predložili joj 30 antirecesijskih mjera, a za svaki smo prijedlog ponudili obrazloženje o tome kako koju mjeru namjeravamo provesti. Vlada nije reagirala ali smo unatoč tome uspjeli provesti neke mjere. Izborili smo se da se ne zaustavi uporaba duhanskih proizvoda u ugostiteljskim objektima, a u pregovorima s Ministarstvom zdravstva dogovorili smo prijelazne rokove za prilagodbu. Na taj smo način uspjeli spasiti još barem osam tisuća obrta od zatvaranja.

• Koje ste mjere predložili Vladi za spas obrtnika? – Glavni je prijedlog bilo donošenje zakona ili izmjena Zakona o Državnom inspektoratu u vezi s radom na crno. Naime, prema izjavi državnog inspektora Krune Kovačevića Državni inspektorat nema zakonskih ovlasti za ulazak na privatni posjed radi inspekcije. Tražili smo da inspektori budu ovlašteni ulaziti u objekte pojedinaca koji nemaju registriran obrt, odnosno u objekte pojedinaca koji u privatnim prostorijama obavljaju obrt i na taj način predstavljaju nelojalnu konkurenciju registriranim obrtnicima. Zato tražimo izmjene zakona, no u tome zasad nismo imali uspjeha.

• Kako smanjiti broj obrtnika koji djeluju u sivoj zoni? – Tražili smo da se granica ulaska u sustav PDV-a povisi na 200 ili 250 tisuća kuna. Svi obrtnici koji rade i koji ne ulaze u sustav PDV-a plaćaju 180 kuna po reza na mjesec, odnosno malo više od dvije tisuće kuna na godinu. No, mnogi na kraju godine prikažu da su ostvarili manje od 85 tisuća kuna prihoda, dok u realnosti ostvaruju mnogo više. Bilo bi pametnije dopustiti da obrtnici ostvare veći promet, ali im svakog mjeseca zaračunati gotovo tisuću kuna poreza. Predlažemo i da u prvoj godini poslovanja obrti, odnosno samo neka deficitarna zanimanja, imaju 100-postotne olakšice poreza na dohodak, u drugoj godini 50 posto, a u trećoj 25 posto. Naime, svi oni koji su zatvorili obrt nisu prestali sa svojim aktivnostima, oni i dalje rade, ali na crno. Tim bi ih zahvatom država rasteretila i omogućila im da se ponovno registriraju i na taj način uplaćuju u mirovinski i zdravstveni fond.

Markanović u pregovorima s investicijskim fondom. Kad je Mati Markanović, vlasnik tvrtke Teri Crotek, Grad Rijeka uputio obavijest da lokaciju koju je kupio kao brodogradilište mora prenamijeniti iz proizvodne u neku drugu djelatnost, nije mu preostalo drugo nego negodovati. Takva odluka Grada stajala ga je 10 milijuna eura. Umjesto brodogradilišta izradio je idejni projekt za gradnju luksuznog hotelsko-nautičkog kompleksa u vrijednosti minimalno 50 milijuna eura. Prva faza projekta gradnja je ‘kopnenog’ dijela, odnosno hotela, polivalentne građevine sa sportskim i ugostiteljskim sadržajima, dok drugi dio podrazumijeva proširenje lučice i gradnju luke nautičkog centra. Lokacijska dozvola je dobivena i dosad su potencijalni investitori pokazali interes i za gradnju i za preuzimanje cijelog projekta. Markanović trenutačno završava pregovore s jednim investicijskim fondom koji već posluje u hrvatskom hotelijerstvu. Njegova tvrtka Teri Crotek koja se, osim brodogradnjom, bavi i građevinom, može pokriti gradnju hotela. Svoj pogon za brodogradnju Markanović je preselio na novu lokaciju Torpedo gdje je morao zadovoljiti nove ekološke standarde i gdje su troškovi poslovanja veći od Kantride, no vlasnik je navodno zadovoljan jer je ovaj projekt vredniji od prvotno zamišljene.