U reformi financijskog sustava izostala stroža regulativa derivata

Osnovna je novost Obamine reforme odvajanje poslovanja s derivatima od klasičnoga bankovnog poslovanja, ali s obzirom na to da je financijski paket odobrio Senat, nužno je usklađivanje s prijedlogom Predstavničkog doma. To bankama daje još malo vremena za lobiranje i razvodnjavanje predloženog.

Klik je neobičan i poseban američki politički sustav, moglo se ponovno vidjeti prošli četvrtak, kad je u Senatu prošao Zakon o financijskoj reformi s četiri republikanska glasa za, ali dva demokratska protiv. Potonji su, doduše, glasovali protiv jer su smatrali da prijedlog nije dovoljno oštar iako je riječ o verziji oštrijoj od prošle godine usvojenog prijedloga u Predstavničkom domu. Znati za koga i za što na izborima glasuješ u Americi, prava je umjetnost. Čini se da je predsjednik Barack Obama najozbiljnije shvatio samog sebe i započeo najavljenje reforme, i to prvo zdravstvenu, a sada i financijsku. No konačni rezultat daleko je od konačnih rješenja; više je riječ o tome da su napravljeni prvi koraci na putu koji će završiti, ako ikada završi, tko zna koja administracija. Reforma zdravstvenog sustava zapravo je znatno povećala tržište privatnim osiguravateljima i povećala proračunski deficit, te je znatno okrnjena u odnosu na osnovnu namjeru, ali čini se da je financijski ‘paket’ ipak nešto ozbiljniji. Međutim, upravo izglašan prijedlog senatska je verzija koju treba uspješno uskladiti s predstavničkom nakon čega će dogovoreno postati stvarnost.

Iako je riječ o zakonu teškom nekoliko kila, tri su stavke svakako najvažnije i okosnica su cijele priče. Prvo je de facto oživljavanje Glass-Steagallova zakona iz 1933., koji je uveo razliku između investicijskog i komercijalnog bankarstva, odnosno odvojio ta dva oblika poslovanja. Obamina reforma ponovno bi onemogućila klasične banke (banke koje primaju depozite, deposit-taking banks) da trguju u svoje ime na financijskim tržištima. Druga je temeljna novost zbog koje se najviše lome kopija odvajanje poslovanja s derivatima od klasičnoga bankovnog poslovanja, a treći je problematični prijedlog onaj o sprječavanju sukoba interesa, koji je najlabaviji. Još je riječ i o osnivanju agencije za zaštitu potrošača specijalizirane za financijski sektor čiji će zadatak biti nadzor prodaje kreditnih proizvoda i nova Vladina ovlast koja joj omogućuje preuzimanje kompanije važne za funkcioniranje sustava. Naravno da su financijske institucije, koje manjaka lobiraju proteklih mjeseci protiv bilo kakvih ograničenja, uspjele isposlovati blaže varijante onoga što se namjeravalo napraviti ili, bolje rečeno, onoga što bi trebalo napraviti, pa su tako izbjegle stroža pravila u području trgovanja u vlastito ime, ali i pravila koja određuju sukob interesa (riječ je o sprječavanju mogućnosti banaka da se klade na suprotan ishod od svojih klijenata, u čemu se Goldman Sachs posebno proslavio).

Ed Yingling, šef Udruge bankara, izjavio je kako taj zakon nema nikakve veze sa stvarnim stanjem, nego šteti onim bankama koje uopće nisu prouzročile krizu. ‘Prijedlog je obećavao potrebnu reformu, ali sve je otišlo u pogrešnom smjeru’, izjavio je. Kao, uostalom, i njihovo poslovanje. I slabijem poznavatelju ekonomskih procesa tijekom proteklih godina oči bude izostanak bilo kakve ozbiljnije regulative osnovnog problema sustava, derivata i kompleksnih financijskih instrumenta koji su proizvod kasino-koncepcije prema kojoj sustav funkcionira, a što je i prouzročilo raspad sustava. Takvim bi se zakonom odvojili opasni muljatori gladni astronomskih iznosa od klasičnoga bankovnog poslovanja, no problem derivata i kladjenja bez ikakve osnove u realnoj ekonomiji i dalje ostaje relativno netaknut. Ideja je da se bankari puste da se igraju, ali da se šteta minimizira.

Iako bi tako dva sustava postala odvojena, ponovno pumpanje balona i njegovo neizbježno pucanje opet bi prouzročilo sustavne rizike i destabiliziralo ukupni financijski sustav. Iako bi banke trebale biti posve zadovoljne onime što se sada nudi, lobiranje i dalje traje, ali dobilo je jasniji fokus za razliku od vremena kad se pokušavalo srušiti sve redom predloženo jer, ako ste njih pitali, sve su to suvišne mjere koje će samo našteti bankovnom poslovanju.

Banke će stoga svoje mukom zaradene milijune usmjeriti na napuštanje prijedloga prema kojem bi morale odvojiti poslovanje derivativa u odvojene odjele, što je i jedini važan prijedlog u cijeloj tobožnoj reformi. Bez toga bit će riječ o još jednom fundamentalnom promašaju i kozmetici koja će naposljetku vjerojatno više ići na ruku bankama nego protiv njih. Njihova je bahatost nevjerojatna jer traže da im se omogući da se mirno nastave igrati derivatima, a da za to kao jamstvo rabe isti kapital kao onaj za komercijalno bankarstvo. Dakle, novac građana i proizvođača umjesto da odvoje kapital koji rabe za igraonicu derivata.

Možda je najinteresantnije što su banke u rušenju prijedloga koji ih najviše muči, inače amandmana Blanche Lincoln, predsjednice senatskog Odbora za poljoprivredu, prema kojem se odvaja poslovanje s derivatima od uobičajenog poslovanja, mogle računati na FED i FDIC, odnosno Središnju banku i Agenciju za osiguranje depozita. Za FED to nije previše čudno jer dotična se institucija samo pravi da je državna, ali FDIC kao savezna institucija malo iznenađuje. Bankari se sa svoje strane ne mogu načuditi nijednom od predloženih pravila, dapače, sva ih redom smatraju suludima i neprovedivima.

Rovovi su, dakle, iskopani, sprema se posljednja bitka za koju Barney Frank, predsjednik kongresnog Odbora za financije, najavljuje da će ići brzo i bez previše natezanja. ‘To se mora hitno provesti zbog financijske stabilnosti zemlje’, rekao je. Prostora za lobiranje više nema mnogo, ali poznavajući sustav, barem će jedan od ta tri presudna prijedloga ili otpasti ili biti iznimno razvijen. Ovaj put život Obami i njegovim vojnicima olakšava većinska potpora javnosti, za razliku od slučaja sa zdravstvenom reformom, pa se može očekivati da će konačni proizvod ostati vjeran prvotnoj namjeri.

Samo dan nakon vandalskog čina – razbijanja prozora na zgradi Parlamenta studenata nezadovoljnih što im se pri zapošljavanju preko studentskog servisa smanjuje broj radnih sati – Vlada se na Brdu kod Kranja nepopustljivo upustila u radikalne reforme. Za veću konkurentnost gospodarstva prema Pahorovu su mišljenju ključna dva elementa: prvi je lipanski rebalans proračuna kojim bi se javnofinancijski deficit trebao zadržati ispod pet posto BDP-a, a drugi je ključni element ubrzano nastavljanje reformi mirovinskog sustava, tržišta rada i zdravstva te prilagodba kohezijske politike, javnih institucija i javne uprave, energetske, prometne te politike okoliša.

Ministarstvo financija objavilo je alarmantan podatak da se na mjesec potroši četvrt milijarde eura više od priljeva u državnu blagajnu. Tako je u travnju deficit bio 933 milijuna eura. Osim smanjenja broja zaposlenih u državnoj administraciji i kresanja investicija Ministarstvo financija jedno od rješenja vidi u osjetnom povećanju troškova, što će neizbježno povećati životne troškove. Premijer Pahor kaže da odluka o tome hoće li slovensko gospodarstvo biti natprosječno mora biti zajednička.

• Odlučimo li biti prošječni, reforme nam ne trebaju. Ne želi li većina Slovenaca takav razvojni put izlaska iz krize, Vlada će po cijenu nepovjerenja u Parlamentu ustrajati na postavljenim stajalištima za izlazak iz krize. Kad je pravi trenutak za ponudu Parlamentu da se izjasni o povjerenju, odlučit ću sâm – kaže slovenski premijer Borut Pahor.

U rebalansu ključno je smanjenje troškova. Vlada će realizirati samo pripremljene investicije, a ostale će zamrznuti. Najveći zalogaj bit će temeljita modernizacija javnog sektora, koji mora postati još učinkovitiji i uspješan. Pri tome se Vlada može pozivati na OECD-ova pravila. Potkraj ovog tjedna Ministarsko vijeće, najviše tijelo Organizacije za ekonomsku sudjelovanje i razvoj (OECD), pozvat će Sloveniju da pristupi Konvenciji OECD-a i tako formalno pravno postane članica. Tako Slovenija završava dugogodišnji proces uključivanja u OECD, što je za slovensko gospodarstvo najvažnija međunarodna organizacija i, naravno, sasvim drukčije pozicioniranje u međunarodnom gospodarskom prostoru. Slovenija je molbu za prijam u OECD uložila još u ožujku 1996., a poziv na pregovore čekala je sve do svibnja 2007.

Slovenija u elitni klub najrazvijenijih ulazi s Izraelom i Estonijom, što će broj članica OECD-a povećati sa sadašnjih 31 na 34. Inače, OECD se smatra prestižnom organizacijom, odnosno klubom bogatih, ali BDP po stanovniku i politički pluralizam ni izdakla nisu jedini uvjeti za prijam. Zbog kritika mnogih zemalja nečlanica da je OECD prezatvorena organizacija, u Parizu, sjedištu te asocijacije, odlučeno je da će se sudjelovanje pojačati Brazilom, Kinom, Indijom, Indonezijom i Južnom Afrikom. Pregovori za ulazak Rusije u OECD u punom su jeku. Slovenija će nakon ulaska u OECD kao članica prestižnog kluba najrazvijenijih biti prepoznatljivija, postat će bonitetnija te privlačnija inozemnim ulagačima, što je u današnjoj financijskoj i gospodarskoj krizi, ali i dugoročno, iznimno važno.