DIOKI Vinilni lanac ugrožen dužničkim

Loš ishod poslovanja samo jedne tvrtke u Jezićevoj grupaciji mogao bi indirektno utjecati na konačno uspostavljanje vinilnoga lanca. Na stečaj u Diokiju i ne pomišljaju, a poznavatelji petrokijske industrije podijeljeni su: neki tvrde da Dioki neće u stečaj unatoč tomu što je gubitaš, a drugi kažu da je to moguće.

Dioki, jedina organska petrokijska industrija koja se u Hrvatskoj bavi proizvodnjom kemikalija i plastičnih masa, ovih se dana našla u žarištu medijanskog interesa. Krizna je situacija počela kad je Ina zaprijetila prekidom opskrbe etana i prirodnog plina zbog duga od 120 milijuna kuna. Potom većinski vlasnik Robert Jezić nakon ostavke Zdenka Beloševića preuzima vođenje Diokija. Dug je djelomično podmiren sa 70-ak milijuna kuna i Ina je odustala od obustave plina.

Iako napola riješena situacija, postala je jedna u nizu prijetnji koje ugrožavaju realizaciju vrlo važnog i pomalo zanemarenog projekta, tzv. vinilnog lanca, pokrenutog u Dina-Petrokemiji u Omišlju, članici Dioki Grupe. Premda u Diokiju tvrde da vinilni lanac na Krku sirovinski nije vezan uza zagrebačku lokaciju, poslovanje svih tvrtki u Grupi (Dioki, Dina-Petrokemija, Dioplin, Adriaoil, Kijac nekretnine, Dioplastika i Novi list) iznimno je važno. Naime, loš ishod poslovanja samo jedne tvrtke u grupaciji mogao bi utjecati na konačno uspostavljanje vinilnog lanca. O stečaju i ne govorimo, kažu u Diokiju. S druge strane, poznavatelji petrokijske industrije su podijeljeni: neki tvrde da Dioki neće u stečaj unatoč tomu što je gubitaš, a drugi kažu da je to moguće. Takav ishod mogao bi biti bomba za vinilni lanac, termin koji inače označava proizvodni proces u kojem jedna tvornica proizvodi stratešku sirovinu za drugu i tako u nizu do konačnog proizvoda. Takav bi projekt mogao neslavno završiti kao onaj prije 20-ak godina, mišljenje je upućenih.

Moguće je da se takvo što dogodi, no Hrvatska to ne bi smjela dopustiti jer bi to bilo samoubojstvo. Nužno je pronaći izlaz da se ne uništi tehnološki razvijena industrija – smatra Davor Štern, poznavatelj petrokijske industrije koja u razvijenim državama osigurava visok standard.

Osim opasnosti od stečaja postavlja se i pitanje gradnje LNG terminala na lokaciji Dina-Petrokemije. Pregovori o kupnji zemljišta trebali bi uskoro početi i očekujemo da će vlasnik biti spreman ponuditi prihvatljivu cijenu. Ako to ne bude moguće, konkurentnost projekta LNG-a mogla bi biti ugrožena – istaknuli su u Adria LNG-u.

Naime, prodajom dijela terena mogli bi se pokriti dugovi koji su u prvom tromjesečju ove godine dosegli 47,1 milijun kuna gubitka na razini Grupe. Osim toga jedna od prednosti jest mogućnost ekstrakcije etana iz prirodnog plina za proizvodnju vlastitog etilena koji je osnovna sirovina u proizvodnji petrokijske industrije.

Cijena električne energije poskupjela je 50 posto, a prirodnog plina u prosjeku 70 posto, što je uz opću krizu koja je snažno djelovala na smanjenje likvidnosti u naftnim, pa i petrokemijskim, tvrtkama uvjetovalo Diokijeve dugove. U Diokiju naglašavaju da su podmirivali sve svoje obveze prema državi glede carina, poreza i doprinosa kao i obveze prema zaposlenicima te da se bore za smanjenje svih troškova poslovanja: – S Inom je postignut dogovor o daljnjoj isporuci plina, potpisan je nov ugovor o cijeni i ovogodišnjoj isporuci te je na obostrano zadovoljstvo nastavljena poslovna suradnja. Nastavak proizvodnje omogućit će i vraćanje preostalog dugovanja – tvrde u Diokiju.

Ni pregovori s HEP-om kojemu su dužni 100-tinjak milijuna kuna još nisu završeni iako su, uvjeravaju u Dioki Grupi, pred dovršenjem. Dugovi nastali raskidom posla prodaje imovine i dalje su pokrivena vrijednošću te imovine, a nastavak proizvodnje omogućava redovito plaćanje novih računa i vraćanje preostalih dugova – kažu.

Unatoč dugovima pokrenuti su važni investicijski ciklusi. Tovrnice VCM i PVC, ukupne investicijske vrijednosti od 67 milijuna eura, samo su dio tih ciklusa. U siječnju ove godine završili su projekt 30-postotnog povećanja kapaciteta proizvodnje i modernizacije tovrnice LDPE-a (polietilen niske gustoće) kao i neke manje projekte u njegovoj funkciji. Uvedena je i najmodernija tehnologija proizvodnje (Lupotech-T), čime su se svrstali u red onih svjetskih proizvođača koji primjenjuju najviši standard kvalitete i zaštite okoliša. U travnju su završili radove na VCM postrojenju, čiji rad je zaustavljen 2002., ukupne investicijske vrijednosti od 26 milijuna eura. Tako vrijednost investicijskog ciklusa u Dina-Petrokemiji iznosi 100-tinjak milijuna eura, a omogućit će ukupni prihod veći od 200 milijuna eura.

To su velika i dugoročna ulaganja koja se procjenjuju na minimalno 20 do 30 godina. Kad se jednom ugasi ono što imaš, teško je pokrenuti nov ciklus investicija. Potrebna nam je moderna kemijska industrija s malim utjecajem na okoliš – smatra Ante Jukić, profesor na zagrebačkom Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije.

Kad je riječ o osiguranju novca za završetak ukupne investicije, projekt je prepoznala Europska investicijska banka i odlučila ga financirati s 34 milijuna eura putem HBOR-a. Ugovor se još nije počeo realizirati, što utječe na povećanje vlastitog udjela u financiranju, pomicanje rokova gradnje i završetak investicije koji uzrokuju poskupljenje cijele investicije.

Budući da su spomenuta sredstva osnovni preduvjet za završetak ukupne investicije, vjerujemo da ćemo uskoro potpisati ugovor s HBOR-om – nadaju se u Diokiju te dodaju da će uspješan završetak investicijskih ciklusa omogućiti kontinuitet proizvodnje, što će utjecati i na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, a očekuju i izvoz od 315 milijuna eura. Osim toga doprinos vide putem razvoja preradbene industrije, koji će te investicije omogućiti. Što se pak tiče direktnoga pozitivnog utjecaja na Dina-Petrokemiju, on se svakako zrcali u povećanju proizvodnosti kojom će se dostići svjetski standardi odnosa proizvedene robe po zapošleniku, a nove tone omogućit će pokrivanje svih troškova lokacije, što sada još nije moguće.

Hoće li se ostvariti sve prednosti, pitanje je vremena, no jedno je jasno: nema gospodarstva bez petrokemijske industrije. Nizozemska živi na tome, a Njemačka se hvali kako je njihova dolina Rajne gdje su smještene glavne kemijske industrije kao Silicijska dolina u SAD-u.

Hoćemo li osigurati veći standard omogućavanjem ponovnog uspostavljanja vinilnog lanca, ne može se znati. U igri je još jedan lanac, i to onaj dužnički: Dioki je dužan Ini, ona državi, a negdje u sredini ostalo je višjeti pitanje vinilnog lanca: hoće li se povijest ponoviti i vinilni lanac opet pasti u zaborav? Bilo bi šteta.