Može li se ideja iz Crne Gore – pretvaranja brodogradilišta u marinu – primijeniti i na neko hrvatsko brodogradilište? – Zašto ne konkurirati s ekskluzivnom marinom na Mediteranu? Imamo infrastrukturu koja već postoji, dakle, ne mora se zbog toga narušavati obala, a marine bi oplemenile Grad za razliku od brodogradilišta koja ih narušavaju. Takve se investicije se mogu raditi kroz JPP – javni sektor bi zadržao svoje prihode, a rizik se prebacio na privatnog investitora koji zna raditi taj posao.
Kolika je investicija za to potrebno? – Cijela investicija u Crnoj Gori iznosi između 400 i 500 milijuna eura. Do danas su ostvarene dvije faze kroz koje je uređena marina, a to je stajalo oko 200 milijuna eura.
U tim bi marinama bilo mjesta za sve naše radnike u brodogradnji? – Apsolutno. Preobrazbom brodogradilišta u marine mogli bismo se orijentirati na održavanje velikih jahti ili čak njihovu gradnju u čemu možemo biti konkurentni. Izlaskom iz krize takvi projekti opet će postati zanimljivi svjetskom kapitalu, jer se mi ipak nalazimo na Mediteranu i konkuriramo Grčkoj i Italiji gdje su vezovi strašno skupi. Takve projekte treba razvijati danas kako bi se ostvarili 2015. ili 2020. godine. Dok sam radio u Europskoj banci u Londonu napravili smo Studiju strateškog razvoja hrvatskog turizma zajedno s nekoliko velikih konzultantskih kuća. U toj studiji bili su svi prijedlozi o kojima ja danas govorim. Deset godina poslije malo toga se dogodilo.
Što je još predviđala ta studija? – U vrijeme kad je rađena studija, većina turističkog portfelja bila je u rukama HFP-a. Ideja iznesena u studiji predviđala je da se kroz model JPP-a u te hotele dovedu veliki operatori, poput Accora ili Radissona, da ih oni oplemene, i tek onda da se ti hoteli daju u privatizaciju. Na taj način odmah bi se stvorio portfelj hotela s četiri-
