Home / Biznis i politika / Tri strane destinacije

Tri strane destinacije

Vrijeme je da se destinacijski menadžment prestane naprosto definirati i počne primjenjivati. Nemamo jedinstvenu strategiju turizma i tko zna kad ćemo je imati. To su već shvatili neki pojedinci iz privatnog i javnog sektora i odlučili uzeti stvar u svoje ruke, ne čekajući više da nas zemlje u okruženju toliko preteku da ih se više ne isplati pratiti.

Nedavno se istarski župan Ivan Jakovčić u SAD-u susreo s predstavnicima Zaklade Guggenheim koja navodno ozbiljno razmatra Istru kao jednu od kandidatkinja za gradnju novog muzeja. Pri spomenu naziva Guggenheim, odmah se javlja asocijacija dobre priče. Svaka destinacija u kojoj je niknula njihova građevina, postala je muzej sam po sebi i atraktivnost joj se popela do razine do koje uobičajena promotivna politika samostalno ne bi došla ni za deset godina. To se pokazalo na primjeru španjolskog grada Bilbaoa koji je nakon gradnje muzeja od 1997. godine postao svjetski poznat primjer uspješnosti repozicioniranja.

Muzej će, uspjemo li pobijediti jaku konkurenciju, pretvoriti Istru u najatraktivniju destinaciju na Mediteranu i bit ćemo nova svjetska atrakcija. Uz postojeću kulturnu, prirodnu i enogastronomsku baštinu, Guggenheim muzej donosi nevjerojatnu novu dodanu vrijednost destinaciji. Uvjeran sam da možemo dosegnuti parametre iz Bilbaoa jer je naša pozicija još konkurentnija. U svemu je najvažnije da Vlada Jadranke Kosor snažno podržava taj projekt i zato sam uvjeren da ćemo ovaj puta uspjeti. Svi znamo da je to prilika koja se ne ponavlja tako brzo – komentirao je župan Jakovčić, dodajući da bi ukupna ulaganja u projekt mogla dosegnuti milijardu dolara.

Destinacijski menadžment (DM) prije svega podrazumijeva usku suradnju javnog i privatnog sektora u kreiranju sadržaja i upravljanju infrastrukturom. Na taj način neki dosadašnji subjekti kao što je Hrvatska turistička zajednica (HTZ) i putničke agencije moraju mijenjati svoje dosadašnje zadaće. Turističke zajednice trebale bi postati destinacijske menadžment organizacije (DMO) čija bi funkcija trebala nadići samo promociju i informiranje. Novim Zakonom o turističkim zajednicama one su dobile zadatak i da upravljaju jednim dijelom infrastrukture, a gradonačelnicima je pripala funkcija predsjednika turističkih vijeća, upravo zato da turizam postane važan i nekome izvan sustava. Iako ima iznimaka, većine gradonačelnika taj se posao u praksi još ne tiče.

Turističke agencije bi, s druge strane, trebale postati destinacijske menadžment kompanije (DMC) i osim prodaje kreveta i izleta početi osmišljavati razloge zbog kojih bi netko posjetio destinaciju. Neće svih 900 agencija u tomu uspjeti, no ionako je ta brojka za ovako malo tržište više nego impresivna i neodrživa bez uske specijalizacije. DMC bi trebale biti specijalizirane receptivne agencije koje pokrivaju neko područje ili tematiku, koje imaju resurse i po svojoj su ponudi programa nezamjenjive, društveno umrežene i pružaju vrhunski doživljaj.

Kao i u mnogim stvarima u turizmu, tako i u destinacijskom menadžmentu, Istra je dosad otišla najdalje i na razini javno-privatne i javno-javne suradnje. Umag i Rovinj dvije su destinacije u kojima se pokazalo da to što su predstavnici lokalnih vlasti, turističkih zajednica i hotelijera sjeli za isti stol nije bilo uzalud utrošeno vrijeme.

Istra se vrlo uspješno repozicionirala, od destinacije masovnog turizma do destinacije kvalitetnog turizma, tj. provođenja konceptualnog redizajna koji je počeo 1995. godine. To se ne bi postiglo bez DMC-a koji podrazumijeva uspješnu suradnju privatnog i javnog sektora. Turistička zajednica Istarske županije i Upravni odjel za turizam Istarske županije u zajednici s privatnim sektorom formirali su IRTU, Istarsku razvojnu turističku agenciju čija je misija izrazito jasna – kreiranje i upravljanje razvojnim projektima u turizmu Istre, od interesa.

Samostalne akcije privatnog sektora već postoje pa nije rijetko da se, primjerice, u promociji inicijative javnog i privatnog sektora preklapaju. Ako je neki hotelski brend jači od destinacijskog, onda bi se, tvrdi Čorak, slabiji trebao prilagoditi jačemu.

Ne smijemo zaboraviti da su destinacije složeni fenomeni i da nisu dovoljna samo ekonomska znanja da bi se uspješno upravljalo destinacijom već i mnoga druga, osobito ona koja se odnose na očuvanje i zaštitu prostora, kulturnog i povijesnog naslijeđa, unapređenje i opremanje atrakcija, uvođenje boljih prometnih rješenja, uređenja javnih prostora – a to su sve aspekti s kojima se u našim turističkim mjestima destinacijski menadžeri svakodnevno susreću – zaključuje Čorak.

U Hrvatskoj međutim zvanje i titula destinacijski menadžer uopće još ne postoje. Iako se pojam DM-a u Hrvatskoj pojavio prije deset godina, najviše u stručnim publikacijama i raspravama, sadašnje obrazovne institucije na kojima je DM jedan od kolegija, nisu iznjedrile nijednog koji bi, uz ekonomska znanja, trebao baratati i ostalim multidisciplinarnim vještinama. No, iako ta titula službeno ne postoji, rijetki su primjeri gradonačelnika koji su ozbiljno shvatili aktivno sudjelovanje u kreiranju turističke politike destinacije. Gari Cappelli, gradonačelnik Malog Lošinja i potpredsjednik saborskog Odbora za turizam, pokrenuo je prvi korak prije pet godina, organiziravši radionice s lokalnim stanovništvom, u trajanju od nekoliko mjeseci. Na njima se SWOT analizama i istodobnim ispitivanjem tržišta došlo do konkretne vizije i smjera turističkog razvitka otoka.

Odlučili smo Lošinj razvijati kao otok vitalnosti te smo sve daljnje aktivnosti i projekte usmjerili u tom pravcu. Upravo stoga još smo više pozornosti posvetili održivom razvoju, ekološkim projektima, podizali smo kvalitetu smještajnih kapaciteta, unaprijedili smo prometnu povezanost te usvojili prostorno-plansku dokumentaciju usuglašenu s vizijom razvitka. Izužetno je važno da stanovnici destinacije vjeruju u viziju razvoja turizma te da i oni žive na taj način. Nastavili smo otvoreno komunicirati sa svim članicama turističke zajednice, od hotelijera i kampova do privatnih iznajmljivača, ugošitelja, trgovaca, proizvođača suvenira te ako se i pojavljuju problematika rješavamo je u vrlo kratkom roku. Potičemo svoje sugrađane na razvijanje novih sadržaja koji prvi nekoliko godina dodatno obogaćuju ponudu kroz brojne subvencije i kredite. Osim znatno povoljnijeg zakupa poslovnog prostora, nastojimo svima osigurati potrebnu poslovnu infrastrukturu, te pružiti intelektualne i poslovne usluge, kao što su organizacijska i savjetodavna pomoć, edukacija, sudjelovanje na sajmovima i slično – objašnjava Cappelli.

Pozitivni primjeri možda će povući neke indiferentne destinacije prema promjenama. Svaka destinacija, naravno, ima različit stupanj razvijenosti i mogućnosti. No tek kad zajednički interes, kao zbroj svih sitnih interesa, postane prioritet te razlike mogu postati prednosti.