U Hrvatskoj se mora dogoditi revolucionarni pad cijena nekretnina

Jedne godine špinat, druge aloe vera, treće bobičasto voće postaju namirnice o kojima se pišu panegirici kao da svojim konzumentima mogu priuštiti zdravlje. No hrana sama po sebi nije lijek, nego gorivo našeg organizma.

Postali su najpopularniji pridjevi kada je riječ o marketingu i prodaji prehrambenih namirnica i proizvoda, toliko efikasni u pronalaženju najbržeg puta do novčanika kupaca da na taj način svoje mrkvice i salatu reklamiraju i kumice s placa. No osim što se takvi i slični pridjevi ističu na većini proizvoda iz prehrambenih prodaonica, svake godine mediji prenose spoznaje o netom otkrivenim čudotvornim svojstvima nekih dobro nam poznatih ili egzotičnih namirnica. Jedne godine špinat, druge aloe vera, treće bobičasto voće, crna čokolada, sokovi citrusa, zeleni čaj, pa maslinovo ulje postaju hit-namirnice o kojima se pišu nevjerojatni panegirici sve dok i najracionalnija bića ne posumnjaju da je dovoljno svaki dan pojesti baš tu ‘supernamirnicu’ i doživjeti stotu! Stoga, postoji li doista zdrava namirnica, neka čijom bismo redovitim konzumacijom osigurali fizičko i mentalno zdravlje do duboke starosti?

Od tog uspješnog ključa do srca kupaca nutricionistima se, jasno je, diže kosa na glavi jer ako govorimo o znanstvenim činjenicama, hrana sama po sebi nije lijek, nego gorivo našeg organizma. Smatrati neku namirnicu superzdravom pogrešno je i jer implicira da neke to nisu, ili su mnogo manje, što je opasnije ako za takvu tvrdnju nema dovoljno dokaza. A iako bi nam svima bilo lakše, u životu ne postoji sveti gral među namirnicama čija nam konzumacija osigurava čelično zdravlje, odnosno sveto je nutricionističko pravilo da zdravlje osigurava prehrana koja je raznovrsna i uravnotežena glede količine i unesenih nutrijenata.

Hrvatska još uvijek nije usvojila sva europska pravila o označavanju prehrambenih proizvoda pa se može vidjeti svašta – kaže Mimi Vurdelja, ugledna hrvatska nutricionistica Hrvatskoga olimpijskog odbora, koja često na savjetovanjima mora demantirati zablude koje usvajamo čitanjem magazina i slušanjem reklama. Najzdravije je, ističe, jesti netom pripremljenu i raznovrsnu hranu svoga podneblja jer je organizam odmalena i genetski prilagođen namirnicama koje rastu kod nas. Dakle, naši ljudi neće biti mnogo zdraviji ako jedu mango ili papaju, ali će smokve i jabuke tijelo prepoznati kao ‘svoje’ namirnice i imat će veći benefit za zdravlje.

Nemojte ići linijom manjeg otpora i nasjedati reklamama, ne postoji zamjena za svježe pripremljenu i raznovrsnu prehranu. Primjerice, posljednjih godina uza zdravlje vežemo sve proizvode koji se ističu kao bogati antioksidansima (koji se povezuju s borbom organizma protiv slobodnih radikala, glavnih uzročnika raka). No u toj je skupini široka grupa kemijskih spojeva koji su u određenim uvjetima dokazano korisni za naš organizam. Problem se, pak, javlja pri označavanju proizvoda koji ih sadrže. Količine antioksidansa u većini proizvoda veoma variraju i podložne su promjeni koncentracije ovisno o mjestu uzgoja, preradi, transportu i uvjetima skladištenja. Također su rijetko na proizvodu preporučene dnevne doze određenog antioksidansa za izazivanje znatnijih koristi, možemo samo vidjeti oznaku preporučenog dnevnog unosa vitamina. Slično je i sa zelenim čajem koji sadrži određene kancerogene tvari, no na njegovim pakiranjima ne postoji podatak koliko bi ga trebalo popiti da bi se postigli rezultati kao pri znanstvenim istraživanjima.