Umjesto odgovornosti zbog izbjegavanja provedbe vrijedecićih zakona donekle usklađenih s međunarodnim standardima predlažu se novi s ‘popaglanim’ odredbama.
Postavlja se pitanje čemu novi zakon ako se ni stari nije provodio. Ili, još pragmatičnije pitanje, što raditi i kako postupati u razdoblju dok se novi zakon formalno ne predloži i usvoji? A pitao sam državnu tajnicu Obuljen zašto misli da bi Ministarstvo kulture trebalo ostati formalno nadležno za zakon koji u proteklih šest godina to ministarstvo nije provodilo. ‘Pa nemojte tako’, odgovorila je uvrijeđeno državna tajnica Obuljen.
Člankom 26. Zakona o medijima propisano je da je nakladnik dužan voditi posebnu evidenciju (registar) o ugovorima sklopljenima sa svakom osobom od koje je naručio novinski prilog. A prema članku 60. istog Zakona o medijima propisano je da nakladnik koji s osobom od koje naručuje novinski prilog ne zaključi ugovor čini prekršaj.
Nijedan nakladnik, međutim, ne vodi Zakonom o medijima propisanu ‘posebnu evidenciju’ autorskih i ostalih ugovora. A za provedbu Zakona o medijima, prema članku 2. tog zakona, ‘nadležno ministarstvo jest Ministarstvo kulture’.
I na upit što je nadležno ministarstvo poduzelo ili će poduzeti da se te zakonske odredbe napokon počnu provoditi Ante Mandarić, ravnatelj Uprave za normativne i upravno-pravne poslove u Ministarstvu kulture, odgovorio je da se zbog toga treba obratiti Državnom inspektoratu ili Državnom odvjetništvu, a ne Ministarstvu kulture.
