SWOT ANALIZA

Nuklearni program tvrtke Teh-Cut u protekloj je godini osiguravao konstantan prihod, a djelatnosti poduzeća vezane uz autoindustriju i proizvode široke potrošnje zabilježile su velik pad. Iako se povećavaju narudžbe u djelatnosti alatničarstva, Radović najviše očekuje od nuklearnog sektora koji je u prvom kvartalu ove godine rastao 22 posto.

Tijekom inženjera zaposlenih u tvrtki Teh-Cut, koju je prije 20 godina osnovao Duško Radović, razvio je oprugu koja se ugrađuje u gorive čelije nuklearnih elektrana. Inovaciju je tvrtka financirala iz vlastitih sredstava i putem veoma skupih kratkoročnih kredita, a serijska proizvodnja opruge, koja je u fazi prototipa, trebala bi početi početkom 2011. Riječ je o takozvanoj leaf spring lisnatoj opruzi koja osigurava nuklearno gorivo u 4,5-metarskim gorivim čelijama, a u razvoju toga inovacijskog proizvoda Radović je angažirao sve slobodne ljudske i tehnološke kapacitete.

• Na osnovi inovacije proizveli smo proizvod na višoj tehnološkoj razini, odnosno proizvod koji će osigurati postojanost, kvalitetu i sigurno tržište. Na razvoju smo radili 14 mjeseci i imamo osmišljen kompletan tehnološki proces. Za pokretanje proizvodnje ‘osiguravajuće’ opruge aplicirat ćemo za investicijska sredstva HBOR-a koja se izdaju krajnjem korisniku bez posredovanja poslovnih banaka i nadamo se kako ćemo uspjeti realizirati proizvodnju – dodaje Radović.

Osim razvoja novog proizvoda, tvrtka se već godinama bavi proizvodnjom injektora za nuklearno gorivo. Naime, 1990-ih Teh-Cut bavio se proizvodnjom reznih alata za alatne strojeve, no za nastavak proizvodnje 2001. Radović je tražio adekvatan pogon. Tada je od tvrtke Jedinstvo otkupio jedinicu koja je od 1989. imala ugovor s američkom tvrtkom Westinghouse Electric. Radović je tako s proizvodnim pogonom preuzeo i ugovor tvornice Jedinstvo te nastavio proizvoditi komponente za nuklearne elektrane.

Jedinstvo je proizvodilo sapnice, odnosno injektore, no tvrtka je stajala sve lošije na tržištu. U tome sam trenutku tražio prostor za svoj pogon, a Jedinstvo je prodavalo svoju halu, pa sam na javnom natječaju kupio cijelo društvo Jedinstvo PNO. Nakon što smo postali vlasnici tvornice, dogovorili smo sastanak s američkom tvrtkom Westinghouse Electric kako bismo vidjeli možemo li zadržati ugovor. Nakon prezentacije dobili smo novi petogodišnji ugovor, drugim riječima, zamijenili smo Jedinstvo i nastavili proizvoditi za Westinghouse – kaže Radović.

Teh-Cut zapošljava 62 djelatnika uglavnom tehničke struke, a među njima je i šest inženjera strojarstva. Sektor vezan uz nuklearnu energiju u protekloj je godini zadržao istu razinu prihoda kao i u 2008. kada je cijela tvrtka ostvarila 2,7 milijuna eura prihoda, a u prvom tromjesečju 2010. nuklearni sektor zabilježio je rast od 22 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Teh-Cut ima četiri vrste proizvoda: proizvodnju reznih alata s kojima su počeli, alatničarstvo, odnosno izradu kalupa za ubrizgavanje plastičnih materijala, usluge projektiranja na numerički upravljanim strojevima i proizvodnju dijelova za nuklearne elektrane. Gotovo sav asortiman proizvoda izvoze na američko i tržišta EU. U nuklearnom programu ostvaruju 100-postotni izvoz, a ostali im proizvodi donose od 30 do 50 posto izvoza.

Unatoč dobrim rezultatima, govori Radović, kao proizvođač i izvoznik susreće se s brojnim problemima. Velik je problem dobivanja adekvatnih kredita za pripremu proizvodnje i plasman proizvoda na međunarodno tržište. Problem je to što banke nisu pratile proizvodnju. Bolje rečeno, bankarski je sustav izgubio kadar koji razumije kako izgleda tehnološki proces u proizvodnji. Svi vide plasman novca kratkoročno, pri čemu je povrat u kratkim rokovima. Međutim, povrat u industriji znatno je sporiji i dugoročniji jer proces počinje mnogo ranije i završava puno kasnije negoli, primjerice, u jednom trgovačkom lancu – kaže Radović i dodaje da je osnovni problem što je gašenje industrijske proizvodnje u Hrvatskoj prouzročilo stanje u kojem bankarski sustav nije rastao istodobno s proizvodnjom.

Osim financiranja, Radoviću je velik problem i radna snaga. Naime, prema njegovim riječima, hrvatskim inženjerima koji su teoretski ‘dobro potkovani’ nedostaje primijenjeno znanje pa novopečeni stručnjaci s diplomama tehničkih fakulteta nisu u stanju odmah početi raditi, nego ih je potrebno dodatno obrazovati. Problem ponajprije vidi u činjenici kako je ‘umiranjem’ industrije u Hrvatskoj nestala i komunikacija, odnosno sinergija industrije i Sveučilišta. – Imamo školstvo i fakultete, pogotovo Fakultet strojarstva i brodogradnje, koji je nekada bio pri samom vrhu u svjetskim okvirima, koji producira kadrove koji imaju dosta teoretskog, ali jako malo ili gotovo nikakvo primijenjeno znanje. Recimo, tijekom studija ti se inženjeri nisu susretali s najmodernijim strojevima kao ni s novim trendovima u proizvodnji – zaključuje Radović.

Nakon što inženjeri koje zaposli završe studij, Radović mora utrošiti još tri godine kako bi oni dorasli zadatku i postali produktivni, a sve to vrijeme im mora isplaćivati plaću i ostala davanja. Tek nakon što provedu dosta vremena specijalizirajući se za potrebe visokih tehnologija kojima se Radović bavi, zaposlenici počinju stvarati novu dodanu vrijednost. No iako je dosta vremena i novca potrošio na dodatnu obuku kadra, nuklearni je program njegove tvrtke u protekloj godini osiguravao konstantan prihod koji ih je spasio, a s druge strane djelatnosti vezane uz europsko tržište, odnosno za autoindustriju i proizvode široke potrošnje, osjetile su velik pad. Opća je kriza, smatra Radović, povukla za sobom sve industrije, a njegova je tvrtka oporavak osjetila tek u prvom kvartalu ove godine te povećan broj narudžbi iz područja alatničarstva. No najveći posao Radović upravo očekuje od nuklearnog sektora zato što je, prema njegovim riječima, počela ‘renesansa’ nuklearne energije, stoga u budućnosti namjerava nastaviti proizvodnju komponenti za nuklearne elektrane.