Home / Financije / Acinger došao zbog rotacije, Slapar otišao zbog štete

Acinger došao zbog rotacije, Slapar otišao zbog štete

Rast prihoda od gotovo 80 posto ipak je rezultat promjene knjigovodstva Exportdrva, ne i stvarnog rasta izvoza. No udvostručenje dobiti pokazuje da se isplati svođenje tvrtke u realne okvire i okretanje osnovnom biznisu.

Sve to rezultiralo je smanjenjem troškova osoblja (oko tri milijuna kuna u godini dana), smanjenjem zaliha i angažiranih sredstava te većom dobiti. Dobit bi bila i veća da se nije znatno povećala amortizacija (za 5,3 milijuna kuna) zbog promjene procijenjenog vijeka dugotrajne materijalne imovine. U sklopu restrukturiranja Uprava Exportdrva odlučila je riješiti se i neprofitabilnog dijela poslovanja, točnije zastupstva i prodaje Panasonicovih proizvoda, pa je u skladu s time zatvorila Panasonicove trgovine u Dubrovniku, Rijeci i Novom Zagrebu, a uskoro će i posljednje prodajno mjesto, ono u zagrebačkoj Ilici. Takav potez sasvim je logičan jer je u tom segmentu konstantno postizala negativan rezultat. Tako je u 2008. na 51 milijuna kuna prihoda od prodaje Panasonicovih proizvoda imala gubitak od čak 4,2 milijuna kuna, a lani je na 29 milijuna kuna ostvarila gubitak od 4,6 milijuna kuna. Veći gubitak na manjim prihodima rezultat je lanjskog snažnog udara krize na segment potrošačke elektronike, ali vjerojatno i tvrtkina rješavanja zaliha iz tog portfelja (u međuvremenu je zastupstvo za Panasonic preuzeo M San).

Izbacivanje potrošačke elektronike iz poslovanja Exportdrva pokazuje da je Uprava odlučila usmjeriti se na osnovni biznis, odnosno prodaju primarnih, polufinalnih i finalnih proizvoda od drva. Najvažniji tvrtkin segment i dalje je prodaja drvne građe koja u prihodima sudjeluje s gotovo 60 posto; finalni i polufinalni proizvodi pak u prihodima sudjeluju s dvostruko manjim postotkom. Drvena građa uglavnom se izvozi na talijansko i egipatsko tržište, ploče i parketi na talijansko i francusko, nešto manje na španjolsko i portugalsko, a namještaj i dijelove namještaja domaćih tvrtki uglavnom na tržišta Njemačke, Velike Britanije i Francuske.

Iako je Zapadna Europa, u kojoj Exportdrvo ostvaruje znatan dio prihoda, polako počela izlaziti iz recesije, u zagrebačkoj tvrtki ne očekuju brz oporavak tržišta, pa sukladno tomu ni rast prihoda. Prema predviđanjima kompanije poslovni bi prihodi ove godine trebali pasti otprilike tri posto. Prvi je kvartal, doduše, bio bolji od tih projekcija jer su prihodi narasli 1,2 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Iznad očekivanja i planova sigurno će biti i rezultati cijele godine, no ne zbog rasta izvoza, nego zbog konačnog rješenja spora koji Exportdrvo vodi s NP-om Plitvička jezera. Naime, sredinom ožujka sklopljena je sudsko nagodbna prema kojoj se NP Plitvička jezera obvezuju Exportdrvu platiti 35,5 milijuna kuna za radove na obnovi i opremanju hotela. Tako je okončan dugogodišnji spor dviju tvrtki nastao jer su Plitvička jezera osporavala Exportdrvu izvršene radove na opremanju hotela u vrijednosti od 22,8 milijuna kuna. Hotel je rekonstruiran još 1996. (da bi predsjednik Franjo Tudman ondje dočekao Novu godinu), ali plaćanje se osporavalo jer je iznos radova bio gotovo dvostruko veći od ugovorenog. Doduše, ovlašteni revizor ustvrdio je da su napravljeni radovi u toj vrijednosti. Navodno je jedan od razloga neplaćanja bilo opiranje Uprave Exportdrva tome da tvrtku preuzme Miroslav Kutle, čiji je brat u to vrijeme došao na čelo NP Plitvičkih jezera. Vrijednost radova s pripadajućim kamatama gotovo je dvostruko veća od iznosa koji će nagodbom dobiti Exportdrvo, no s obzirom na to da se sudskom rješenju spora nije nazirao kraj, u Upravi zagrebačke tvrtke zadovoljni su postignutom nagodbom.

Rješenjem spomenutog spora odnosi Exportdrva i Miroslava Kutle ipak nisu potpuno riješeni. Za 34,4 posto dionica koje danas drži Spačva, naime, vjeruje se da su u vlasništvu Miroslava Kutle i da iza ponude za preuzimanje Exportdrva 2006. nije stajala Spačva, nego Kutlini ljudi. Te dionice sada su ponovno u žarištu interesa, dijelom zbog vezanosti Kutle s Fimom i Podravkom, a dijelom zbog toga što je Spačva u velikim financijskim problemima. Naime, spomenute dionice Spačva je založila kao jamstvo za kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci, koji danas ne može plaćati, pa bi se HPB mogao odlučiti na unovčenje tih dionica. Doduše, one danas vrijede dvostruko manje nego od vrijednosti kredita, zato je vjerojatnije da ipak neće biti prodaje.

Ipak, u Exportdrvu su vrlo oprezni, zato su u posljednjih godinu dana stalno kupovali trezorske dionice da bi se zaštitili od preuzimanja. S tim paketom članovi Uprave i Nadzornog odbora Exportdrva te osobe povezane s njima drže otprilike 35,5 posto dionica tvrtke, što je više nego dovoljan postotak za blokadu bilo kakva pokušaja preuzimanja. Nekotine Exportdrva vrijedne 15-ak milijuna eura (zgrada na Marulićevu trgu u Zagrebu i u Novom Zagrebu na čijem bi se mjestu mogao graditi ne-boder te nekotrine u Velikoj Gorici, Rijeci i Puli) mnogima su bile zanimljive i primamljivije od osnovne tvrtkine djelatnosti iako financijski pokazatelji Exportdrva u posljednje vrijeme zahtijevaju restrukturiranje pokazuju da i osnovni biznis može donositi dobru zaradu. Pitanje je samo može li na toj osnovnoj djelatnosti, koja se uglavnom svodi na prodaju drvne građe, Exportdrvo dalje rasti i širiti se i ima li Uprava viziju kako dalje nakon restrukturiranja.