Do pozicije na vrhu Steve Jobs stigao ne sasvim regularnim gaženjem konkurenata

Čašu je prelilo drsko blokiranje softverskih proizvoda kompanije Adobe, čiji Flash player pokreće oko dvije trećine videosadržaja na internetu, a nastavilo se blokiranjem Googleove jedinice AdMob. Sada nekoliko regulatornih tijela istražuje Appleov utjecaj na mobilno oglašavanje, prodaju glazbe i razvoj softvera.

Uredno što se nije dogodilo prije, ali došao je red i na sve moćniji Apple, marketinškog diva koji se bavi i proizvodnjom popularne tehnološke opreme za svakodnevnu uporabu. Kao što se u prošlosti dogodilo Microsoftu, a nedavno Googleu, i najnoviji u redu informatičkih velikana našao se na meti raznih istražnih tijela zbog sumnji u monopolističko ponašanje. Na vrh se, naime, ne dolazi bez pokoje sumnjive prakse, a s obzirom na antološku bahanost tvrtke iz Cupertina, jedino iznenađuje što se to nije dogodilo prije. Istodobno sa službenim probojem na vrh informatičko-tehnološke piramide svijeta (nedavno su postali najvrjednija tehnološka kompanija, pretekavši i nekoć nedodirljivi Microsoft) Apple je došao pod udar antitrustovskih tijela zbog svojih isključivih praksi.

Čini se da je čašu prelilo drsko blokiranje softverskih proizvoda kompanije Adobe, čiji Flash player pokreće oko dvije trećine videosadržaja na internetu, odnosno odluka prodajnog maga Stevea Jobsa, kapetana Appleova ledolomca, da najnovije čudo iz Appleove tvornice snova, iPad, ne podrži spomenuti Flash. Tako korisnici revolucionarne ploče za čitanje knjiga tijekom suranja internetom mogu naići na rupe ondje gdje su inače videosadržaji. No to je samo posljednji u nizu poteza kojim se blokira treća strana, ona koja iz raznih razloga ne odgovara Appleu u izradi softverskih sadržaja za uređaje poput iPhonea i iPad. Osim stisne tvoraca softvera, regulatorna tijela zanimaju se i za Jobsov glazbeni biznis, odnosno iTunes servis za skidanje glazbe.

Komešanje je izazvao Adobe, konačni sukob drugi teškaš Google, čija je jedinica AdMob za izradu oglasa na mobilnim telefonima praktički isključena s Appleovih proizvoda, posljedica čega je da programeri izbjegavaju koristiti se njihovim softverom u slučajevima kada razvijaju aplikacije za Appleove proizvode.

Američka Savezna komisija za trgovinu sumnja kako Apple pokušava sputati konkurenciju u području oglašavanja na mobitelima, šuška se u SAD-u. Nekoliko regulatornih tijela i institucija zabrinuto je da je Steve Jobs malo pretjerao i da pokušava previše utjecati na mobilno oglašavanje, prodaju glazbe i razvoj softvera, redom unosne poslove.

Konkretno, Apple ima vrlo rigorozna ograničenja za softver koji se razvija izvan kompanije, ali i za oglase koji se prikazuju unutar tih aplikacija. Svaka aplikacija koja se želi naći na nekom od Appleovih uređaja mora dobiti odobrenje kompanije, što samo po sebi ne zvuči sporno, ali je dosadašnja praksa pokazala čudne odluke i opetovana odbijanja nekih aplikacija, o čemu su mediji pisali nekoliko puta. Iako Apple od početka vodi sumnjivu politiku odobravanja softvera za svoje proizvode, slučaj Adobe bio je, čini se, korak predaleko, ne toliko sadržajno, koliko stilski. Kompanija je otvoreno i bez nužnih ograda odbacila Adobe. To, kombinirano s frapantnim guranjem vlastitih rješenja, počinje izgledati sve gore. Dok brane korištenje Googleovim servisom, u Appleu se spremaju prikazivati oglase svoje kompanije iAd, isto kao što umjesto Adobeova Flasha Jobs želi dati vjetar u leđa standardu u čijem razvoju sudjeluje Apple, HTML5, koji je daleko od ozbiljne komercijalne upotrebe.

Kad je riječ o glazbi i servisu i iTunes kojim je Jobs pokazao da se može uspješno naplaćivati prodaja pjesama, problem je Appleovo prisiljavanje na određene uvjete u zamjenu za promociju danih glazbenih sadržaja. Kompanija je nekim izdavačkim kućama rekla kako neće neki album promovirati na iTunesu ako bude guran kroz suparnički Amazon.com, tvrde neki neimenovani menadžeri, a vjeruje se kako takve prakse nisu inače strane Appleu, to više što su za prodaju obožavanog iPhonea s operaterima isposlovali uvjete koje nijedan proizvođač mobilnih uređaja nije. U prosincu 2009. Apple je kupio konkurentski glazbeni servis Lala, a samo šest mjeseci poslije zatvorio ga je. Lala je dotad imao partnerske ugovore s Appleovim konkurentima poput Googlea.

Apple već nekoliko godina privlači neželjenu pozornost, ali čini se da je vrijeme nevinosti i snalažljivog pretjecanja konkurencije definitivno prošlo. Posljednji u nizu proizvoda, iPad, prvi je, nakon povratka Stevea Jobsa, oko kojeg mišljenje javnosti i stručnjaka više nije bilo onako jednoglasno kao u slučajevima iPoda i iPhonea. Prva dva uređaja pokupila su najslađe epitete i doveli kompaniju do statusa božanstva koje jednostavno ne može pogriješiti. No iPad, uređaj kojem Jobs s vjernim sljedbenicima teta da je revolucionaran (može surfati internetom i služi za čitanje digitalnih knjiga, što se teško može smatrati revolucionarnim), baš i nije uvjerio širu javnost. Počele su se pojavljivati pukotine u štitu jer prije ili poslije fana mora puknuti. Osnovni je problem s iPadom to što većina ljudi još ne razumije čemu taj uređaj točno služi i zašto bi bio bolji u obavljanju zadataka od već postojećih, a sve veće guranje vlastitih proizvoda uz otvoreno sputavanje konkurenata odmaže imidžu i snazi kompanije. Unatoč tomu, prvi podaci o prodaji izvrsni su, Apple tvrdi kako su od početka prodaje u travnju već prodali više od milijun primjeraka, ali valja imati u vidu da je riječ o vjernim obožavateljima koji su odmah kupili novotariju iz omiljene tvrtke. Pitanje je kako će dugo kompanija moći održati takav tempo prodaje.

S druge strane, Apple očito doseže svoj zenit, pa s tim dolaze i druge brige. Kao underdog, kompanija koja iz pozadine iznenadi, Apple je imao širi manevarski prostor i privlačio manje pozornosti, ali sjedanje na vrh znači da će svaki iole sumnjivi potez biti pažljivo promatran. Epilog trenutačne situacije ima dvije varijante. Ili će kompanija sama pokazati malo dobre volje i istodobno primiriti regulatorna tijela ili će, što je imajući u vidu narav Stevea Jobsa lako moguće, inzistirati na svojim diskutabilnim praksama i na sebe navući bijes institucija te posljedično prisilu na promjenu stajališta.

Pozivajući se na izvore iz Vlade crnogorski mediji navode da je glavni razlog zbog kojeg premijer Milo Đukanović namjerava smijeniti Ljubišu Krgović, guvernera Centralne banke Crne Gore, taj što je međunarodnim organizacijama, ponajprije MMF-u, dostavljao podatke o Prvoj banci koji su bili ‘nepotpuni i interne prirode’ kao i navodno netočne informacije o kretanjima u crnogorskoj ekonomiji.

Vlada Centralnoj banci zamjera što je ‘kasno reagirala i loše nadzirala enorman rast kredita koji je rezultirao činjenicom da kredita gotovo i nema’. No prilično je upitno je li za kreditnu ekspanziju kriv isključivo Krgović. U Prvoj banci premijerov brat Aco Đukanović ima oko 46 posto dionica, a premijer malo više od dva posto, stoga je jasno da im i tekako smetaju Krgović-ćeve mjere. Naime, Savjet CBCG-a na čelu s Krgovićem prije 18 mjeseci zabranio je kreditnu aktivnost toj banci i donio brojne mjere kako bi nadzirao njezin rad.

Procjenjuje se da Prva banka ima i do 100 milijuna eura plasmana koji su gotovo nenaplativi. S druge je strane potkraj prošle godine kroz nju prošlo na stotine milijuna eura, uglavnom zbog djelomične privatizacije i dokapitalizacije Elektroprivrede Crne Gore. Ta je banka vratila kredit od 44 milijuna koji je dobila od Vlade, što upozorava na to da je u boljoj situaciji, ali Krgović ne vjeruje da je njezin oporavak moguć.

Država trenutačno ima 150-ak milijuna eura od ukupno 270 milijuna eura depozita Prve banke, od čega najviše od Elektroprivrede, a ostatak su depoziti državnih fondova, općina, javnih preduzeća…

Taj novac zapravo pomaže Prvoj banci da bude likvidna, no pitanje je što bi se dogodilo kada bi neka državna institucija ili tvrtka počela povlačiti novac. Otvoreno je pitanje je li državni novac zapravo zarobljen u Prvoj banci.

Guverner očito smatra da Prva banka ne može opstati i podmirivati obveze prema klijentima kada država ne bi stajala iza nje i kada ne bi bilo takvih državnih depozita. Jedno od mogućih rješenja koje je preferirala i Centralna banka jest da Vlada dokapitalizira banku i postane većinski vlasnik. Međutim, dioničarima se nijedna od tih opcija ne sviđa jer bi oni izgubili vlasništvo.

Vlada je prije desetak dana usvojila prijedlog zakona o Centralnoj banci, prema kojem se novi savjet te institucije, na čijem je čelu Krgović, mora izabrati u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog čina. Prvobitnim prijedlogom zakona nije bilo predviđeno da se članovima Savjeta skrati mandat i zapravo je promijenjen uoči sjednice Vlade. Dok Vladini dužnosnici ne komentiraju sukob s Centralnom bankom, Krgović je izjavio da Europska središnja banka ne poznaje mogućnost skraćenja mandata bilo kojem guverneru, što smatra derogiranjem nezavisnosti monetarnih vlasti.